'Sve što ostala djeca mogu, mogu i djeca s invaliditetom'

U susret Međunarodnom danu kojim se ukazuje na njihova prava, roditelji i djeca sa poteškoćama u razvoju iz Novog Travnika uputili su poziv svim institucijama da učine više i olakšaju živote ovoj kategoriji. A problemi s kojima se suočavaju na području Srednjobosanskog kantona su brojni. Među vodećim izazovima i dalje su obrazovanje, dnevni boravak i zapošljavanje. No brojne su i sposobnosti ove djece, koja poručuju da mogu i žele biti dio društva.

Šesnaestogodišnji Amer iz Novog Travnika učenik je osmog razreda. Trenira plivanje, kikbosk, ide u teretanu. Dijagnoza Down sindroma nije ga spriječila da radi ono što voli, a timski rad i uključenost u školski sistem, uz asistenta, dao je odlične rezultate.

"Njegov boravak u osnovnoj školi najveći je doprinos socijalizaciji njegovoj, širenje drugova, prilagođavanje društvu, razbijanje predrasuda. I vjerujte da su ga svi izuzetno dobro prihvatili", kaže Amerov roditelj Samih Perenda.

No, u nastavnom procesu Srednjobosanskog kantona nemaju sva djeca sa poteškoćama u razvoju svog asistena u nastavi. Nadležno ministarstvo angažira ih tek u malom broju, i to kao volontere na određeno. Roditelji su stava da bi oni trebali postati dio školskog sistema.

"Svi rade ugovor na godinu dana. Moje dijete prihvati tu osobu, krene dobro, ističe joj rok, i onda su problemi da li će doći drugo, i jednostavno ako dođe drugo onda sve ideš iz početka. Znači nema trajnog rješenja", dodaje Perenda.

Kroz sistem je, kažu, za ovu djecu učinjeno mnogo. No da bi se njihov položaj poboljšao, potreban je niz mjera. Poput povećanja invalidnina i naknada za tuđu njegu i pomoć, koje se kažu nisu mijenjale od 2008., te brža primjena nedavno usvojenog Zakona o roditeljima njegovateljima.

"Ja kao roditelj ja sam ostvarila to pravo i ja sam zadovoljna. Mada je to usporeno, ja sam rješenje dobila od 1.3. mi se računa rješenje, a ni dan danas nisam primanja počela dobijati", navodi majka Vesna Ćorić.

Vesna je nakon petnaestogodišnjeg boravka njenog sina u novotravničkom Centru za edukaciju i rehabilitaciju Duga, jedinom ovakve vrste na ovom području, a nakon što je ukinut limit primanja po članu domaćinstva, konačno dobila priliku i za besplatan dnevni boravak. Ali su novim pravilnikom, kažu, uskraćena prava drugima.

"U tom pravilniku je bilo do tada da djeca mog pohađati javne ustanove do 50 godina. Neko je stavio tu, ne znam ko je, do 30 godina. Mi sad imamo u Dugi konkretno roditelje koji se žale, kojima je teško, djeca su im išla 10-15 godina u Dugu. Sad ne mogu, jer su prešli 30 godina. I sad bi roditelji trebali plaćati 500 maraka", istakao je Luka Ilinković, predsjednik Udruženja roditelja osoba sa poteškoćama u razvoju Osmijeh iz Novog Travnika.

Novotravničko udruženje okuplja 130 djece svih uzrasta, a svakodnevno različitim projektima, poput muzike i plesne terapije, rade na jačanju njihovih vještina. A one su brojne, kao i problemi koji su ih spojili, no sve ih rješavaju sa osmijehom.

"Sve što djeca ostala mogu, mogu i djeca sa invaliditetom, čak i više od toga. Oni se beskrajno raduju svakom projektu, svakoj novoj priči u koju su uključeni", naglašava voditeljica okupacione radionice Marija Čakar.

federalna.ba