Trideset godina nakon rata nema sigurnosti za povratnike u RS-u

Policija u Bratuncu identificirala je tri maloljetne osobe koje su osumnjičene za nanošenje teških tjelesnih povreda mladiću Osmanu Mehanoviću. Napad se dogodio u petak navečer, ali su prve informacije objavljene tek jučer kada se otac napadnutog

19-godišnjaka obratio bošnjačkim zvaničnicima u RS-u. O svemu je obaviješten tužilac Okružnog javnog tužilaštvo Bijeljina. Sistem koji ne sankcionira napade iz nacionalne mržnje i netrpeljivosti i u kojem se veličaju zločini i osuđeni ratni zločinci, otvara prostor za ovakve napade, upozoravaju naši sagovornici. Iz udruženja preživjelih žrtava ističu da svaki incident usmjeren protiv sigurnosti povratnika izaziva strah. Zabrinjava ih saznanje da su nadležni ovaj incident pokušali zataškati.

Zemljoradnički hangar u Kravici, mjesto zatočenja i pogubljenja 1.300 Bošnjaka, koji su u julu 1995. zarobljeni prilikom pokušaja proboja iz Srebrenice do slobodne teritorije. Zločin dokazan u presudama Haškog tribunala. Mjesto koje porodice žrtava posjete u danima obilazaka masovnih stratišta. Objekat u koji im nikada nije dozvoljeno da uđu. Cvijeće polože i Fatihu prouče uz žičanu ogradu, dok im pogledi kroz nju bude slutnju o mukama u kojima su unutra umirali njihovi najdraži. Zločin u Kravici lokalno srpsko stanovništvo, nekadašnji pripadnici MUP-a i VRS-a, negiraju. Ali, ako njihovi potomci, maloljetnici iz te iste lokalne sredine, prijete da će ga ponoviti, imamo li pravo naglas iznijeti promišljanje o tome, da se u četiri zida nečijih kuća, takvi zločini slave i veličaju?

Osman je 19-godišnjak. Žrtva je brutalnog napada maloljetnika, sasvim izgledno, iz nacionalne mržnje i netrpeljivosti. Uz sve navedeno, zabrinjava i činjenica da su nadležne institucije napad pokušale zataškati. Javnost je za to saznala nakon što je otac mladića kontaktirao neke od bošnjačkih zvaničnika u RS-u.

„Ozbiljan je ovo incident i ukoliko nakon identificiranja izvršilaca ne budu poduzete ostale neophodne radnje koje će donijeti sankcije, možemo očekivati i nove incidente“, upozorava nekadašnji potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.

Svaki incident novi je strah za povratnike, naglašavaju predstavnici udruženja žrtava.

Osim onih koji prate hronologiju povratničkih života Podrinja, onih koji su možda žrtvujući neke sigurnije i lagodnije izbore, odlučili očistiti svoja zgarišta i tu život početi ispočetka, pa sa svakim novim incidentom razmišljaju je li to okidač za ponovni odlazak, malo ko se sjeća ubistva djevojčice Melihe Durić u Vlasenici. To je jedno od prvih, nikad razriješenih ubistava povratnika u Republici Srpskoj. Tek uz godišnjice, podsjete nas snimci i fotografije na ubistvo Murata Badića prilikom polaganja kamena temeljca za obnovu banjalučke džamije Ferhadije. Malo ko već danas spomene napad na bračni par Memišević u Višegradu početkom ramazana ove godine. Gotovo tri decenije nakon genocida, napadi, zastrašivanja, opstrukcije, netrpeljivost, nisu nešto što povratnici u RS-u ne očekuju. Brutalni napad u Bratuncu izvršili su maloljetnici. Djeca rođena nakon genocida nad Bošnjacima Podrinja, djeca koja su i prije rođenja ponijela težak teret prošlosti svojih starijih srodnika i komšija, koji su u proljeće '92.i u ljeto 1995. prema Bošnjacima uperili mržnju i oružje, a u godinama nakon genocida od preživjelih, od odgovornosti, od istine, okrenuli glavu, ostavljajući im teško breme sa kojim se sami ne mogu nositi. Dokaz tome je i napad na mladića Osmana Mehanovića.