Rosalía: Umorna sam od površnosti – više me uzbuđuju sveci nego slavne osobe

U svijetu pop muzike, u kojem su pjesme često tek produžetak tračeva i suptilnih rivalstava između zvijezda, Rosalía Vila Tobella odlučila je krenuti potpuno drugačijim putem. “Umorna sam od pjesama koje se svode na reference slavnih o slavnim,” priznaje 33-godišnja Katalonka. “Mnogo me više uzbuđuju — sveci.”

Njen četvrti studijski album, monumentalno nazvan Lux, nije samo muzički projekt, već i duhovna studija o ženama koje su kroz stoljeća balansirale između svetosti, grijeha i pobune. Album crpi inspiraciju iz života desetina svetica — od njemačke mističarke Hildegarde von Bingen do budističke pjesnikinje Vimale, pa sve do ratnice i svetice Olge Kijevske. “U različitim religijama i kulturama svetost se razumije na potpuno drugačiji način,” objašnjava Rosalía, fascinirana time kako čak i one koje su ubijale ili bile odbačene od društva mogu biti proglašene svetima.

Pop umjetnica s dušom teologa

Da nije postala muzičarka, kaže Rosalía, vjerovatno bi bila profesorica filozofije ili teologije. Njeno zanimanje za duhovnost traje od studentskih dana – njen album El Mal Querer (2018) zapravo je bio završni rad na studiju flamenca, kojim je stekla akademske počasti i priznanja svjetske muzičke scene.

Rosalía izgleda gotovo asketski – duga tamna kosa, minimalna šminka i jednostavna siva haljina. Govori tiho, ali promišljeno, svaka rečenica teška kao stih. “Kada pišem, moram se isprazniti. Pokušavam da nestanem kako bi muzika mogla da dođe kroz mene,” kaže. “Umjetnik je kanal, posuda.”

Album kao mapa svetosti

Na zidu studija tokom snimanja Luxa, Rosalía je držala svjetsku mapu s iglicama koje su označavale priče svake svetice. “To je bio ogroman mozaik,” objašnjava. “Nisam mogla sve da uklopim. Moja ljubav je beskrajna, i željela sam da svi koji slušaju osjete da su dobrodošli.” Album broji 18 pjesama na 13 jezika, uz gostovanja poput Patti Smith, Björk i London Symphony Orchestra. Osim kršćanskih motiva, Rosalía poseže i za budističkim, islamskim i židovskim izvorima — pjeva na hebrejskom i arapskom, inspirisana sufijskom mističarkom Rabijom i proročicom Miriam. “Ne radi se o politici,” naglašava, “već o duhovnosti koja spaja.”

Od Motomamija do mistike

Poslije energičnog i provokativnog Motomamija (2022), koji je spajao reggaeton, trap i eksperimentalnu elektroniku, Lux predstavlja povratak njenim flamenco korijenima, ali u raskošnom, gotovo opernom obliku. Rosalía je sama producirala 97% materijala: “To je najzahtjevniji album koji sam ikada napravila,” priznaje. “U Los Angelesu sam bila potpuno sama, izolovana, ali da bi se stvorilo nešto ovakvo — moraš se odvojiti od svijeta.”

Njena posvećenost jeziku i detaljima ide do opsesije — učila je francuski i njemački, radila s domaćim govornicima, pohađala časove klavira nakon 15 godina pauze. “Uvijek tražim načine da učim,” kaže. “Znanje me vodi naprijed.”

Između tame i svjetla

Naslov Lux — što na latinskom znači svjetlo — simbolično spaja kontraste: svetost i grijeh, bol i ekstazu, tijelo i dušu. “Ne veličam zlo,” kaže Rosalía, “ali tama postoji, i kad je postaviš pored svjetlosti, obje postaju jasnije.” Na pjesmi Berghain, koja se nadahnjuje mističnim vizijama Hildegarde von Bingen, pojavljuju se Björk i Yves Tumor, a kroz cijelu kompoziciju provlači se tema iskušenja, moći i iskupljenja. “Svi imamo šumu misli u kojoj se možemo izgubiti,” kaže Rosalía. “Ali upravo u toj šumi pronalazimo svjetlo.”

Ljubav, bol i iskupljenje

Iako se Rosalía nerado dotiče privatnog života, Lux se može tumačiti i kao bolno poglavlje nakon raskida s portorikanskim pjevačem Rauwom Alejandrom. Na pjesmama La Perla i Focu ’Ranni osjeća se ranjivost i bijes: “Bolje da govorim sada nego da zauvijek šutim,” pjeva u jednom stihu. Kao i mnoge svetice koje su odabrale samoću nad kompromisom, Rosalía kroz svoje stihove traži iscjeljenje i novu vjeru – u sebe.

Rosalía je od djetinjstva vezana za vjeru. Njena baka ju je vodila u crkvu, a ritual zajedništva, kaže, ostao joj je urezan u sjećanje. “Volim to kad svi drže ruke i pjevaju. Ta ljudska povezanost prema nečemu većem od nas – to je ono što me pokreće.” Svake večeri se moli, a Bibliju čita redovno.

Diva koja ne traži oprost

Rosalía se već godinama suočava s kritikama – od optužbi za kulturnu aproprijaciju flamenca do napada na njene odvažne nastupe i “previše slobodne” tekstove. “U vremenu otkazivanja, mislim da nam treba više kulture oprosta,” kaže. “Svi imamo kontradikcije. Umjesto da ih se sramimo, moramo ih prihvatiti.” Na pitanje osjeća li se kao diva, Rosalía se nasmije: “To možda vi možete reći.” Ipak, jasno je da dijeli osobine s idolima koji su je oblikovali — Joan of Arc, Aretha Franklin, Nina Simone, Patti Smith, Cher. “To su žene koje nose težinu, ali i svjetlo. One su moj faro — moj svjetionik.”

U vremenu kad pop muzika rijetko zalazi u metafizičke sfere, Rosalía se usuđuje spojiti religioznost, filozofiju, tijelo i bol u jedno iskustvo. Lux je istovremeno molitva, ispovijest i umjetnički eksperiment koji podsjeća da svetost nije u savršenstvu, nego u ljudskosti.

“Ljepota umjetnosti je u postavljanju pitanja, ne u davanju odgovora,” zaključuje. “Ako kroz muziku mogu natjerati ljude da zastanu i osjete nešto — onda sam ispunila svoju misiju.”

federalna.ba/The Guardian