Srbija na prekretnici: Kako nafta, gas i politika oblikuju balans Istok–Zapad

Nesigurno diplomatsko balansiranje vlasti Srbije, koje se nalazi između evropskih težnji i veza s Rusijom, moglo bi ovu zemlju dovesti u delikatnu poziciju ove zime – između sankcija na rusku naftu, zavisnosti od Moskve zbog gasa i pritiska iz Brisela, prenosi francuska agencija AFP, pozivajući se na ocjene analitičara.

Francuska agencija, ne pominjući sinoćnji sastanak predsjednika Srbije i Francuske u Parizu, navodi da Srbija od početka oktobra „očajnički pokušava pronaći način da ukloni američke sankcije protiv svoje najveće naftne kompanije NIS, koja je u većinskom ruskom vlasništvu“.

„Vrijeme ističe, moramo pronaći rješenje“, rekla je ove sedmice ministarka energetike Dubravka Đedović Handanović.

Rezerve NIS-a bi, prema Ministarstvu energetike, trebale trajati do 25. novembra, a „ako se rafinerija zatvori, zalihe goriva će brzo postati oskudne, a uslijedit će i nestašice“, rekao je Željko Marković, stručnjak za energetiku, upozoravajući da Srbija nema „kapacitet da uveze dovoljno naftnih derivata da zadovolji potražnju na tržištu“.

Bugarski put snabdijevanja

On je ocijenio da su Rusi do sada „samo međusobno prebacivali akcije“ NIS-a, a „najrealnija opcija, koja bi zaista ublažila pritisak, bila bi da srpska država preuzme kontrolu nad NIS-om“.

Iako je ugalj dominantan izvor energije u Srbiji, gas je važan, posebno za daljinsko grijanje u najvećim gradovima. Beograd je i ovdje u velikoj mjeri zavisan od Moskve, od koje godinama kupuje gas po cijenama nižim od tržišnih.

Pošto je posljednji trogodišnji ugovor istekao prije nekoliko mjeseci, još nije potpisan dugoročni sporazum, a Moskva umjesto toga sklapa kratkoročne ugovore. Posljednji ističe 31. decembra.

Prema podacima „Srbijagasa“, Rusija snabdijeva Srbiju sa šest miliona kubnih metara gasa dnevno putem gasovoda „Turski tok“, koji prolazi kroz Bugarsku. To, prema zvaničnim podacima za 2023. godinu, čini gotovo 90% gasa korištenog u Srbiji.

Čak i ako Srbija osigura novi gasni sporazum s Rusijom, navodi se da „srpski zvaničnici upozoravaju da bi evropski planovi za postepeno ukidanje ruskog gasa od 2026. godine mogli potpuno prekinuti njen bugarski put snabdijevanja“.

‘Cik-cak’ kretanje između Moskve i Brisela

Kratkoročni ugovori su, prema Markoviću, „sredstvo za vršenje pritiska na Srbiju“. On smatra da će, ako se dogovor ne postigne, Srbija moći kupovati ruski gas, ali po znatno nepovoljnijoj cijeni.

Kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Srbija je jedna od rijetkih evropskih država koja nije uvela sankcije Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu i viđena je kao saveznica Kremlja, ističući „znake napetosti“ na toj relaciji.

Dodaje se da je predsjednik Aleksandar Vučić prošle jeseni „optužio Rusiju da koristi gasne ugovore kako bi ga spriječila da nacionalizuje NIS“ te da „Moskva nije krila frustraciju Vučićevim pokušajima da se dodvori i Istoku i Zapadu“.

„Čujemo jedno kada je u Moskvi, a suprotno kada je negdje drugdje“, rekla je portparolka ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova početkom novembra.

Po riječima Branke Latinović, bivše diplomatkinje, Vučić je „zarobljen u krizi koju je sam stvorio višegodišnjim ‘cik-cak’ kretanjem između Moskve i Brisela“.

„Srbija žanje posljedice svoje neuspjele vanjske politike“, smatra ona, dodajući da politika ravnoteže zasnovana na nekoliko stubova, u kombinaciji s vojnom neutralnošću, više ne odgovara globalnom kontekstu. „A to je sada posebno vidljivo u vezi sa dešavanjima oko NIS-a.“

Zaključuje se da sve ukazuje kako u „delikatnom balansiranju diplomatije Srbije između Istoka i Zapada šavovi počinju pucati“.

federalna.ba/Beta