Sedmogodišnja djevojčica Klara više se ne mora bojati kiše i vjetra

Zaspati u krevetu, u toplom domu, za veliki broj ljudi još je luksuz, tako i za jednu djevojčicu iz Stoca koja sa samohranom majkom živi u trošnoj baraci. Naša je ekipa prva ovu priču zabilježila još u junu ove godine, a sada smo dobili sretne vijesti da je za našu junakinju skupljen novac za stambeni kontejner. Klara je samo jedan u nizu pokazatelja koliko su ljudi u BiH humanog srca, da se osiguraju uslovi da se jedna sedmogodišnja djevojčica više ne mora bojati kiše i vjetra.

Ovo je priča o djevojčici koja je prije nekoliko mjeseci za našu televiziju izjavila da se boji kiše i vjetra, zbog čega je dirnula srca mnogih. Njen dom je tada bila stara, trošna baraka, a sada joj za nekoliko dana stiže stambeni kontejner. Djevojčica sa velikim tamnima očima svoje školovanje nastavlja iz toplog doma.

Slova sam naučila, pisanje.

Kaže da joj je uz crtanje, najdraže čitanje. Ova vrijedna i mila djevojčica, uvijek nasmijana, sa svojom samohranom majkom dobit će uslove dostojne svakog djeteta.

„Drago mi je što ću dobiti novu kuću sa svojim djetetom, treba malo još da se to popravi. Hvala vam od srca što mi pomažete da dobijem novu kuću za svoje dijete, što želi moje dijete za život“, govori Mediha Ibrahimović.

Stambeni kontejner je kupljen i bit će postavljen na adresi gdje trenutno živi Klara, ali je potrebno osigurati i sredstva za kanalizaciju i struju, kao i opremanje objekta. Zbog toga je potrebno još dodatnih sredstava da bi se projekat mogao finalizirati.

„Pred nama je još uvijek izazov skloniti baraku, regulisati postolje, nadstrešnicu i vjerujem da ćemo uz Božiju pomoć završiti prije velikih kiša. Još puno posla treba, koliko novca - to ne znamo, ali se nadam da ćemo u što skorijem vremenu i taj dio završiti“, kaže Nefiza Dautović, predsjednica Udruženja Transformator.

Na ovu akciju odazvale su se četiri škole sa područja Mostara, kao i pojedinci. Najveći doprinos dala je Osnovna škola Ivana Gundulića u kojoj, kažu, da nisu mogli ostati imuni na želju jedne djevojčice da dobije topao dom.

„Nama je važno da su svi sudjelovali dao je svako koliko je ko mogao. Što se tiče važnosti, mislim da je akcija jako važna jer na taj način jer kod djece razvijamo suosjećanje i empatiju za potrebe drugih“, poručio je Ilija Savić, vjeroučitelj i član Povjerenstva za humanitarne akcije OŠ Ivana Gundulića.

Jer drugi ne mogu sebi uvijek priuštiti pristojan život zbog čega su primorani potražiti pomoć. Djevojčici koja voli i grli sve redom, poželjeli smo još u junu da ovu zimu ne dočeka u baraci, što je na kraju ispunjeno. No, važno je pomenuti da tu na Radimlji živi još nekoliko romskih porodica u barakama i za njih je potrebno osigurati sredstva za nove domove.

federalna.ba