Suze i molitve nakon historijske presude o genocidu nad Rohinjama: "Svijet konačno zna šta su nam učinili"
Hiljade kilometara od sudnice Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Hagu, u prenapučenim izbjegličkim kampovima na jugu Bangladeša, pripadnici muslimanske manjine Rohinja s velikom pažnjom pratili su izricanje presude koju su čekali gotovo deset godina. Kada je saopćeno da je Mijanmar odgovoran za genocid nad njihovom zajednicom tokom vojne kampanje 2017. godine, među izbjeglicama su se smjenjivali suze, molitve i olakšanje. Ipak, historijska odluka najvišeg suda Ujedinjenih nacija otvorila je i pitanje koje već godinama određuje njihove živote: hoće li međunarodno priznanje počinjenih zločina konačno omogućiti povratak u domovinu iz koje su protjerani?
Velika prostorija u jednom od izbjegličkih kampova bila je ispunjena ljudima. Redovi crvenih plastičnih stolica bili su okrenuti prema velikom ekranu, na kojem se uživo pratilo izricanje presude Međunarodnog suda pravde.
Stariji muškarci Rohinje, s bijelim molitvenim kapama, sjedili su pored mladih izbjeglica. Neki su mobilnim telefonima snimali događaj, dok su drugi u tišini pratili svaku riječ sudije koji je, hiljadama kilometara daleko, čitao odluku o zločinima počinjenim nad njihovom zajednicom.
Za mnoge od prisutnih to nije bio samo još jedan međunarodni sudski postupak. Bio je to trenutak koji su čekali devet godina, otkako su zbog vojnog nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove, porodice i imovinu u Mijanmaru.
Međunarodni sud pravde presudio je da je mijanmarska vojska počinila genocid nad Rohinjama tokom operacija u saveznoj državi Rakhine 2017. godine.
Odlukom donesenom sa devet glasova za i šest protiv, Sud je utvrdio da su mijanmarske sigurnosne snage ubile približno 10.000 Rohinja te počinile široko rasprostranjene zločine, uključujući seksualno nasilje i napade na djecu.
U izbjegličkim kampovima Cox's Bazara, na jugu Bangladeša, vijest je dočekana s velikim emocijama. Za preživjele je presuda predstavljala međunarodno priznanje patnje i zločina koji su ih natjerali da napuste domovinu. Međutim, mnogi su istovremeno upozorili da pravda neće biti potpuna sve dok ne dobiju mogućnost sigurnog i dostojanstvenog povratka.
„Mijanmarska vojska ubila je mog brata i njegovu porodicu“
Među izbjeglicama koje su u kampu Jamtoli pratile izricanje presude bili su 60-godišnji Syed Qasim i Ahmad Ali, obojica preživjeli vojnu kampanju iz 2017. godine. Za Qasima je odluka Suda probudila bolna sjećanja na članove porodice koje je izgubio tokom nasilja u Mijanmaru.
„Godinama živimo odvojeni od svoje domovine. Mijanmarska vojska ubila je mog brata i njegovu porodicu 2017. godine. Ne želimo više živjeti kao izbjeglice“, izjavio je Qasim za Anadoliju. Njegove riječi odražavaju osjećaje velikog broja Rohinja koji su gotovo cijelu deceniju proveli u privremenim naseljima, bez mogućnosti da se vrate u mjesta u kojima su ranije živjeli.
Ahmad Ali izrazio je nadu da će presuda povećati međunarodni pritisak na mijanmarske vlasti kako bi konačno priznale prava Rohinja i omogućile njihov povratak. „Ova presuda izvršit će pritisak na vladu Mijanmara da nas prizna i primi nazad“, rekao je Ali.
Pozvao je i međunarodnu zajednicu da pojača djelovanje prema mijanmarskim vlastima. „Međunarodna zajednica treba izvršiti pritisak na njih. Oni su ubice“, poručio je.
Porodice zaplakale nakon izricanja presude: „Svijet sada zna da su mnoge od nas ubili“
Slične scene zabilježene su i u drugim dijelovima velikog izbjegličkog kompleksa Cox's Bazar. U srednjoj školi Hakimpara, u kampu 15, osamnaestogodišnji Mohammad Rashid okupio se s osam članova porodice kako bi zajedno pratili sudski postupak.
Prijenos su gledali još od podneva, čekajući odluku koja je za njih imala duboko lično značenje. Kada je presuda izrečena, članovi porodice nisu mogli zadržati suze.
„Barem sada svijet zna da su mnoge od nas ubili“, rekao je Rashid za Anadoliju. Za mlade Rohinje, koji su veliki dio života proveli u izbjeglištvu, odluka predstavlja priznanje događaja o kojima su godinama slušali od svojih roditelja i drugih članova porodice.
Još jedan mladi izbjeglica, Ayat Ullah, ispričao je da su se slične emotivne reakcije mogle vidjeti širom kampa. „Pobjegli smo ovdje spašavajući vlastite živote. Sada, nakon devet godina čekanja, presretni smo što je slučaj genocida konačno dobio odlučujući sudski epilog“, izjavio je.
Ipak, radost zbog presude nije izbrisala neizvjesnost s kojom se izbjeglice svakodnevno suočavaju.
„Pravda je jedno, a povratak u domovinu nešto sasvim drugo“
Syed Ullah, osnivač i predsjednik organizacije United Council of Rohingya, ocijenio je presudu kao prekretnicu za zajednicu koja gotovo deset godina pokušava osigurati odgovornost za počinjene zločine. Prema njegovim riječima, odluka Međunarodnog suda pravde mogla bi doprinijeti ponovnom jačanju međunarodne pažnje prema položaju Rohinja.
„Nadamo se da će ova presuda povećati međunarodnu pažnju i angažman u vezi s krizom Rohinja“, rekao je Ullah za Anadoliju.
Naglasio je da međunarodna zajednica, a posebno vlada Bangladeša, mora nastaviti davati prioritet ovom pitanju i raditi na stvaranju uslova za povratak izbjeglica.
Međutim, istovremeno je izrazio zabrinutost zbog načina na koji će presuda biti provedena. Odluke Međunarodnog suda pravde pravno su obavezujuće, ali Sud nema vlastiti mehanizam kojim bi mogao osigurati njihovo izvršenje.
Provođenje presude dodatno bi mogle otežati političke podjele unutar Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Zbog toga dio izbjeglica već sada pravi jasnu razliku između međunarodnog pravnog priznanja genocida i konkretnih promjena u njihovim životima. Nur Kamal, stanovnik jednog od kampova, izjavio je da ne očekuje brzo poboljšanje svakodnevnih uslova.
„Barem je međunarodna zajednica priznala naš progon“, rekao je.
Mohammad Zubair, predsjednik organizacije Arakan Rohingya Society for Peace and Human Rights, smatra da bi presuda mogla ojačati međunarodnu podršku Rohinjama i povećati diplomatski pritisak na Mijanmar. Slično razmišlja i Mujibur Rahman, aktivista Rohinja i osnivač organizacije Arakan Rohingya Football Federation.
„Vjerujemo da oni koji su nas progonili i ugnjetavali jednog dana moraju odgovarati pred pravdom“, izjavio je Rahman.
Ipak, upozorio je da se presuda ne smije predstavljati kao konačno rješenje izbjegličke krize. „Pravda je jedno, a repatrijacija nešto drugo“, naglasio je.
Više od 700.000 ljudi protjerano tokom vojne kampanje 2017. godine
Presuda je donesena više od devet godina nakon što je mijanmarska vojska pokrenula opsežnu kampanju protiv Rohinja u saveznoj državi Rakhine. Tokom operacija 2017. godine više od 700.000 pripadnika ove pretežno muslimanske manjine bilo je prisiljeno pobjeći u susjedni Bangladeš.
Preživjeli su svjedočili o masovnim ubistvima, silovanjima, spaljivanju sela i prisilnom raseljavanju.
Mnogi su do Bangladeša stizali prelazeći rijeke i prolazeći kroz šumska područja, ostavljajući iza sebe domove, poljoprivredno zemljište i članove porodica. Neki su tokom bijega izgubili najbliže, dok su drugi u izbjegličke kampove stigli bez gotovo ikakve imovine.
Uključujući osobe raseljene i prije 2017. godine, procjenjuje se da danas oko 1,2 miliona Rohinja živi u prenapučenim naseljima Cox's Bazara. Ono što je za mnoge prvobitno predstavljalo privremeno utočište pretvorilo se u mjesto dugogodišnjeg života u izbjeglištvu.
Generacija djece koja nikada nije upoznala život izvan izbjegličkih kampova
Gotovo deset godina nakon masovnog egzodusa, Rohinje se i dalje suočavaju s brojnim ograničenjima. Život u kampovima obilježen je ograničenom slobodom kretanja, malim mogućnostima zapošljavanja i nedovoljnim pristupom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i sigurnosti.
Posebno težak položaj imaju djeca.
Za mnoge od njih izbjeglički kampovi predstavljaju jedini dom koji su ikada poznavali. Rođeni su ili su odrasli u privremenim naseljima, daleko od mjesta porijekla svojih porodica.
Njihovi roditelji, koji su nekada živjeli u selima i gradovima Mijanmara, već godinama čekaju priliku da se vrate.
Rohinje zahtijevaju da im mijanmarske vlasti vrate državljanstvo i osnovna prava, garantuju sigurnost, omoguće slobodu kretanja te osiguraju pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i drugim neophodnim uslugama.
Međutim, dosadašnji diplomatski pokušaji organizovanja održivog povratka nisu dali rezultate. Dodatni problem predstavljaju obnovljeni sukobi u saveznoj državi Rakhine, koji su sigurnosnu situaciju učinili još složenijom.
Nur Mohammad, glavni majhi, odnosno predstavnik zajednice u kampu 2W, izjavio je da presuda nije značajnije promijenila njegovo uvjerenje da je povratak u domovinu trenutno teško ostvariv.
„Zapravo nemamo stvarnu nadu da ćemo se vratiti. Gdje bismo se uopće vratili? Cijeli Mijanmar je bojno polje“, rekao je za Anadoliju.
Vlasti Bangladeša: Presuda jača položaj Rohinja, ali povratak neće početi odmah
Bangladeški komesar za pomoć izbjeglicama i repatrijaciju Mohammad Mizanur Rahman ocijenio je da presuda ima značaj koji nadilazi samu zajednicu Rohinja. Prema njegovim riječima, međunarodno priznanje počinjenih zločina predstavlja ispunjenje jednog od dugogodišnjih zahtjeva izbjeglica.
„Takvo priznanje ispunilo bi dugogodišnji zahtjev Rohinja. Time bi bilo potvrđeno da su Rohinje progonjena zajednica i da su zločini koje je Mijanmar počinio nad njima međunarodno priznati“, izjavio je Rahman za Anadolu.
Smatra da bi odluka mogla dodatno ojačati moralnu obavezu država članica Ujedinjenih nacija da podrže izbjeglice i povećaju pritisak na mijanmarske vlasti.
Posebno je istakao važnost priznavanja historijskih korijena Rohinja i njihovih zahtjeva za državljanstvom.
Mijanmar već dugo tretira pripadnike ove zajednice kao strance i uskraćuje im državljanstvo, što predstavlja jednu od ključnih prepreka za ostvarivanje njihovih osnovnih prava.
Ipak, Rahman je upozorio da se ne smije očekivati da će presuda automatski omogućiti povratak izbjeglica.
„Repatrijacija neće početi odmah kao direktna posljedica ove presude“, rekao je.
Dodao je da bi odluka ipak mogla ojačati pregovarački položaj Rohinja i povećati međunarodni pritisak za njihov povratak u domovinu.
Sedam godina sudskog postupka protiv Mijanmara
Postupak pred Međunarodnim sudom pravde pokrenula je Gambija u novembru 2019. godine, optužujući Mijanmar za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine. U januaru 2020. Sud je naredio Mijanmaru da preduzme mjere za zaštitu Rohinja i očuvanje dokaza o mogućim zločinima.
Nakon toga odbacio je preliminarne prigovore Mijanmara i nastavio razmatranje predmeta.
Presudom izrečenom u četvrtak utvrđena je odgovornost Mijanmara prema međunarodnom pravu za genocid počinjen nad Rohinjama. Međutim, Međunarodni sud pravde ne sudi pojedinačnim vojnim komandantima niti drugim osobama osumnjičenim za zločine.
Njegova nadležnost odnosi se na odgovornost država za kršenje međunarodnih obaveza.
Zbog toga presuda sama po sebi ne znači da će pojedinačni počinioci biti krivično procesuirani, niti automatski osigurava povratak izbjeglica.
Iako je pravno obavezujuća, njeno provođenje zavisi od daljnjih međunarodnih i političkih procesa.
Historijska pravda, ali povratak u domovinu i dalje neizvjestan
U Cox's Bazaru presuda je donijela rijedak trenutak slavlja u naseljima u kojima su stotine hiljada ljudi gotovo deset godina provele u izbjeglištvu. Za preživjele masovna ubistva, seksualno nasilje i protjerivanje, međunarodno priznanje genocida predstavlja važan korak prema pravdi.
Međutim, svakodnevni život izbjeglica ostaje gotovo nepromijenjen.
Njihovi domovi i sela nalaze se s druge strane granice, u Mijanmaru, ali povratak i dalje zavisi od sigurnosnih garancija, priznavanja državljanstva i političke spremnosti da im se omogući život bez progona. Dok su u sudnici u Hagu izricane riječi koje su čekali godinama, u kampovima Bangladeša mnogi su razmišljali o porodicama koje su izgubili i mjestima u koja se žele vratiti.
Udaljenost između sudnice Međunarodnog suda pravde i Cox's Bazara mjeri se hiljadama kilometara. Njihova nekadašnja sela nalaze se mnogo bliže, odmah preko granice. Ipak, za Rohinje je put do tih sela i dalje neizvjestan.
„Nadamo se da ćemo se jednog dana vratiti u svoju domovinu“, rekao je izbjeglica Atiq Ullah za Anadoliju.
federalna.ba
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.