Rezolucija o Iranu još jednom oslikala bh. diplomatiju - bez jasne i jedinstvene politike

Rezolucija o osudi napada Irana na zemlje Zaljeva usvojena je sinoć u Ujedinjenim nacijama. Bosna i Hercegovina bila je među 135 zemalja koje su kosponzorirale ovu rezoluciju. Međutim, odluka o kosponzorstvu otvorila je pitanje funkcioniranja vanjske politike Bosne i Hercegovine jer je ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija tu odluku donio bez saglasnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, odnosno na osnovu instrukcije Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Ovo otvara pitanje funkcionalnosti naše diplomatije. 

Koji su diplomatski stavovi Bosne i Hercegovine? Predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić o ovom osjetljivom, ali prije svega pitanju koje je svojevrsni lakmus papir krupnih diplomatskih smjernica oglasio se putem Facebooka. Između ostalog, napisao je:

„Moram reći da me je ambasador Lagumdžija više puta kontaktirao i da sam mu isto tako više puta rekao da sam protiv toga da se pridružujemo toj rezoluciji, odnosno da sam protiv toga da budemo kosponzori te rezolucije.“

U međuvremenu, reagovao je i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković (NiP), koji je negirao navode da je ambasador Lagumdžija djelovao samoinicijativno i nezakonito.

„Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dalo je instrukciju da se rezolucija isprati iz više razloga – i suštinskih i tehničkih – kako Bosna i Hercegovina ne bi završila u istoj grupi sa Sjevernom Korejom, Rusijom, Kinom i drugima“, rekao je Konaković.

Ovo otvara još jedno važno pitanje, a to je kako funkcioniše naša diplomatija, konkretno - odnos spram vrlo važnih pitanja u UN-u.

„Uobičajena praksa je da je Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine kontakt-tačka koja stavove Predsjedništva Bosne i Hercegovine prosljeđuje diplomatskim predstavništvima. Kada takvi stavovi ne postoje, Ministarstvo daje instrukcije. U devet od deset slučajeva to se radi na ustaljen način, posebno imajući u vidu naše međunarodne obaveze i činjenicu da smo se obavezali pratiti stavove Evropske unije i usklađivati vanjsku politiku s njima“, istakao je Konaković.

I ovaj put se zahtijevala hitna sjednica o ovom pitanju, tražila ju je članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović, ali do nje nije došlo.

„Nakon što je stigao pismeni zahtjev Cvijanović da se održi vanredna sjednica, 11. marta u tri sata poslijepodne, postupio sam onako kako Poslovnik nalaže i zakazao sjednicu u roku od 24 sata. Međutim, to je svakako bilo kasno za pridruživanje rezoluciji, jer bi sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine bila održana mnogo sati nakon izjašnjavanja u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Ali takav je bio zahtjev Cvijanović“, naveo je Komšić.

Iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine navode da su Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ranije dostavili dokumentaciju i zatražili hitno očitovanje.

„Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine poslalo je dokument i zatražilo hitnu reakciju. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine mogli su na nivou kabineta usaglasiti zajednički stav ili organizirati hitnu sjednicu u kraćem roku, što se u vanrednim situacijama često radi“, rekao je Konaković.

Tako je završila još jedna saga naše diplomatije koja je osim nefunkcionalnosti možda i više iskristalizirala svjetonazorske i i poglede na geopolitičke tokove.

federalna.ba