Miranda Sidran: Cilj nam je da Sarajevom stalno odzvanja poezija mog oca

Na drugu godišnjicu smrti jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika - akademika Abdulaha Sidrana, u znak sjećanja na njegov lik i djelo Federalna televizija emitovala je cjelovečernji program. 

Gosti u studiju – njegova kćerka i predsjednica Fondacije “Sidran” Miranda Sidran, pjesnik Mile Stojić i reditelj Ademir Kenović s Majom Begtašagić razgovarali su o Sidranovoj ostavštini – pjesničkom i scenarističkom djelu.

Sidran: Kroz fondaciju čuvamo Sidranovo stvaralaštvo

Sidranova kćerka i predsjednica Fondacije “Sidran” Miranda Sidran prisjetila se njegovog stvaralaštva i najavila buduće programe Fondacije.

„Koliko god da jeste, zbilja lično, nije ovo baš dan u kojem bih mogla se prepustiti ne bilo čemu drugom. Ipak, moram spomenuti da mi kroz fondaciju radimo programe u kojima se neprestano prisjećamo stvaralaštva, naročito poezije Abdulaha Sidrana i da u tom smislu pokušavam zaista da odvojim sebe kao njegove kćerke, od sebe kao nekoga ko voli poeziju i voli naročito njegovu poeziju“, rekla je Sidran.

Fondacija je, kako dodaje, već organizovala dva festivala, „Sidranovi dani“, u oktobru 2024. kada bi pjesnik navršio 80 godina, u oktobru 2025. „Cilj je da u toku jedne godine, u dva navrata – pola godine nakon godišnjice od njegovog odlaska i u oktobru kada je njegov rođendan, 2. oktobra – napravimo Sidranove dane, da se stalno prisjećamo i da stalno Sarajevom odzvanja njegova poezija i da njegov duh zaista bude uvijek sve prisutan“, naglasila je Sidran.

Sidran je posebno istakla značaj novog interpretacijskog centra u Sarajevu kao mjesta gdje je sve pažljivo dokumentirano i arhivirano za posjetitelje.

„Zahvaljujem Berbiću, i taj muzej, ili kako oni više vole da ga zovu interpretacijski centar, novo je mjesto u Sarajevu u kojem možemo pogledati inserte iz drugih filmova ili iz drugih intervjua. Zahvaljujem im na tome, baš je dragocjeno mjesto što je sve zadokumentirano i arhivirano za posjetitelje ovoga grada.“

Miranda Sidran prisjetila se i prvog programa posvećenog Sidranovom stvaralaštvu nakon njegove smrti: „Kada smo u Bosanskom kulturnom centru, čini mi se mjesec i po nakon što je tata otišao, imali smo jedan program posvećen njegovom stvaralaštvu, prikazali smo film (A)torzija. Kad su vidjeli koliko ljudi je došlo, oni su stavili još 50 stolica, pa je opet nekih ljudi ostalo da stoji. Film je osvojio Zlatnog medvjeda u Berlinu 2003. godine i zaista je sjajno što smo odlučili pustiti baš taj film.“

O značaju prisustva njegovog duha u gradu, Sidran je rekla: „Tatin hod kroz grad i šetnja, bilo s kim, ili sam ili sa mnom, toliko odjekuje ovim gradom da sam i ja shvatila da je moja svrha naprosto da i ja tako iskačem iz kuće i hodam od Sebilja do Vječne vatre i dalje, jer me ljudi vide i kažu kako nam Sidran nedostaje, i ja sam kao neki podsjetnik na njegovo bivstvovanje u ovom gradu i značaj koji je dao u ovom gradu.“

Stojić: Sidran je bio urbani pjesnik kojeg su ljudi voljeli i prepoznavali kao svog

Pjesnik Mile Stojić govorio je o značaju i naslijeđu Abdulaha Sidrana, ističući njegovu posebnu poziciju u književnosti i društvu, ali i ličnu dimenziju gubitka generacije pisaca.

Na početku je naglasio da Sidranovo djelo ima trajnu vrijednost. „Ovo djelo ne može umrijeti. Danas ljudi možda manje čitaju poeziju, ali sa Sidranom je druga priča. On je već za života postao neka vrsta urbane legende Sarajeva i njegovo djelo i danas živi – ne samo kroz filmove, nego i kroz knjige i njegove izjave koje su postale gotovo narodne poslovice“, rekao je.

Dodao je da vrijeme dodatno potvrđuje vrijednost njegovog rada. „Što više vrijeme prolazi, ljudi ga sve više čitaju i to je zapravo sreća za jednog pisca, pogotovo u vremenu kada se poezija i knjige općenito malo čitaju“, istakao je Stojić.

Govoreći o ličnom aspektu, osvrnuo se na gubitak bliskih prijatelja i pisaca. „U posljednje dvije-tri godine otišli su neki moji najdraži pisci i prijatelji – osim Sidrana, tu su i Marko Vešović, Ivan Kordić, Petar Gudelj i Abdulah Hajdarević. Kao da je jedan val smrti sve pokosio“, kazao je.

Istakao je da danas ostaje kao svjedok jednog vremena. „Ostajem kao neka vrsta tumača tih života koji su pripadali vremenu u kojem je bilo više smisla, za razliku od ovog današnjeg, koje djeluje potpuno haotično“, rekao je.

Govoreći o Sidranovom utjecaju, naglasio je da on nije bio samo književni autor. „On nije imao samo književni utjecaj. Sjećam se kako smo jednom šetali Sarajevom i da ga je pozdravilo najmanje dvadeset ljudi. Bio je neka vrsta urbanog, narodnog pjesnika – ljudi su ga voljeli, obožavali i družili se s njim“, istakao je.

Dodao je da je Sidran nadilazio granice književnosti. „Njegov izraz je prevazilazio same knjige. Ušao je u svakodnevni govor, u izreke koje i danas koristimo – iz filmova, knjiga, pa čak i njegovih javnih nastupa i društvenih mreža“, rekao je.

Posebno je naglasio njegovu autentičnost. „On nije lagao – svoj život je neposredno prenosio u književnost i scenarije. Govorio je otvoreno o svojim ranama, o porodici i ličnim iskustvima, i upravo zbog toga njegovo djelo ima toliku snagu“, kazao je.

Govoreći o njegovom stvaralaštvu, Stojić je istakao da je Sidran prije svega bio pjesnik. „On je bio integralan autor, ali prije svega pjesnik. Tu svoju poetsku snagu prenosio je i u filmske scenarije i novinske tekstove. Imao je izuzetno snažan jezički dar i poseban osjećaj za humor“, rekao je.

Osvrnuo se i na njegove najvažnije zbirke. „Njegove prve knjige, poput ‘Šahbaza’, kao i ‘Kost i meso’, spadaju među najznačajnija djela moderne bosanskohercegovačke poezije, odmah nakon ‘Kamenog spavača’ Maka Dizdara“, istakao je.

Dodao je da je Sidran imao jasnu poetiku. „Smatrao je da pjesma mora biti precizna i snažna u izrazu, bez suvišnih poređenja – jer ništa ničemu nije nalik. Uveo je jednu posebnu jasnoću u poeziju, a da pritom nije izgubila svoju uzvišenost“, rekao je.

Govoreći o njegovoj ulozi u društvu, naglasio je njegovu otvorenost i povezanost s ljudima. „Za razliku od stereotipa o pjesnicima kao samotnjacima, Sidran je bio izrazito društven čovjek. Okupljao je ljude, razgovarao, povezivao ih – živio je književnost kroz život“, kazao je.

Prisjetio se i njegovog odnosa prema zajednici i vremenu u kojem je živio. „On nije bio samo svjedok, nego i učesnik vremena. Znao je kroz ironiju i humor govoriti o teškim situacijama, ali je u svemu tome postojala duboka ljubav prema životu“, rekao je.

Na kraju je zaključio da Sidranovo djelo ostaje trajno prisutno, iako publika često pamti samo najpoznatije stihove. „To je sudbina velikih pjesnika – da ih ljudi pamte po jednoj pjesmi, iako imaju mnogo dubljih i značajnijih djela. Ipak, to govori o tome koliko je njegovo stvaralaštvo ušlo u narod i svakodnevni život“, poručio je Stojić.

Kenović: Sidran je bio spoj pjesnika, mudraca i običnog čovjeka

Reditelj Ademir Kenović govorio je o ličnosti i stvaralaštvu Abdulaha Sidrana, ističući njegovu jedinstvenu kombinaciju umjetničkog, ljudskog i filozofskog.

Na početku je podijelio svoju prvu asocijaciju na Sidrana. „Prva mi je asocijacija da je Sidran bio mješavina pjesnika i mudraca, istovremeno običan čovjek i filozof, ali prije svega jedan topao čovjek koji nadilazi sve ono što čini njegova ličnost i njegovo djelo“, rekao je.

Naglasio je da Sidran ostavlja utisak osobe koja ne može nestati. „Postoje ljudi za koje imate osjećaj da ne mogu otići. Sidran je za mene jedna od takvih osoba – on stalno živi s nama, na ovaj ili onaj način“, istakao je Kenović.

Govoreći o njegovoj pojavi i govoru, prisjetio se posebnog doživljaja slušanja Sidrana. „Njega je bilo uživanje slušati. Ovakve ispovijesti su dragocjene jer nam omogućavaju da ga ponovo vidimo, uvijek na neki novi način“, kazao je.

Ispričao je i anegdotu koja, kako kaže, najbolje oslikava Sidranov karakter. „Prije nekoliko godina došao mi je i rekao: ‘Ademire, onaj film je genijalan.’ Pitao sam ga na koji film misli, a on je zapravo govorio o filmu koji smo radili prije više od 30 godina. Nikada ga ranije nije gledao, i tek tada ga je prvi put pogledao“, rekao je.

Objasnio je da Sidran često nije želio gledati vlastita djela. „Tokom snimanja znao bi nestati, bio je skeptičan prema filmu i govorio da neće biti dobar. Nije prisustvovao premijerama, držao se po strani, ali je kasnije znao iznenaditi svojim reakcijama“, istakao je.

Kenović je naglasio i njihovu dugogodišnju bliskost. „Imao sam privilegiju da ga poznajem od djetinjstva. Naše porodice su bile povezane, pa se taj odnos kasnije razvio i u prijateljski i u stvaralački“, rekao je.

Prisjetio se i zajedničkog rada na scenarijima. „Radili smo zajedno u skromnim uslovima, često na planini, po dvadesetak dana. Iako nije volio dugo ostajati, zahvaljujući našem odnosu uspijevali smo ga nagovoriti da ostane i radi“, kazao je.

Govoreći o njegovom stvaralaštvu, istakao je njegov specifičan izraz. „Njegov rad je bio obojen poetskom snagom, duhovitošću, ali i jednim uličnim, narodskim duhom. Imao je poseban senzibilitet koji ga je izdvajao“, rekao je.

Naglasio je i zahtjevnost prenosa njegove poetike u film. „Kada imate tako snažnu i preciznu osnovu kakvu je Sidran stvarao, onda je naš zadatak kao autora izuzetno težak – pokušati dosegnuti taj nivo i prenijeti ga u drugi medij“, istakao je.

Dodao je da je Sidran svoju inspiraciju crpio iz stvarnog života. „Bio je duboko vezan za obične ljude, njihove sudbine i tragedije. Dok mnogi to zaobilaze, Sidran je išao pravo u centar onoga što je suštinski važno za život“, kazao je.

Govoreći o njegovom književnom identitetu, istakao je značaj poezije, ali i širi kontekst. „Poezija ga svakako obilježava, ali možda je još važniji njegov odnos prema Bosni – prema njenoj složenosti, različitim tradicijama, kulturama i narodima“, rekao je.

Na kraju je zaključio da Sidranovo naslijeđe ima i snažnu društvenu poruku. „On ostavlja generacijama uvjerenje da treba graditi snažniju i čvršću Bosnu, zasnovanu na različitostima koje su prirodne i neophodne za razumijevanje života“, poručio je Kenović.

federalna.ba