Tragom dokumenta - Dragoslav Janjić: Pisaći sto Ive Andrića

„U životu Ive Andrića postoje dva značajna događaja. Oba su vezana za njegov povratak u zemlju, u Beograd. Prvi se desio 1941.godine, kada se kao diplomata vratio iz Berlina, a drugi kada se kao pisac, dobitnik Nobelove nagrade vratio iz Stokholma. Ovi događaji su bili presudni za njegov život. Prvi je zauvijek prekinuo Andrićevu diplomatsku karijeru, a drugi ga je postavio među najveće pisce tog vremena.“

Kao službenik u Ministarstvu vjera, Andrić je počeo raditi 1919.godine. Nedugo potom dobija službu u veleposlanstvu pri Državi Vatikanskog grada, a 1921.godine postavljen je za službenika u Generalnom konzulatu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Bukureštu. Godinu kasnije prelazi u konzulat u Trstu, a obavljao je i dužnost konzula u Grazu. Nakon studija na Filozofskom fakultetu u Grazu, Andrić se 1924.godine vraća u Beograd. Dvije godine kasnije imenovan je za Vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseju. Radio je i u ambasadama u Parizu, Madridu i Briselu. Godine 1933-e vraća se u Beograd i radi kao savjetnik u Ministarstvu inostranih poslova. Novembra 1937.godine imenovan je za pomoćnika ministra inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Dvije godine kasnije imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. U proljeće 1941.godine Ivo Andrić ponudio je ostavku svojim nadređenim i bio odbijen. Tako, krajem marta iste godine kao zvanični predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta.

Dan nakon bombardovanja Beograda, 7. Aprila 1941.godine,, Andrić s osobljem Poslanstva napušta Berlin. Odbija ponudu njemačkih vlasti da ide u Švicarsku. Odabrao je vratiti se u okupirani Beograd. U novembru je penzionisan, ali odbija primati penziju. Živi povučeno, kao podstanar. Odbija potpisati Apel srpskom narodu, kojim se osuđuje otpor okupatoru. Odbija i objavljivanje svojih djela. Ratnih godina napisao je romane „Travnička hronika“ i „Na Drini ćuprija“. Oba romana objavljena su 1945.godine.

Ovaj radio-dokument Dragoslava Janjića prati posljednje ambasadorove dane u Berlinu i povratak u Beograd, preko grada Konstanza, na granici Njemačke i Švicarske. Na tom putu pratio ga je dr.Hans Kesner, izaslanik njemačkih vlasti. U Konstanzu su putnici iz voza u kojem su, osim Andrića, bile i druge diplomate Kraljevine Jugoslavije u evropskim zamljama, zadržani skoro dva mjeseca bivajući pod stalnim i strogim nadzorom. Zanimljivost je da su se u ovom gradu, svake godine okupljali dobitnici Nobelove nagrade za književnost. No, Andriću ta informacija tada nije bila bitna. Negov suradnik Konstantin Kostić, koji je ostao srediti administraciju u ambasadi u Berlinu, uspio je njegov pisaći sto bezbjedno prebaciti u poslanstvo Švicarske. Poslanstvo ga je hitno otpremilo na Andrićevu adresu u Beograd, tako da je sto stigao prije Andrića.

Pisaći sto koji je Ivo Andrić imao tih godina u Berlinu, rađen je u stilu teške secesije i kupljen je u jednoj antikvarnici nedaleko od ambasade. Država Njemačka je taj sto otkupila od SFR Jugoslavije, 1945.godine i od tada je u vlasništvu Njemačkog društva za vanjsku politiku u Berlinu. Zahvaljujući Ambasadi Njemačke u BiH, 2016.godine sto je bio izložen u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu i u rodnom gradu književnika, Travniku.

Igrali su - Izudin Bajrović, Miodrag Trifunov, Vladimir Jokanović, Irena Mulamuhić, Olivera Kostić, Tahir Nikšić, Semir Krivić i Feđa Štukan

Ton–majstor - Mirsad Tukić

Za radio priredio - Mirsad Mulabegović

Urednica – Vesna Ljubić

Produkcija – Redakcija Dokumentarno-dramskog programa Radija Federacije BiH, 2003.godine

Foto – dominfo.ba