Srce pati i danas: Silvana Armenulić pjevala je ono što je osjećala

Antičke tragedije kažu - sudbina je nepobjediva sila. Heroji se kreću prema kraju koji je zapisan davno prije nego što će kročiti na scenu - i teatarsku i životnu. Isto vrijedi i za Silvanu Armenulić. Ona je bila prava tragičarka estrade, čija je životna drama odigrana pod svjetlima jugoslavenske scene.

Rođena kao Zilha Bajraktarević, u Doboju, bila je jedno od desetero djece, od kojih su tri sestre također bile muzikalno nadarene. Estradno ime „Silvana“ dobila je po glumici Silvani Mangano, i odmah ga prihvatila.

Sa 16 godina preselila se u Sarajevo, gdje je nastupala u sevdalinskim orkestrima po lokalnim kafanama. Kasnije stiže u Beograd, gdje osvaja scenu u hotelu Bristol, Skadarliji i na RTV Beograd. Za nju će ubrzo čuti i rado joj pomoći Ismet Šerbo, Safet Isović, Tozovac.

Zadržala potpunu kontrolu nad svojim imidžom. Dok su druge pjevačice nosile narodnu nošnju ili skromne haljine, Silvana uvodi visoku modu, perike i upečatljivu šminku, ostavljajući snažan utisak na publiku. Bila je nevjerovatna pojava.

Silvanu je mučio nedostatak jasno definisanog stila. Šezdesetih pjevala je sevdalinke, starogradske, meksičke i grčke pjesme. Ali, nešto tu nikako da klikne. Može pjevati sve, ima širinu, ali ne zna ni sama šta želi da bude njena prepoznatljivost.

Susret koji mijenja život

Još jedan razlog da Silvanu zovemo antičkom heroinom jest način na koji je sudbina utjecala na njen svakodnevni život. Prije jednog nastupa u Leskovcu, na klupi je srela mladog i promrzlog Tomu Zdravkovića. Kada joj je rekao da želi pjevati, povela ga je sa sobom, dala mu mikrofon i zamolila vlasnika kafane da mu dopusti redovne nastupe. Sve ostalo je postala historija - i muzike i kafane.

Deset godina kasnije, Silvana objavljuje niz ploča, uključujući hit „Nad izvorom vrba se nadnijela“, koji je učvrstio njen status na estradi. Ponovni susret s Tomom 1969. godine bio je sudbonosan za njenu karijeru - tu se dešava taj stilski klik i krug dobrote se zatvara.

Toma je tad napisao pjesmu “Šta će mi život?”, poznatiju kao “Noćas mi srce pati”, originalno za sebe. A na Silvanu je ostavila jak dojam. U njoj je osjetila nešto svoje. Kaže Toma: “Šta ću... Dam joj numeru jer je ona žena koja pjeva iz duše, a duša joj je ranjena”.

Sjeta i tuga

Poštovaoci Silvane znaju da je često izvodila sjetne i tužne pjesme. Sklonost tim melodijama objašnjavala je jednostavno - pjevala je samo ono što je osjećala.

Njene tužne oči i iskrenost u interpretaciji fascinirale su publiku širom regije. Silvana je jednom priznala da je u ambijentu gdje su joj ljudi najviše voljeli, u kafanama u kojima je nastupala, razvila neki nerazjašnjen strah od budućnosti. Jer, kad muzika stane, kad prestanu zveckati čaše i kad gosti odu kući, svojoj sreći, ona ostaje sama pitajući se – postoji li sutra za mene?

Unatoč strahu, 1970. počinje zlatno doba Silvanine umjetnosti. Njena ploča se prodaje u 300.000 primjeraka, a TV publika je upoznaje kroz seriju „Ljubav na seoski način“. Saradnja s Tomom Zdravkovićem bila je toliko uspješna da se postavljalo pitanje - je li ovdje riječ o ljubavi više klase od one prosto umjetničke?

Bilo kako bilo, 1971. i 1972. dolazi još ploča koje je čine besmrtnom i prezentuju potpune kafanske hitove poput “Rane moje” i “Srce gori jer te voli”. U filmu “Lov na jelene“ glumi pjevačicu, što joj savršeno pristaje i pokazuje koliko je životna priča Silvane nalik snažnom književnom protagonistu.

Tragični kraj

Silvana Armenulić skončava prerano, pretužno. U saobraćajnoj nesreći. Biva ovjekovečena u svojim najmoćnijim godinama, najljepšim izdanjima, najzdravijem glasu.

Napuštanje poroka, a posebno kafane, bilo je teško, posebno ako je u njoj pjevala Silvana. Iako nije dugo bila s nama, njene pjesme žive i posthumno – izvođene stotinama hiljada puta. Razlog da razbijamo čaše, da psujemo i proklinjemo neostvarene ljubavi, pa da ih potom dostojanstveno prebolimo. Tugu je učinila otmjenom. Stoga, ako ste mislili da će priča o Silvani biti još jedna biografija pjevačice koja je izvodila narodnu muziku – uh, kako ste se prevarili!

federalna.ba