"Svaki put kada padne kiša, strah se vrati": Stanovnici Lagosa žive pod stalnom prijetnjom poplava

Mutna voda prvo je srušila ogradu oko kuće, zatim se počela prelijevati u dvorište, a nekoliko trenutaka kasnije prodrla je u svaku prostoriju. Elektronski uređaji, kućanski aparati, namještaj, dokumenti i akademske diplome završili su pod vodom. Dok je nivo vode brzo rastao, Daniel Ebiesua morao je evakuirati svoj dom u naselju Shogunle u Lagosu zajedno sa suprugom, dvosedmičnom bebom, četverogodišnjim sinom i punicom. Porodica je utočište pronašla na spratu susjedne kuće, gdje su četiri sata nemoćno posmatrali kako poplava prekriva ulice.

„Bila je to bolno teška večer za moju porodicu i mene“, rekao je Ebiesua govoreći o 28. junu. „Morao sam ih preseliti u hotel, gdje sada trošimo 35.000 naira (oko 44 KM) dnevno i zavisimo od dostave hrane.“

Na zidovima njegove dnevne sobe još se vidi smeđa linija koju je ostavila voda, dok se miris vlage širi prostorijom. Mokri madraci, uništen namještaj i pokvareni uređaji ostavljeni su ispred kuće dok lagana kiša i dalje pada.

Za Ebiesuu posljedice nisu samo materijalne. Najveći teret predstavljaju psihološke posljedice.

„Sada svaki tamni oblak izgleda kao upozorenje, a svaka kiša izaziva strah da bi se sve moglo ponovo dogoditi“, kaže on.

Klimatska anksioznost nakon katastrofa

Kako Nigerija bilježi sve češće i razornije poplave izazvane obilnim kišama, začepljenim kanalima za odvodnju i rastom nivoa mora, stručnjaci upozoravaju da obnova ne počinje tek kada se voda povuče.

Za mnoge preživjele ostaju tuga, strah i psihička iscrpljenost.

Stručnjaci za mentalno zdravlje ovaj skriveni teret nazivaju jednom od najmanje prepoznatih posljedica klimatske krize.

„Vidimo sve više ljudi koji doživljavaju klimatsku anksioznost“, kaže dr. Faith Aboloje, stručnjakinja za oporavak od trauma i osnivačica online savjetodavne platforme Safe Corner by Jevwe.

Ona objašnjava da se, za razliku od uobičajenog stresa, ovaj strah povezuje s ponavljanim ekološkim katastrofama, zbog čega ljudi stalno žive u iščekivanju nove opasnosti.

„Kod nekih ljudi samo zvuk kiše izaziva paniku jer ih podsjeća na ono kroz šta su već prošli“, navodi Aboloje.

Prema njenim riječima, preživjeli poplava često doživljavaju „ekološku tugu“ – gubitak doma, osjećaja identiteta i sigurnosti, što može dugoročno narušiti san, zdravlje i odnose s drugima.

Život u stalnom iščekivanju nove poplave

U Okun Alfi, niskom području Lagosa, 26-godišnji vozač Joseph Moko živi s poplavama koje se stalno vraćaju.

„Kad noću pada kiša, teško mi je zaspati jer se mogu probuditi svakog trenutka i pronaći krevet pod vodom“, kaže Moko.

On opisuje kako stalno osluškuje kišu i priprema stvari za slučaj da voda ponovo prodre u kuću.

„Nikada se zaista ne možete odmoriti jer ne znate šta će donijeti naredni sat.“

Takva stalna pripravnost ostavlja posljedice na mentalno zdravlje.

„Svaki put kada počne padati kiša, strah se vrati. Plaćate kiriju nadajući se mirnom mjestu za spavanje, a umjesto toga cijelu noć ste zabrinuti hoće li se poplava ponovo pojaviti. To je psihički iscrpljujuće“, kaže Moko.

Hiljade zajednica pod rizikom

Nigerijska Agencija za hidrološke službe upozorila je da zemlju očekuje još jedna opasna sezona poplava. Više od 14.000 zajednica nalazi se pod visokim rizikom, dok je najmanje 15.000 njih izloženo umjerenom riziku.

Iza tih brojki nalaze se porodice koje iznova grade domove, premještaju djecu na sigurnija mjesta, podižu kredite i pokušavaju započeti život ispočetka.

Jennifer Uchendu iz organizacije SustyVibes upozorava na još jednu posljedicu dugotrajnog stresa – takozvano „alostatsko opterećenje“.

„Život uz stalne prijetnje iz okoline drži ljude u stanju pojačane pripravnosti, povećavajući rizik od depresije, anksioznosti, visokog krvnog pritiska, bolesti srca i slabijeg imuniteta“, kaže ona.

Uništene farme i izgubljeni prihodi

U državi Ogun, poljoprivrednica Glory Sunday ove godine ostala je bez velikog dijela usjeva kukuruza i bundeve nakon obilnih kiša.

„Preživjela je samo mala količina kukuruza. Ugu (listovi afričke bundeve) potpuno su uništeni. Nije mogao opstati zbog previše vode na farmi. Možda neću preživjeti ako se poplava ponovi“, kaže ona.

Poplava je uništila mjesece rada i prihod kojim je planirala izdržavati svoje četvero djece.

„Da je sve prošlo kako treba, mogli smo zaraditi oko 500.000 naira (oko 270 funti) od ugu.“

Gubitak posla i osjećaja sigurnosti

U Lagosu je Kenechukwu Okosa krenuo u crkvu posljednje nedjelje u junu. Na putu prema svojoj farmi ribe Cloudearth Farms u Okoti dobio je pozive da je imanje poplavljeno.

„Osoba koja me je nazvala rekla mi je: sve je otišlo, sve tvoje ribe su otišle. Srce mi je samo potonulo“, prisjeća se Okosa.

Kaže da nikada nije pomislio da bi poplava mogla potpuno prekriti farmu.

„Kada sam stigao, vidio sam neke ribe kako plivaju unaokolo. Bilo je poražavajuće. Moj partner i ja razmišljamo da jednostavno odustanemo od posla.“

U poplavi su izgubili gotovo 8.000 riba i 32 kokoške.

Posljedice koje ostaju nakon povlačenja vode

Predstavnik Agencije UN-a za izbjeglice u Nigeriji Arjun Jain kaže da porodice raseljene zbog katastrofa ne gube samo domove, već se suočavaju s velikom neizvjesnošću.

„Moraju se suočiti s pitanjima opstanka, sigurnosti i budućnosti. Dolaze s velikim traumama, a kada se tome doda prisilno raseljavanje, te brige postaju još intenzivnije“, rekao je Jain.

Ipak, naglašava da snažne porodične i društvene veze mogu biti važna zaštita za mentalno zdravlje.

U Sogunleu, Solomon Kehinde nije mogao priuštiti smještaj u hotelu nakon što mu je kuća poplavljena. Privremeno se sklonio kod prijatelja zajedno sa suprugom i troje djece.

Iako se voda povukla, kaže da se on i njegova porodica još uvijek ne mogu vratiti normalnom životu.

„Za sada ne mogu spavati ovdje jer se bojim žaba, škorpiona ili zmija. Poplava ih je možda mogla unijeti u moj stan“, kaže Kehinde.

Nedostatak pomoći za mentalno zdravlje

Prema Jainu, odlazak iz poplavljenog područja samo je dio problema.

„Ono što vidite jeste osoba koja bježi od poplave, ali zapravo bježi od mnogo više i nosi mnogo više od odjeće koju ima na sebi.“

Nigerija se već decenijama suočava s velikim nedostatkom usluga za mentalno zdravlje. Zemlja sa više od 220 miliona stanovnika ima mali broj psihijatara, psihologa i stručnjaka za psihosocijalnu podršku.

Pomoć je uglavnom dostupna u urbanim bolnicama, dok mnoge zajednice zavise od podrške rodbine, komšija i vjerskih zajednica.

Profesor Godson Ana sa Univerziteta u Ibadanu smatra da je strah preživjelih prirodna psihološka reakcija.

„Kada ljudi budu raseljeni iz svojih domova, to ozbiljno utiče na njihovo mentalno zdravlje, narušava egzistenciju, ugrožava opstanak i zaustavlja društveno-ekonomske aktivnosti“, kaže Ana.

Ponavljane katastrofe, dodaje, mogu stvoriti začarani krug klimatskog straha i stalne nesigurnosti, prenosi The Guardian.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.