Srebrenica - žrtve koje još čekaju dostojanstven ukop

Gotovo tri decenije nakon genocida u Srebrenici bol nije prestala, a pravda i istina još se traže. Dok jedni još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, drugi čekaju da pronađeni dijelovi budu kompletirani kako bi mogli donijeti odluku o ukopu. Njihovi glasovi i dalje probijaju tišinu i podsjećaju da potraga i borba za dostojanstvo nisu završene.

Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, Đulsa Kapidžić i dalje traga za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Njena priča je samo jedna od stotina koje svjedoče o bolu i dugom čekanju porodica koje su preživjele.

„Tražim još jednog brata, tražim muža, a ubijena su mi u genocidu četiri brata, otac, muž, djed i svekar“.

Dok govori, u njenom glasu nema odustajanja. Godine čekanja pretvorile su se u upornu nadu da će njeni najmiliji biti pronađeni i dostojno ukopani.

„Tražim ih i neću nikada prestati dok ih ne nađem, makar jednu kost“.

Njena bol dijeli se sa stotinama porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih u genocidu u Srebrenici, dok se u Podrinje identifikacionom centru čuvaju posmrtni ostaci pedeset žrtava za koje postoje DNK potvrde identiteta, ali porodice nisu dale saglasnost za ukop.

„Razlog tome je svakako nekompletnost skeleta. U većini slučajeva pronađena je jedna, dvije, tri ili pet kostiju i porodice upravo zato odlučuju čekati. Upravo zato smo recimo i ove godine imali nekoliko žrtava čiji posmrtni ostaci su ekhumirani čak 2010., 2013. godine, decenijama unazad“, pojasnila je Emza Fazlić, glasnogovornica instituta za nestale osobe BiH.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica do sada su ukopane 6.772 žrtve genocida, a posmrtni ostaci 1.625 njih su ponovo izvađeni kako bi im se pridodali naknadno pronađeni fragmenti tijela.

„Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu i svakako smo garant. Svi eventualni pronađeni posmrtni ostaci koji se pronađu i identifikuju od osobe koja je ukopana, oni će biti pridodani“, dodaje Fazlić.

Dok porodice još vjeruju da će pronaći kompletne posmrtne ostatke svojih najmilijih, iz Instituta upozoravaju da vrijeme prolazi i proces postaje sve složeniji. To znaju i u udruženjima  koja okupljaju majke i preživjele.

„Pustimo politiku, ako je neko gladan, neka ide na drugo mjesto neka se nahrani, neka popusti nas i jednostavno da nam omogući da se otvore masovne grobnice, da znamo gdje su naši najmiliji i da se ovaj proces i ovaj slučaj završe“, kaže Nura Begović, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice.

Dio institucija i dalje apeluje na porodice da makar pronađene posmrtne ostatke spuste u mezar, a porodice traže više istine, otvaranje grobnica i dostojanstvo za  ubijene. Jer, kako kažu, vrijeme prolazi, a bol i potraga ne prestaju.

federalna.ba