Sarajevskoj publici predstavljeno drugo izdanje naučne studije 'Čehov i prostor' Almira Bašovića

Drugo izdanje naučne studije „Čehov i prostor“ profesora, teatrologa i dramatičara Almira Bašovića predstavljeno je večeras sarajevskoj publici u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Riječ je o knjizi koja se, gotovo dvije decenije nakon prvog izdanja, vraća čitaocima potvrđujući trajnu relevantnost Čehovljevog dramskog svijeta, ali i vrijednost Bašovićevog istraživačkog pristupa.

Prvo izdanje knjige objavljeno je 2008. godine, dok je slovensko izdanje uslijedilo 2013. godine. Kako je kazao Bašović, upravo je interes čitalaca širom bivše Jugoslavije bio jedan od razloga zbog kojih je knjiga dobila novo izdanje.

- Mene je iznenadio, iskreno, interes ljudi u bivšoj Jugoslaviji za ovu knjigu. Ljudi su je čitali gdje god je Čehov u lektiri, na scenskim akademijama, na fakultetima - kazao je Bašović.

Prema njegovim riječima, „Čehov i prostor“ nastoji kroz analizu prostorne strukture njegovih drama približiti jednu od najvećih zagonetki Čehovljevog opusa – njihovu složenost, višeznačnost i teškoću scenskog uprizorenja.

- Otkako su napisane, pozorište ne zna šta bi s tim dramama. Nije to slučajno. Jedna škola glume koja je kod nas dominantna, Stanislavskog, nastala je upravo povodom Čehovljevih drama - istakao je Bašović.

Njegova namjera, kako je objasnio, jeste da se upravo kroz prostor bolje razumije kompleksnost Čehovljevih drama. Paradoks je u tome što su one, gotovo vijek i po nakon nastanka, i dalje izuzetno žive, a pozorište se i danas suočava s istim pitanjem – kako ih igrati i kako ih razumjeti.

Bašović smatra da se jedan od odgovora krije u činjenici da Čehovljeve drame pripadaju pomalo zaboravljenoj tradiciji evropske drame – komediji.

- On je sve vrijeme govorio: ‘Pišem komedije’, a onda je dolazio na probe, ljudi plaču, glumci plaču, svi plaču - kazao je Bašović, ukazujući na razliku između Čehovljevog shvatanja komičnog i savremenog razumijevanja komedije.

U savremenom svijetu, smatra Bašović, smijeh je često zasnovan na osjećanju nadmoći – smijemo se drugome jer vjerujemo da smo od njega pametniji, bolji ili drugačiji. Čehov, međutim, nudi drugačiji oblik smijeha.

- Smijeh je fenomen u kojem mi, zapravo, smijući se drugom, vidimo sebe u njegovoj situaciji - rekao je, povezujući takvo iskustvo s čuvenim određenjem Gogoljevog „smijeha kroz suze“.

Upravo zbog toga Čehovljeve drame, prema Bašovićevom mišljenju, i danas imaju snažnu sposobnost da preispituju svijet u kojem živimo. Njegova suptilnost, bez velikih parola i galame, omogućila mu je da unaprijed prepozna brojne probleme savremenog društva.

Posebno je izdvojio „Višnjik“, posljednju Čehovljevu dramu, kao primjer upozorenja o posljedicama svođenja prostora isključivo na njegovu ekonomsku vrijednost.

Govoreći o značaju knjige za studente i mlade autore, posebno je naglasio potrebu da se književnost ne pretvara u pokazivanje vlastite učenosti, nego u pokušaj razumijevanja drugog.

- Kad pišu, mladi ljudi ne trebaju pokazivati vlastitu pamet. Moraju se otvoriti prema likovima o kojima pišu i koje u drami konstruiraju, jer ih jedino tako mogu razumjeti -  poručio je Bašović.

Tu ideju povezao je sa suštinom pozorišne umjetnosti.

- Pozorište je, prije svega, a više od svega, umjetnost razumijevanja drugog. Dobar glumac, kad igra najvećeg zločinca, on ga mora razumjeti. On ga ne smije na sceni osuđivati. On mora naći u njemu nešto ljudsko – naglasio je Bašović.

Upravo u tome Bašović prepoznaje i jednu od temeljnih vrijednosti Čehovljevog realizma. Njegovi likovi nisu jednoznačni ni jednostavni; u njima se sudaraju različite, često suprotstavljene osobine, želje i uvjerenja.

-  Čehovljeve drame jesu suštinski realizam po tome što nam on pokazuje sve što može jedan čovjek, potencijalno mogu svi ljudi - kazao je Bašović, naglašavajući njegovu „nevjerovatnu i neponovljivu vrstu objektivnosti“ prema vlastitim likovima i njihovim malim, svakodnevnim željama, htijenjima i promašajima.

O značaju knjige govorile su i profesorice Ena Begović-Sokolija i Adijata Imširović-Šabić te Zoran Mlinarević.

Begović-Sokolija posebnu vrijednost Bašovićeve studije vidi u spoju teorijskog i praktičnog iskustva. Kao historičar i teoretičar književnosti, ali i dramatičar sa šest dramskih tekstova, Bašović, prema njenim riječima, uspijeva povezati književno-naučni pristup sa iskustvom čovjeka koji razumije dramu iznutra.

Studiju je posebno preporučila studentima književnosti, komparativne književnosti, Akademije scenskih umjetnosti, budućim rediteljima i glumcima, ali i svim čitaocima koje zanimaju Čehov i pozorište.

Za Ibrišimović-Šabić novo izdanje „Čehova i prostora“ se pojavljuje ne samo kao povratak jedne uspješne naučne studije, nego i kao novo čitanje autora čije drame, uprkos vremenu koje ih dijeli od savremenog čitaoca i gledaoca, nastavljaju otvarati ista velika pitanja: o čovjeku, prostoru, novcu, željama, odgovornosti i sposobnosti da razumijemo drugoga.

Bašovićev pristup pokazuje da Čehov nije samo književni klasik kojeg treba ponovo čitati – on je pisac čije drame i danas, tiho i bez velike galame, govore o nama.

Knjigu je izdao IKD „University Press - Izdanja Magistrat “ Sarajevo. 

Fena/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.