Staša Zurovac: Sistematizacija u baletu mora biti odmah!

Staša Zurovac, plesač, koreograf, reditelj, gost je ovog petka u Jutarnjem programu Federalne TV. U Narodnom pozorištu Sarajevo postavlja baletnu predstavu Sjećaš li se Dolly Bell, prema kultnom romanu Abdulaha Sidrana. Povod je to razgovora u kojem će se govoriti i o mogućnostima ikoničkog prevođenja, izazovima pokreta, čaroliji baleta.

-Nakon Kusturicinog kultnog filma pa evo i recentno postavljene predstave "Sjećaš li se Dolly Bell" koju je režirao Kokan Mladenović, Vi sada postavljate baletsku predstavu i to u gradu čija je kultura sjećanje i to dobro obilježena tim naslovom. Na koji način ste Vi interpretirali Sidranov roman i na koji način pristupate prevođenju toga u pokret?-

"To je dobro i vrlo kompleksno pitanje i udara direktno u ono što je u tom neverbalnom svijetu izražavanja na sceni zapravo glavni zadatak. Znači nekakav jezik koji istovremeno poštuje dijelo i autora od koga crpi inspiraciju, a istovremeno nudi neki svoj novi rukopis, on tom djelu daje neko novo uskrsnuće. Tako u tom smislu ne mogu čak ni reći kako sam ga interpretirao pošto je to još uvijek proces u kom se nalazimo. Evo imamo još nešto, nešto više od dva tjedna do premijere. Tako da ovaj meni je bilo bitno naći onaj jezik koji zadovoljava one koje u kojima je taj naslov upisan u kolektivno sjećanje onako kako ga oni znaju da li iz filma da li iz romana, da li iz života, a mi smo pokušali naći način da to djelo dočaramo jednom gledatelju koji ne zna ništa o tome djelu. Da nađemo neki univerzalni jezik, što bi značilo da pokušamo sve te događaje koji nas inspiriraju u tom komadu prepoznati u svom vlastitom iskustvu i onda dati autentičan nekakav odgovor na neki dramaturški zadatak u tom komadu. Tako da eto vrlo je to velik zadatak, ali je nevjerovatan užitak time se baviti pošto se zaista radi za mene o posveti, mojoj posveti toj priči, tom gradu, tom vremenu i tom čovjeku."

-Upravo taj roman jeste zabilješka jednog vremena i veliki njegovi dijelovi upravo ukazuju na atmosferu u kojem odnosno i društveni kontekst iz kojeg je izrastao. Roman je napisan slikovito ali veliki dio atmosfere dočarava upravo jezik likova. Kako riječi prevesti u pokret?-

"Pa mislim neko je jednom lijepo rekao "Kada moja tišina kroz riječi dosegne tvoju, onda ćemo se mi moći razumjeti". Dakle nije stvar u riječima nego je stvar o prostoru iz kog one dolaze i ako mi uspostavimo s gledateljem onaj prostor u sebi koji komunicira s tim unutarnjim prostorom gledatelja onda ova sva forma koja se događa između samo doprinosi toj likovnosti, ali ja bih rekao osjećaja. Dakle riječ je prije svega o osjećaju jer je zvuk. Potreban je određeni napor da bi proizveo riječ da bi izgovorio. Moraš da koristiš cijeli sustav tjelesni, napraviti određeni pokret da bi to izgovorio a to je istovremeno i osjećaj koji se prenosi na koji način si ti izgovorio neku riječ. Evo ja kad sam napravio ovu gestu, postoji neki osjećaj toga i čovjek to, mi učimo riječi kroz geste. Mi učimo riječi kroz neverbalne oblike kad smo mali, kad smo djeca kad smo bebe. Kroz ekspresiju lica, kroz pokret, kroz blizu, daleko, a onda tek dolazi ovo kako mi to altikuliramo."

-Upravo to i jeste ono što balet čini na neki način iskonskom umjetnošću. Albina, Staša Zurovac je radio sa mnogim regionalnim ansamblima i na scenu postavljao različita iznenađenja u smislu onoga u smislu teksta i komada koji adaptira. Na šta Vama liči ovaj cjelokupan proces, koji su to izazovi i koje su to specifičnosti rada upravo na ovoj predstavi?-

"Pa gospodin Staša je prvi put u Sarajevu, a i mi igrači smo negdje već odprilike godinu dana unaprijed znali da će Staša doći i bili smo svi veoma uzbuđeni i bila nam je velika čast. Zaista nam je velika čast što je Staša tu i što radi sa nama. Nismo znali šta da očekujemo od procesa jer nikada nije radio sa nama. Ja sam onako bila veoma, nisam znala, odlučila sam na kraju da uđem veoma otvorenog srca i uma u proces i da vidim šta će izaći iz svega toga. Sviđa mi se ovo na šta nadolazimo u baletskoj sali. Proces sa Stašom to smo dosta kolega komentarisalo da je to proces koji do sada niko od nas nije imao. Staša je došao i otprilike negdje dvije sedmice smo samo stvarali neki materijal na osnovu koga je on pokušavao upravo da izgradi taj koreografski jezik i da vjerovatno vidi kako će ovaj podijeliti uloge. Dosta ima glume na koju mi možda nismo toliko navikli. Onaj on dosta obraća pažnju na tu facijalnu ekspresiju, na korištenje očiju, usta i svega. Ne samo tijela kao takvog nego i lica, a do sada to nismo imali priliku da se susretnemo sa takvim koreografima. Tako da je to veoma zanimljivo i u neku ruku i teško jer nije nešto sa čime smo se ovaj susretali ali ovaj mislim da će to biti ok."

federalna.ba