Softić: Divno je čuti pjesnike s raznih strana, koji pjevaju o raznim temama

Društvo pisaca u Bosni i Hercegovini i ove godine je organizovalo manifestaciju koja mu je na neki način i zaštitni znak - 64. "Sarajevske dane poezije". U tri programska dana ljubitelji poezije imali su priliku da se susretnu sa oko 40 autora iz zemlje, regiona i Evrope.

Festival "Sarajevski dani poezije", čije je zvanično zatvaranje najavljeno za večeras, održavao se u godini kada Društvo pisaca u Bosni i Hercegovini obilježava 80 godina postojanja. Program zatvaranja donosi Međunarodno književno veče koje će biti upriličeno u JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo.

Učestovat će Asmir Kujović (BiH), Olja Runjić (Hrvatska), Mirko Božić (BiH), Faiz Softić (BiH/Luksemburg), Muhidin Šarić (BiH), Dragan Jovanović Danilov (Srbija), Nermin Šehić (BiH) i Šimo Ešić (BiH).

Ove godine nažalost neće biti uručena tradicionalna nagrada Društva pisaca "Bosanski stećak". Kako su pojasnili iz Društva pisaca u BiH, zbog teškog perioda iza Društva nisu stigli pripremiti sve procedure te nisu željeli improvizirati. Također u Društvu pisaca smatraju da su narušeni određeni principi postavljeni ranije kao kriterij za izbor dobitnika te nagrade.

Jedan od učesnika ovogodišnjih "Sarajeskih dana poezije" je i književnik Faiz Softić.

Kao učesnik brojnih književnih manifestacija, a također i organizator jedne od njih, Softić u razgovoru za Fenu ističe da svaki festival ima svoju posebnu sliku, boju i miris.

- "Sarajevski dani poezije" tradicionalno okupljaju velika pjesnička imena - iz regiona, Evrope i svijeta. Divno je biti u prilici čuti pjesnike s raznih strana, koji pjevaju o različitim temama. Nažalost, često na ovakvim festivalima nema dovoljno publike. To je nešto što bi svakako trebalo poboljšati - pronaći način da se publika i ljubitelji pisane riječi na vrijeme animiraju - mišljenja je on.

Govoreći o tome da li je i koliko poezija danas važna, Softić kaže da onima koji je stvaraju ima važno mjesto u životu.

- Kroz poetsku riječ izraze se, ispovijede, rasterete dušu, kako bi narod rekao. Nažalost, danas ima i previše bezvrijednog teksta, jeftinih stihova i banalnih rima. Takva poezija nikome neće pomoći niti će izazvati vibraciju duše kod čitatelja - kojih nema mnogo, ali ih ipak ima. I upravo zbog njih vrijedi pisati - istaknuo je Softić.

On navodi da prije svega piše poeziju, a i prozu - o sebi i za sebe.

- Ali sam uvijek iskreno sretan kada ono što napišem pronađe put i do drugih. Moja, kao i većina poezije, zapravo je vrsta dnevnika - suočavanje sa sobom i s onim što nas okružuje - naveo je.

Komentarišući kako ove godine neće biti uručena nagrada "Bosanski stećak", Softić smatra da su u pitanju između ostalog  finansije.

- I Društvo pisaca BiH koje organizuje ovaj festival i dodjeljuje tu nagradu se reorganizuje. Vjerujem u novo rukovodstvo Društva predvođeno Muhamedom Ćurovcem. Zahvaljujući iskustvu u Društvu pisaca i poznavanju prilika unutar njega, vidim naše Društvo na čvrstim nogama, a onda ćemo vratiti i nagradu "Bosanski stećak", uredit ćemo prostorije našeg društva i apsolutno vjerujem u ovu prestižnu instituciju kulture - istaknuo je.

Kako se sve više govori o dometima vještačke inteligencije pa i da bi ona mogla čak i poeziju pisati, Softić je za Fenu govorio i o toj temi.

- Što se tiče vještačke inteligencije - njene sam mogućnosti, vjerovali ili ne, otkrio tek prije dva ili tri mjeseca. Bio sam zapanjen onim što sve može. I pomalo uplašen. Sjeo sam tada i napisao tekst pod naslovom "Zašto će nama služiti naše glave?". Za neke stvari AI je vjerovatno korisna - ako težimo lakšem, udobnijem životu, u kojem drugi (ili nešto drugo) misli umjesto nas. Ali meni to liči na hamala koji kopa i ore umjesto nas. Ne vjerujem da će neko na taj način moći pisati poeziju ili knjige - jer gdje je tu radost stvaranja? To me, priznajem, prilično uplašilo. Bojim se da bi moglo doći do zatupljivanja oštrice onih pisaca kojima je podaren istinski talenat za umjetnost - podvukao je.

Govoreći o društvenim mrežama Softić je kazao da ne zna da li postajemo ovisni, ali da sigurno postajemo previše vezani.

- I sam primijetim da, ako ne pogledam telefon nekoliko sati, imam osjećaj da nešto propuštam. To govori koliko smo se udaljili od trenutka u kojem jesmo. Društvene mreže imaju moć da nas povežu, ali i da nas razdvoje - od sebe samih. Možda bismo, umjesto da stalno dijelimo ono što radimo, trebali češće samo raditi i živjeti, bez potrebe da to po svaku cijenu objavljujemo i pokazujemo se drugima - kazao je Faiz Softić u razgovoru za Fenu.

Faiz Softić je rođen 10. januara 1958. godine u Vrbama kod Bijelog Polja na sjeveru Crne Gore (Sandžak). Školovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu.

Piše za razne listove i časopise. Prevođen je na francuski, mađarski, njemački i engleski jezik. Nagrađivan je značajnim književnim nagradama u regionu.

Između ostalih, tu su nagrade "Pero Ćamila Sijarića" u Novom Pazaru, "Risto Ratković" u Bijelom Polju, "Avdo Međedović" i "Zaim Azemović", te više nagrada Federalnog ministarstva kulture.

Zastupljen je u školskom programu BiH, Kosova i Sandžaka. Godine 1995. dolazi u Luksemburg gdje nastavlja sa književnim radom. Tu se aktivirao kao istinski kulturni poslenik, gdje je inkorporiran u organizaciji velikog festivala multikulture koju organizuje CLAE - Luksemburg.

Autor je četiri romana, četiri knjige priča, pet knjiga poezije i dvije monografije. Član je PEN-a Crne Gore i Bosne i Hercegovine te član Društva pisaca BiH i Luksemburga.

Fena/federalna.ba