Tajkuni troše, kuća časti

Kada Miloševićevi tajkuni pljačkaju bh. firme onda je pljačka brutalna. Kada u pustošenju fabrika učestvuju naše institucije, iza njih ostanu samo dugovi u milionima. Tajkun Goran Tomić iz fabrike UNIS cijevi u Derventi izvukao je u Srbiju gotovo 300 miliona maraka, a 600 miliona duga ostavio ovoj firmi. Umjesto da spriječi, Izvozno kreditna agencija BiH postala je saučesnik. Garantovala je za milione kredita bez pokrića upravo Tomiću, sebe zaduživala, tajkune bogatila, sada ceh dolazi na naplatu. Pljačka s garancijom.

"Ovi su ljudi ovdje, odnosno neljudi, godinama radili kriminal i niko ništa nije učinio zato što su oni imali korist od toga”, rekao je Vinko Kovačević, čuvar u firmi Unis fabrika cijevi Derventa. 

“Najbolje osmišljena pljačka koja je mogla i uvukla radnike u još veću propast, u još veće dugove i samim tim smo jos više propali", kaže Radosava Milaković, predsjednica Sindikalnog odbora UNIS-fabrika cijevi a.d. Derventa. 

Propali i u stečaju. Čuvaju ono što im je od imovine ostalo i uzrok su što su ovi drugi u finansijskoj dubiozi i pred gašenjem.  

„Glavni transakcijski račun IGA-e  je blokiran i blokirano je praktično i poslovanje. Jednostavno smo na hladnom režimu što bi se reklo, evo već 9 mjeseci”, navodi Lamija Kozarić Rahman, generalna direktorica IGA BiH. 

Hladni režim za državu , milioni za tajkune.  

“Ta firma Unis fabrika cijevi iz Dervente bila je pravo mezimče aktuelne vlasti u RS predvođenje SNDS-om i gotovo da su se svi ministri, premijeri hvalisali njenim poslovanjem ali i utrkivali ko će njoj dati više novaca, kredita, podsticaja kako bi tobože jer je to jedna uspješna fabrika”, kaže Nebojša Vukanović, samostalni zastupnik u NSRS. 

Pustoš u BiH ostavili na dva fronta

Fabrika čiji je većinski vlasnik za svega 550 hiljada maraka 2002. godine postao kontorverzni srbijanski biznismen Goran Tomić odnosno jedna od njegovih mnogobrojnih off shore firmi - Balkan Steell internacional establišment registrirana u Lihtenštajnu, inače mjestu poznatom kao poresko utočište ali i po pranju novca međunarodnih razmjera.   

„A Goran Tomić je sin Duška Tomića, bivšeg predsjednika, dakle jednog od lidera socijalističke partije Srbije, najbližeg saradnika Slobodana Miloševića i višedecenijskog, ne samo godišnjeg direktora fabrike Simpo iz Vranja koja je takođe nekada bila veliki koncern, ugledna fabrika a koju su Tomići uspjeli da unište”, dodaje Vukanović. 

Pustoš su u BiH ostavili na dva fronta, a iz  Fabrike cijevi „Unis“ Derventa izvučeno je najmanje 300 miliona maraka. Radnici na ulici, imovina se rasprodaje,  a vrijednost opada. Predizbornim trikom, 12 radnika penzionisano, ostali čekaju nove izbore.  

“Zaključak na osnovu kojeg ćemo navodno biti socijalo zbirnuti, taj zaključan je fun. samo pred izbore, kada je 12 radnika penzionisano”, dodaje Milaković. 

“Jer je to trebalo njima za izbore da imaju svoju promociju. Kada su izbori prošli ovi radnici sljedeći koji trebaju u penziju da idu,  oni su zadnja rupa na sviralu”, dodaje Kovačević. 

Kako namiriti pola milijarde maraka potraživanja povjerilaca od firme čija je vrijednost, kako nam je stečajni upravnik potvrdio, samo 48 miliona maraka? I kako tumačiti činjenicu da biznismeni sa crne liste uprkos desetinama krivičnih prijava i sumnje na veliki finansijski kriminal i dalje posluju u državi  kojoj su u konačnici i ispostavili fakturu za višemilionsku pljačku?  

„Mogu samo da izjavim da se ovdje desio neviđeni kriminal i to godinama  unazad. Desetak godina taj kriminal se odigravao u sprezi sa kriminalcima koji su otkupili ovu firmu i koji su u sprezi  sa državnim institucijama odnosno u sprezi sa pojedincima iz državnih institucija”, ističe Kovačević. 

“Oni su podizali kredite, nisu plaćali ni poreze, nisu doprinose plaćali radnicima normalno nisu plaćali ni povjeriocima, ostalim njihova dugovanja prema njima. Novac su iznosli putem sestrinskih firmi, znači ova firma je ustvari i služila za to da se novac iznosi preko nje odnosno preko sestrinskih firmi ona je samo radila usluge a sestrinske firme su one su poslovale pozitivno dok su dugovi ostajali Unisu”, istakla je Milaković. 

"Nema sumnje da iza svih ovih stvari stoji politika i da su Tomići kupili fabriku zahvaljujući korupciji i političkim vezama”, tvrdi Vukanović. 

Tomić novac nikada nije ni počeo vraćati

Mirsad Isaković , bivši član Istražne komisije PS BiH za utvrđivanje stanja u IGA BiH, kaže: “Čovjek je kupio luku Bosanski Čamac, suvereno upravlja s njom i ne želi da se javi uopšte. On je firmu dao pod stečaj u likvidaciju dakle i onaj neka država naplati ono što ima. Vrlo mudro, vrlo jednostavno i mislim da je to organizovano bilo.” 

Bh. projekt uz garanciju i osnivački kapital Svjetske banke od 51 milion maraka, koji je vremenom postao pouzdan- mahom za tajkuno politčke-projekte. Izvozno-kreditna agencija uspostavljena je jos 1997. godine s ciljem hitne podrške industriji i izvoznicima.  Bila je ključna u davanju garancije Tomiću na kredit od 178 miliona maraka za uvoz sirovina koje su trebali preraditi, a zatim i izvesti i isporučiti austrijskoj firmi MFCC u Beču, koji je i bio najveći Unisov dobavljač.  

“Taj postupak je vrlo, rekao bih, suspekta”, dodaje Isaković. 

O misterioznim sirovinama nešto kasnije, najprije o novcu koji Tomić nikada nije ni počeo vraćati i dugu od skoro 180 miliona koji je pao na IGA-u kao garanta.  

“Taj projekat je nažalost zloupotrijebljen Unis fabrika cijevi je potopila inv.gar. agenciju jer je tobože uloženo 10 hiljada tona repro materijala za proizvodnju cijevi. Bar na papiru a te cijevi bar nikada nisu proizvedene niti su izvežene, dakle pošto Unis nije ispunila svoje obaveze garancije su pale na Igu i zbog toga je ta državna agencija od strateškog značaja kako je zamišljena za podsticanje izvoza i za domaću privredi i ona je sama dakle uništena”, kazao je Vukanović. 

“Ako je uvoz radi izvoza znaći mora se opravdati izvozom da bi izdali novu garanciju. Ovdje se to nije desilo. Dakle izdavale se nove i nove garancije, tako reći svake sedmice i analizirajući dakle dokumentaciju koju smo imali istražna komisija je konstatovala da je nepotpuna dokumentacija i da se nije uradila osnovna stvar, a to je PROCJENA RIZIKA izdavanja garancija”, pojašnjava Isaković. 

“Mi smo to radili u skladu sa Zakonom o IGA-i i to je jedini zakon lex specialis kojeg se mi moramo pridržavati. Kada imate s te strane ljude, banke, finansijske institucije koje su iz evropskih zemalja sa A A A rejtingom i oni uđu u taj posao onda vam to daje neku sigurnost ali vi nikada ne možete znati šta može biti stvarni problem,  a šta može biti prevarna radnja jer ja kažem uvijek i  onaj ko hoće da vas prevari on ide tri koraka ispred vas”, kaže Lamija Kozarić Rahman, generalna direktorica IGA BiH. 

Sprega IGA, UIO BiH i Unisa

Iz IGA tvrde da je UNIS  u vrijeme kada su garantovali za njih radio vrlo uspješno, da su garancije izdate po zakonu i da priča nije politička, iako kontakte iz Vlade RS prije izdavanja garancija ne negiraju. Izdavanjem višemilionskih garancija prije 4 godine bavila se i Istražna komisija državnog parlamenta, koja je svoj izvještaj proslijedila Tužilaštvu BiH.   

“I u svojoj izjavi koju je dala gospođa Kozarić pred par. Skupštinom mislim da to ima u zapisniku, da je bilo uticaja iz RS, ja ne znam ko je u to vrijeme bio premijer, ako se ne varam Đombić, da je bilo uticaja i poziva tel.da se izdaju garancije”, kaže Isaković. 

“Nisam nikada pričala telefonom sa gospodinom Džombićem, nisam to mogla reći- imamo mi jedan ili dva dopisa od premijer RS, jednom bio Džombić, jednom je bila gđa Cvijanović gdje se kaže jednostavno da je to važan klijent da je to bitno za RS”, dodaje Kozarić Rahman. 

“Tomić je također bio vrlo blizak saradnik vlast iu RS-u, niko od njih ne bi to mogao uraditi da nije imao dakle prećutnu saglasnost institucija koje su zažmirile na jedno oko i omogućile im da pljačkaju i siguran sam da je ogroman dio tih novaca završio u džepovima korumpiranih naših političara i moćnika koji su u tome vidjeli svoj interes”, dodao je Nebojša Vukanović, samostalni zastupnik u NSRS-u. 

Istražna komisija utvrdila i je spregu IGA, UIO BiH i Unisa. Naime, sumnje su da je firma  Unis uz pomoć službenika UIO-a  izvršila utaju poreza, a službenici UIO u cijelom ovom procesu jedini su i odgovarali.  

“Neovisno od izvještaja koji smo proslijediti Tužilaštvu i na kojem praktično sa tužilaštvom radimo i na kojem bilo sta neophodno da se dodatno izvrši kao  povjeri. Uprava je također provela disciplinski postupke protiv 5 lica zaposlenih u UIO, utvrđena je praktično disciplinska odgovornost”, naveo je Ratko Kovačević, portparol UIO BiH. 

Utvrđeno je da su se gomilale tone željeza za izradu cijevi i to isključivo preko graničnih prijelaza Šamac i Brod, a da se to željezo nije razduživalo. Dakle uvezeno,  a nikada izvezeno. Samo je na osnovu neplaćenog PDV-a država ostećena za 20 miliona maraka.  

“Nevjerovatno je da 65. 000 tona željeza uđe u državu a da to niko nije vidio, to nije 65 vagona, to je 65 kompozicija – kada povežete te dvije stvari vidite da je ovo zaista jedan dubok, čak bih rekao i možda najveći kriminal koji se desio i u IGI  i u UIO”, ističe Mirsad Isaković, bivši član Istražne komisije PS BiH za utvrđivanje stanja u IGA BiH. 

Nebojša Vukanović kaže: “Nikad niko nije bio za to procesuiran, uhapšen niti je osuđen, a država  je oštećena za 100 miliona marak i to je jedan samo od pokazatelja da je ova država u rukama mafije, da su  državne institucije zaobljene ovdje pokazuje i SIPA i Tužilaštvo i Iga i inspekcije i drugi kontrolni organi koji su omogućili da se iz države iznese stotine miliona maraka, a da za to niko ne odgovara.” 

Tajkuni troše, a kuća časti

A trag novca i način na koji je on iz Unisa izvlačen preko povezanih pravnih lica i of-shore kompanija svojevremeno je istraživala i SIPA koja je svoj izvještaj proslijedila transparentnom Tužilaštvu BiH iz kojeg nikada, sada već po ustaljenoj praksi, nisu odgovorili na naš dopis.  A metod Tomićevog rada, uhodan.  

“Sestrinski firmi je bila registrovana direktno u upravnoj zgradi znači kan.su imali  BEOMETA, imali su zatim pored toga sestrinsku firmu gran itali, imali su mehaniku, onda eurotube, onda planc global, pa agroherc Nevesinje, niz tih firmi. Preko tih firmi mi smo radili navodno usluge tim firmama, oni su odnosili novac, a mi smo samo imali dugove, Unisu su ostajali samo dugovi”, navela je Radosava Milaković, predsjednica Sindikalnog odbora Unis – fabrika cijevi a.d. Derventa. 

“Treba reći da su neke povezane firme, da su radnicima prije nego što je Fabrika otišla u stečaj kada su bili blokirani računi da je korištena fiktivna kompanija iz Hercegovine koja je, mislim da je bila kupila mlin u Bileći, da ona služi za poslovanje preko povezanih firmi Fabrike Unis Derventa i da su preko nje isplaćivane neke plaće radnicima. Dakle, država je omogućila organizovanu pljačku”, ističe Vukanović. 

A RS je finansirala, pa su Unisove žrtve osim IGA –e i druge finansijske institicije poput  Investiciono-razvojne banke RS i Balkan investment banke. Naime, investiciono razvojna banka RS-a je 2011. godine kupila obveznice preduzeća Unis u iznosu od 20 milona KM., iako je i u tom trenutku preduzeće bilo prezaduženo. Kredit od 14 miliona maraka u Balkan investment banci dobili su uprkos pokazateljima, da su šanse da se novac vrati nikake. Sve je dakle učinjeno da se Tomiću, odnosno Unisu koji nije plaćao poreske obaveze prema RS, omogući sto duži opstanak i izvlačenje novca, pa je Vlada RS tako stala i iza plana restuktuiranja firme koja je uništena. 

 „Ako znamo da sada firma vrijedi 48 miliona, dati u jednom momentu 20 miliona za jednu firmu, pa to su ogromni novci. Radnik nije vidio nijednog feninga od tih 20 miliona. Ti milioni su završili u privatnim džepovima. Ti novci su završili u džepovima, u rukama kriminalca Tomića koji je ovdje bio vlasnik i onih koji su to njemu dali. Te pare su podijeljene,  a radnici nisu dobili ništa”, rekao je Vinko Konačević, čuvar u firmi Unis – fabrika cijevi a.d. Derventa. 

“Svi sektori unutar Balkan Investment banke su rekli da fabrika cijevi nije stabilna i da ne treba dati kredit i da je mala vjerovatnoća da će biti vraćan. Uprkos tome ta banka koja je bila bliska SNSD-u, koja je sponzorisala košarkaški klub Igokea i gdje su bili Litvanci koji su izvukli stotine miliona Glinic Birac ipak je NO i Kreditni odbor banke odobrio kredit naravno pod pod političkim pritiskom SNSD-a", navodi Vukanović. 

Ino kreditori s kojima je poslovao Unis nisu tražili  naplatu od IGA , jer su njene garancije osigurali kod evropskih osiguranja, a jedini koji su ih tužili jeste Belgijsko državno osiguranje koje također neće naplatiti od IGA-e više od 11 miliona eura jer je u međuvremenu sklopljen ugovor o restrukturiranju između Unisa i inokreditora, u kojima IGA više nije učestvovala.  Pravosnazna presuda Trgovačkog suda u Beču za IGA –a znači oko 130 miliona obaveza manje.   

“Tu se radilo o novaciji, znači o jednom novom ugovoru koje je klijent sklopio sa tim stranim kreditorima i mi smo smanjili te obaveze za nekih 136 miliona. Ono što je ostalo to su te obaveze prema domaćim bankama koje sam rekla i one su otprilike u nivou nekih sa zateznim kamatama, ne znamo tačno, otprilike će biti u nivou kapitala  IGA-e", pojašnjava Lamija Kozarić Rahman, generalna direktorica IGA BiH. 

Inače, riječ je o bankama iz RS-a koje više ne postoje, sa sumnjivim poslovanjem završile kao afere, od kojih se u nekima  čeka i sudski epilog, a među onima koji su ojadili recimo „Bobar banku“ je i Goran Tomić, koji sa londonske adrese upravlja lukom Šamac, a koju IGA tuzi za isti iznos kao i za UNIS. Dakle, dva puta po 178 miliona maraka.   

“Konačno smo uspjeli da dođemo do prvostepenog suda, uspjeli smo isporučiti tužbu Balkan stell jer je to off shore komanija registrovana u Lihtenštajnu i sada je taj sudski proces započeo. To je otpirlike iznos nekih 260 miliona znači za oba klijenta i  tu se mi nadamo znači da će bit presuda donesena u našu korist”, dodaje Kozarić Rahman. 

Inače, zbog presude koja je donesena u korist hrvatske firme Osijek Koteks a provit IGA-e od 3,3 miliona maraka glavni transakcijski račun IGA je blokiran već 9 mjeseci. Novca nema, uposlenici se razbježali, a agencija nema ni pravnika pa su tužbe unaprijed izgubljene. Od države traže deblokadu i finansiranje iz budžeta,  a država od njih već davno digla ruke, pa niko nije nadležan za Agenciju koja je plasirala 3 milijarde izvoznih garancija bh. privrednicima. Svjetska banka dala 6 rješenja, svi vode ka ukidanju IgA, u kojoj se dok je novca bilo za plaće trošilo oko 900 hiljada maraka godišnje ili 6 hiljada po uposleniku, plus naknade. Pouzdano, uz garanciju države... gdje tajkuni troše, a kuća časti. 

Ovo je priča iz političkog magazina Mreža, cijelu emisiju pogledajte OVDJE.

federalna.ba