Trebamo biti glasnije

Selma Prolić, muziku i svjetla pozornice, te moguću solističku krijeru, napustila je radi studentske klupe. Paralelno je razvijala svoju karijeru i kao lavica se borila za majčinstvo, majka je, supruga, kćerka, sestra. Selma kaže da je teže biti žena nego muškarac u našem “svijetu”, da nemamo jednake šanse za uspijeh, da ulažemo više energije nego muškarci, ali i da se trudi svoju kćer odgajati tako da sama traži i shvaća svoj put. Brak je za nju partnerstvo i ravnopravnost se podrazumijeva. Feminizam je naš način borbe i neophodan je, a za žensko moranje  dodaje “dosta smo se mi namorale”. Selma završava da je obrazovanje i finansijska samostalnost ključ ženske slobode i ravnopravnosti.