Roditeljska kuća i dalje uz korisnike, ali u smanjenom kapacitetu

Pandemija koronavirusa promijela je sve. Pa tako i rad Roditeljske kuće u Sarajevu, čiji uposlenici daju podršku djeci oboljelim od malignih bolesti, ali i njihovim roditeljima, koji prolaze kroz težak period. I dalje su tu za svoje korisnike, ali u mnogo manjem kapacitetu.

Vanja i njen sin Din nedavno su boravili mjesec dana u Roditeljskoj kući u Sarajevu. Žive u Banovićima. Desetogodišnji Din boluje od karcinoma limfnih žlijezda i tokom liječenja u Sarajevu boravio je s majkom u Roditeljskoj kući.

Veoma težak period za njih. Borba za život uz dodatni strah od korone.

- U Sarajevu smo bili u Roditeljskoj kući gdje smo imali podršku svih uposlenika. Vode računa o svakom detalju, o djeci, da ih obraduju. Mnogo to znači jer se osećaš kao kod kuće, možeš mu napraviti i da jede – priča Vanja.

I Dinu je bilo mnogo lakše da ne boravi u bolnici već u Roditeljskoj kući. Tu je, kaže, stekao i nove  prijatelje.

- Zadivljen sam, ima da se igraš bilijara, možeš se igrati s drugovima kad dođu, ima sve što treba – kaže Din.

Upravo je to cilj uposlenika: da se djeca i roditelji tokom boravka osjećaju kao kod svoje kuće. Nije jednostavno da se osim teške dijagnoze i terapije suočavaju još i s rizikom od zaraze koronavirusom. Inače, već više od godinu dana Roditeljska kuća radi smanjenim kapacitetom zbog pandemije.

- Samo bude jedan od roditelja koji čekaju dijete koje treba da ide kući ili samo da prenoći da bi bilo spremno za sljedeću terapiju ili djeca koja idu samo na radioterapiju. Nismo tu fizički zajedno, ali komuniciramo putem društvenih mreža, putem posjeta njihovim kućama, putem naših mobilnih timova, a sve s ciljem da pružimo adekvatnu psihosocijlnu pomoć – navodi Jasna Vatreš, socijalni radnik u Roditeljskoj kući.

Direktor Roditeljske kuće u Sarajevu Fikret Kubat ističe da je u njoj samo stručno osoblje, psiholog i socijalni radnik i roditelji. Zabranjen im je izlazak, a sve potrebe poput kupovine i odlaska u apoteku za njih obavlja osoblje.

Roditeljska kuća je kao i do sad odgovorno postupila. Ističu da je mentalno zdravlje najbitnije jer je veliki izazov boriti se protiv karcinoma, a i očuvati imunitet djeteta od koronavirusa.

A desetogodišnji Din sa početka naše priče ima snažnu poruku za sve svoje vršnjake koji prolaze kroz težak period. I, naravno, nije mislio na koronu, već stav o životu: "Da budu pozitivni i da se drže."

federalna.ba