Slikanje svjetlosti i tišine: Izložba danske umjetnice Anne Ancher u Londonu

U londonskoj Dulwich Picture Gallery otvorena je izložba posvećena danskoj slikarki Anne Ancher koja je živjela i radila u Skagenu, udaljenom dijelu sjeverne Danske. Postavka autoricu otkriva kao umjetnicu nježnosti i vizije, piše za britanski The Guardian Eliza Goodpasture.

Ući na izložbu Anne Ancher u Dulwich Picture Gallery je kao ući u komadić maslaca, ili, možda primjerenije, u zraku sunčeve svjetlosti. Sočne blijedo žuti zidovi dva galerijska prostora privlače pogled posmatrača koji naprosto uranja u  izuzetno radikalnu praksu slikanja svjetla- ono po čemu je ova slikarica i najpoznatija.

Anne Ancher je rođena kao Anna Brøndum 1859. godine i odrasla u Skagenu na sjeveru Danske, poznatom po vjetrovitim plažama, eteričnom svjetlu i divljem moru. To područje postalo je destinacija za umjetnike krajem 19. stoljeća, od kojih je jedan, Michael Ancher, postao Annin suprug. Njena sklonost umjetnosti još od tinejdžerskih godina i samoj joj je odredilo sudbinu umjetnice , što su njeniroditelji kao i budući suprug potpuno podržavali.

Ancher će tako postati dio poznate grupe Skagenskih slikara; kao jedina članica koja je zapravo bila iz Skagena, njen je rad imao dubinu povezanosti s mjestom, onakvu  kakvu njezini vršnjaci nikad nisu ostvarili.

Anna Ancher, „Sunčeva svjetlost u plavoj sobi“, 1891., ulje na platnu/ Skagens Museum

Umjesto da bude neka vrsta rehabilitacija „zaboravljene“ žene umjetnice, ova izložba konačno je predstavila britanskoj publici jednu od najpoznatijih danskih umjetnica ikada. Ancher nije bila izgubljena za historiju umjetnosti onako kako su bile mnoge autorice iz 19. stoljeća, ali njena međunarodna reputacija (kao i reputacija njenih kolega iz Skagen Grupe) nikada nije bila onakva kakvu zaslužuje. Kao dio "modernog pokreta“ u skandinavskoj umjetnosti, Ancher i njeni prijatelji su nastojali slikati ono što su nazivali istinom, oslobađajući se okova akademske tradicije – koja je, u svakom slučaju, i dalje bila nedostupna ženama u Danskoj.

Provela je neko vrijeme u Parizu tokom 1880-ih, gdje su ona i njen suprug zavoljeli djela impresionista, što je u velikoj mjeri utjecalo na njen vlastiti pristup slikanju. Ali njen rad je jedinstven zbog posebne posvećenosti tonovima svjetla koji su preplavljivali njen dom na samom sjeveru, od blijedo-žute boje maslaca do bogato zlatne i krvavo-crvene. Njeni sigurni, glatki potezi kistom prate njezine geste na svakom platnu, s teksturiranim, slojevitim impasto tragovima koji grade taktilni, staccato uzorak svjetlosti koja prelazi kroz sobu. Većina njezinih djela prikazuje njezin dom ili dom drugih članova zajednice Skagena. Ponavljajući iste prostore iznova i iznova, mogla je eksperimentirati s oblikom i materijalom, posebno prikazivanjem ponavljajućeg uzorka svjetlosti koja dolazi kroz prozorska okna.

Neka od najdirljivijih djela su Ancherine slike njene majke, Ane Møller Brøndum, paradoksalne figure koja je bila i dio konzervativne kršćanske sekte, ali je istovremeno duboko podržavala odlučnost svoje kćerke da se posveti karijeri umjetnice. Na jednoj slici, njena figura obavijena šalom razlijeva se u apstraktne tonove crvene boje i na kraju u sirovo platno. Na drugoj, naginje se nad sandukom svoje kćerke Agnes, uronjena u sjenu dok je Agnes gotovo potpuno isprana u bijelom portretu tuge. I konačno, leži na vlastitoj samrtnoj postelji, naslikana s takvom dubokom nježnošću kćeri koja se brinula za nju cijeli život.

Propovijed na polju, 1903. / Skagens Museum

Izložba jasno pokazuje koliko je Ancherin uspjeh zavisio od njenog širokog sistema podrške. Njeni roditelji, šira porodica, suprug i mreža prijatelja ohrabrivali su je, pomagali u brizi o kćerki Helgi i, uopće, nisu ni trepnuli na njeno odbijanje da, poput mnogih svojih ženskih savremenica, odustane od slikanja i posveti se ulozi supruge i majke.

Dva prilično mala galerijske sobe, koje čine privremeni izložbeni prostor u Dulwich Picture Gallery, savršeno odgovaraju djelima poput Ancherinih, koja su relativno malih dimenzija i intimne prirode. Njene slike pogađaju savršenu ravnotežu između radikalnog i razumljivog, između onoga što se dopada publici i onoga što donosi nešto novo, između stranog i poznatog.

Napustivši izložbu, čovjek se zapita kako je moguće da toliko dugo nije poznavao njen rad. Njeno stvaralaštvo je izuzetno, potiče posmatrača da pažljivije gleda ne samo slike pred sobom, već i vlastiti svakodnevni prostor. Možda bismo svi mogli pronaći onoliko toga za vidjeti koliko je to činila Anna Ancher.

Izložba „Anna Ancher: Slikanje svjetlosti“ može se pogledati u Dulwich Picture Gallery u Londonu do 8. marta.

federalna.ba/The Guardian