Sindikata nema bez zajedništva i povjerenja jednih u druge

„Sindikata nema bez zajedništva i povjerenja jednih u druge“, kazao je u Intervjuu za Radio Federacije Bosne i Hercegovine Josip Milić, predsjednik Unije neovisnih sindikata u Mostaru, na čiju je ideju, nakon 15 godina, ponovo na Praznik rada organizirano druženje građana i sindikalca u Mostaru.

Kaže, kako je ili u našem mentalitetu, ili su ljudi u strahu da se ne organiziraju u sindikalne organizacije, koje su, navodi Milić, jedini način borbe za radnička prava. „Svi mi znamo kakva je situacija na zapadu. Smanji se plaća 2 posto, cijela Njemačka je na ulicama i kolone i kolone radnika. Kod nas toga nema“, kaže Milić te dodaje kako je čudno da nakon velikih poskupljenja svi šute i svi se mire s tom situacijom.

Osvrnuo se i na Zakon o radu koji je, kaže, minimum minimuma za radništvo, a opet su ga kompromisom donijeli političari koji ne misle na radnike nego više na sebe i poslodavce. Uvođenje tzv. neradne nedjelje ili nekog drugog dana u nekim lokalnim zajednicama za trgovine smatra veoma dobrim potezom. To pitanje, izgleda, morat će se rješavati na nižim razinama vlasti, kaže Milić.

Podsjetio je i na velike radničke borbe u Mostaru proteklih godina gdje su propale skoro sve tvrtke iz prošloga sastava ili rade s puno manjim kapacitetima. Uspjeh radničke borbe, kaže, bio je parcijalan. Neki su radnici uspjeli dobiti otpremnine iz stečajne mase, a za radnike Aluminija, koji su danima prosvjedovali, ipak se uspjelo izhoditi ili povratak na posao ili otpremnine, navodi Milić. Kao pozitivan primjer navodi i povratak radnika u čapljinsku Lastu.

Odgovarajući na upit o percepciji sindikata kao o produženoj ruci vlasti ili poslodavca, Milić kaže da je ipak sve do radnika i njihovog organiziranja ,odnosno biranja vodstva. „Danas se pita većina i ne može neko nekome nametnuti, jer prevladava većina na Skupštinama sindikata. Radnici moraju promijeniti svoj mentalitet i shvatiti da samo svojom borbom i svojom upornošću mogu nešto izboriti za sebe“, zaključio je Milić navodeći sindikalnu borbu i praksu u Danskoj, gdje su sindikati srednjeg obrazovanja uspjeli izboriti da imaju plaće kao i parlamentarci.