Shell godinama koristio naftovod u Nigeriji uprkos dokazima o zagađenju

Britanski energetski gigant Shell nastavio je godinama koristiti jedan od svojih najvažnijih naftovoda u Nigeriji iako je bio svjestan da uzrokuje ozbiljno zagađenje okoliša, pokazuju interni dokumenti do kojih je došao BBC.

Dokumenti, uključujući e-mailove i interne prezentacije, otkrivaju da je visoki rukovodilac kompanije još 2008. godine upozoravao na rizike nastavka transporta miliona barela sirove nafte kroz jedan od glavnih Shellovih naftovoda u najvećem afričkom proizvođaču nafte, uprkos masovnim krađama nafte i problemima sa infrastrukturom.

U naftom bogatoj delti rijeke Niger na jugu Nigerije, decenije izlijevanja nafte ostavile su duboke posljedice. Močvare i vodeni ekosistemi prekriveni su slojevima sirove nafte i kontaminiranog sedimenta.

BBC je došao do internih dokumenata nakon što ih je Shell dostavio u okviru sudskog postupka u Velikoj Britaniji. Tužbu su pokrenule zajednice koje žive uz riječne tokove i mangrove delte Nigera, tražeći da kompanija odgovara za zagađenje izazvano s više od 100 curenja nafte između 2011. i 2013. godine.

Lokalno stanovništvo tvrdi da su curenja ozbiljno ugrozila njihovo zdravlje, okoliš i izvore prihoda.

Ključni naftovod i stalni problemi

Naftovod Nembe Creek Trunk Line, dug gotovo 97 kilometara, prolazi u blizini zajednice Bille, koju čini 45 ostrva. Njegova svrha bila je transport sirove nafte od unutrašnjih naftnih polja do obalnog terminala za izvoz.

Shell je ovaj naftovod prodao prošle godine, ali je on godinama bio jedna od najvažnijih i najproblematičnijih kompanijskih investicija u Nigeriji.

Mogao je transportovati do 150.000 barela nafte dnevno, ali je često bio meta krađa i uzrok brojnih izlijevanja.

Stanovnici mjesta Bille tvrde da su nekada bogata ribolovna područja danas gotovo neupotrebljiva.

Ribar Balafama Augustus Bruce rekao je da su prije velikih izlijevanja mogli loviti sardine, soma, tilapiju i kamenice, dok su danas mnoge vrste rijetke ili deformisane.

„Nekada smo ovdje svakodnevno lovili ribu. Danas više niko ne peca zbog štete koju je nafta nanijela“, rekao je Bruce.

Dodaje da je zbog toga osiromašio i da danas jedva preživljava.

Zajednice traže milijardu dolara odštete

Kroz međunarodnu tužbu protiv Shella, pogođene zajednice traže ukupno milijardu dolara.

Od tog iznosa, 250 miliona dolara traži se kao odšteta stanovništvu a 750 miliona dolara bilo bi namijenjeno sanaciji okoliša.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, od 1958. godine, kada je Shell izvezao prvu pošiljku nafte iz Nigerije, izlilo se najmanje 13 miliona barela sirove nafte u više od 7.000 incidenata.

Krađa nafte, poznata kao „bunkering“, decenijama predstavlja veliki problem u delti Nigera. Kriminalne grupe buše naftovode, kradu sirovu naftu i preprodaju je na crnom tržištu.

Dio ukradene nafte prerađuje se u improvizovanim ilegalnim rafinerijama skrivenim među močvarama i riječnim kanalima.

Tokom sredine 2000-ih godina, regija je bila pogođena i aktivnostima naoružanih militanata koji su napadali naftnu infrastrukturu i otimali strane radnike radi otkupnine.

Upozorenje iz 2008. godine

Interna prepiska iz oktobra 2008. godine pokazuje neslaganja među rukovodiocima kompanije.

Markus Droll, tadašnji tehnički potpredsjednik Shella, izrazio je zabrinutost zbog odluke da se naftovod nastavi koristiti mimo uobičajenih sigurnosnih standarda.

U jednom e-mailu upozorio je da bi novi veliki napad mogao dovesti do potpunog zatvaranja proizvodnje.

Također je naglasio da pojedini dijelovi sistema možda nisu u zadovoljavajućem stanju i da finansijska sredstva ne smiju biti izgovor za odlaganje potrebnih mjera.

Odgovarajući na upozorenje, tadašnja regionalna direktorica Shella Ann Pickard kritikovala je Drolla jer njegov e-mail nije bio označen kao pravno povjerljiv dokument.

Priznala je da odluka o nastavku rada nije bila laka, ali je tvrdila da predstavlja manji rizik za ljude i okoliš od potpunog gašenja sistema.

Alarmantni nalazi iz 2012. godine

Povjerljivi dokument iz 2012. godine pokazuje da su rukovodioci kompanije bili svjesni da pojedini dijelovi naftovoda ne zadovoljavaju tehničke standarde.

Određeni segmenti označeni su crvenom bojom zbog velikog broja ilegalnih priključaka za krađu nafte.

Prema internim pravilima kompanije, takva situacija zahtijevala je hitno gašenje sistema ili trenutne korektivne mjere.

Ipak, rukovodioci su zaključili da bi zatvaranje naftovoda vjerovatno dovelo do novih ilegalnih priključaka na drugim lokacijama te su odobrili nastavak rada.

U februaru 2013. godine pojedini rukovodioci predložili su provođenje interne revizije o načinu upravljanja krađama nafte i sigurnosti naftovoda između 2009. i 2012. godine.

Vincent Holtam, tadašnji menadžer za kopnenu infrastrukturu Shellove nigerijske podružnice, upozorio je da bi takva revizija mogla „donijeti više štete nego koristi“.

Smatrao je da bi negativni rezultati mogli oslabiti poziciju kompanije u sporovima vezanim za odštetne zahtjeve vlade i lokalnih zajednica.

Projekt „Madrid“ i procjena štete

Mjesec dana kasnije Shell je pokrenuo strogo povjerljivi projekat pod kodnim nazivom „Madrid“, s ciljem procjene posljedica izlijevanja nafte.

Interna prezentacija na 36 stranica procijenila je da je oko naftovoda djelovalo čak 100 ilegalnih rafinerija koje su zagadile približno 9.000 hektara vodenih površina i isto toliko kopna.

Kompanijski timovi tada su radili na sanaciji 18 evidentiranih izlijevanja povezanih s oko 60 lokacija za krađu nafte.

Shell tvrdi da dokumenti ne prikazuju cjelokupnu sliku i da zanemaruju izuzetno složene sigurnosne okolnosti u delti Nigera.

Kompanija navodi da je uložila značajna sredstva u borbu protiv krađe nafte i sanaciju izlijevanja, ali da zbog organizovanog kriminala nije mogla u potpunosti zaštititi svoju infrastrukturu.

Pravni zastupnici zajednica, međutim, tvrde da su ključne odluke o radu nigerijske podružnice donosili rukovodioci kompanije u Londonu te da Shell mora snositi odgovornost za štetu koja i danas pogađa stanovništvo.

Stanovnici i dalje čekaju pravdu

Iako je Shell prošle godine prodao sporni naftovod kompaniji Renaissance Africa Energy, stanovnici Billea smatraju da odgovornost ostaje na multinacionalnoj kompaniji koja je godinama ostvarivala profit od eksploatacije nafte.

Taminoibitein Philip, koja se bavi sakupljanjem riječnih puževa, kaže da su oni danas gotovo nestali iz mangrova i močvara.

„Gdje god odete, osjećate miris nafte ili plina. Mi od toga nemamo nikakvu korist. Samo patimo“, rekla je.

Stanovnici vjeruju da je njihova posljednja nada sudski postupak koji bi mogao natjerati Shell da očisti zagađene rijeke i obnovi uništeni okoliš.

federalna.ba