Raye o sedam Brit nominacija: Ovo nije bio jednostavan put
Sa rekordnih sedam nominacija na ovogodišnjoj dodjeli Brit Awards, Raye je stavila tačku na jednu od najvećih pop priča o povratku. Pop zvijezda, čije je pravo ime Rachel Keen, bavi se diskografskom industrijom od kada je bila tinejdžerka. Slučajnom posmatraču se činilo da stvari idu dobro. Pisala je za velika imena kao što su Beyonce, Little Mix i Charli XCX. Producirala je ploče za Rihannu i Johna Legenda. Sarađivala je sa Stormzyjem i Davidom Guettom. Pjesme poput You Don't Know Me i Secrets prodane su u dovoljnom broju da je sebi kupila kuću.
Ali, kao solo izvođačica, njena muzika je bila stalno ispitivana i odbijana. Godine 2021, pet godina nakon što je potpisala ugovor o četiri albuma sa Polydor Records, izdavačka kuća je i dalje odbijala da objavi njen debi. Ne znajući šta drugo da radi, Raye je objavila video poruku na društvenim mrežama, u suzama objašnjavajući svoju frustraciju.
Desetine potencijalnih hitova su "u fascikli skupljali prašinu", rekla je, dok su drugi poklanjani većim zvijezdama "jer još čekam potvrdu da sam ja dovoljno dobra". Uradila sam sve što je [Polydor] tražio od mene, promijenila sam žanrove, radila sam sedam dana u sedmici", rekla je. “Ili će me sada poslušati ili ćemo se rastati, ukoliko oni sebi mogu priuštiti ovaj problem od kojeg će ih zaboljeti glava. Jer, da, od ovog će ih zaboljeti glava.“
Odluka da objavi taj video "uopšte nije bila planirana", rekla je kasnije za BBC. "Bio je to više očajnički krik da budem slobodna."
Polydorov javni odgovor bio je simpatičan. Glasnogovornica je rekla da je kompanija "ožalošćena" i da je kontaktirala Rayeinog menadžera (zapravo njenog oca, Paula) kako bi "ponudila punu podršku". Iza zatvorenih vrata, rekli su Raye da prestane da daje intervjue.
Na kraju su se ipak dogovorili. Raye je oslobođena ugovora i dozvoljeno joj je da zadrži pjesme koje je napisala. Među njima je bio Escapism, mračna i tmurna pjesma, napisana u dubini njenog očaja dok se samoliječila drogama i besmislenim seksom.
Polydoru se pjesma nikada nije sviđala. Kada je Raye puštala drugim izdavačima, oni bi se složili. „Ljudi su bili kao, 'Da, ovo je kul ali izgleda kao nešto što Raye samo treba da izbaci iz svog sistema'," rekla je prošle godine. Raye se nije složila s tim i objavila je pjesmu samostalno. Pjesma je odmah postala viralna na TikToku, a desetine miliona streamova kasnije zauzela je prvo mjesto.
Pevačica je to pratila svojim dugo očekivanim albumom My 21st Century Blues. Oštar, trijumfalan i upečatljiv, pokazao je njenu sposobnost da žanrovski skače između jazza, soula, hip-hopa, plesa i gospela bez gubljenja osjećaja identiteta. Do kraja godine prodat je u više od 60.000 primjeraka i nominiran za Mercury Prize. Britancu su je već nagradili kao najboljeg tekstopisaca godine. „Sjajno je kada dokažete da ljudi nisu u pravu“, kaže o svom uspjehu.
"To nije bila najjednostavnija priča - ali samo pokazuje da treba da se držite svojih uvjerenja, bez obzira šta vam ljudi kažu."
Pa kako je uspjela? Vratimo se u januar 2017., kada je Raye bila novajlija koja se plasirala na trećem mjestu BBC-jevog Sound Of 2017. Tada je ekipi sa 19 godina pokazala spavaću sobu iz detinjstva u južnom Londonu gdje je počela da se bavi muzikom.
"Ne ulazi!" naređivao je rukom ispisan znak na vratima. "Radim privatne stvari! Ako je hitno, onda kucaj!" Neposredno ispod je blu-tackirala fotografiju svoje mlađe sestre Abby - otkrivajući nježno srce ispod čvrste vanjštine.
Unutra je bila tipična tinejdžerska soba - poster Gustava Klimta, The Kiss krasio je zid iznad njenog kreveta, dok je pretrpani radni sto bio krcat četkicama za šminku, školskim fotografijama i napola potrošenih svijeća. "Ovo je moje omiljeno mjesto," rekla je. "Stvari počinju da se dešavaju, ali ovo je još uvijek moja baza. Lijepo je što mi je porodica blizu"
Muzika i religija bile su utkane u njen kućni život. Njen otac rođen u Yorkshireu vodio je bogosluženje u lokalnoj pentekostalnoj crkvi dok je njena majka, švicarsko-ganska radnica za mentalno zdravlje, pjevala u horu.
Nakon završetka nedjeljne mise, otac bi joj pokazao kako da svira pjesme za bogosluženje na svom klaviru. "Sjela bi mu u krilo i gurnula ruke da mi ne smeta, kao, 'Mogu to sama!"
Sa sedam godina, preinačila je melodiju iz dječje TV emisije i predstavila je kao svoju, svojevrsni plagijatorski prvi poduhvat u pisanju. Četiri godine kasnije, napisala je "pravu" pjesmu za svoj koncert u 6. godini, koji je cijela škola izvela u katedrali Southwark. Sa 14 je prošla audiciju za Brit School, gdje je provela dvije godine učeći osnove pisanja i produkcije. Ali, na kraju krajeva, to nije bio pravi spoj.
„Sve je to kul, underground, indie izvođači“, rekla je 2016. „Napravila sam pjesmu pod nazivom HotBox, i plašila sam se da je pustim ljudima jer sam bila kao: 'Oh, moji prijatelji bi mogli pomisliti da je ovo sramotno'" Mutna R&B pjesma o njenom prvom susretu s drogom, HotBox je inspirisana progresivnim R&B umjetnicima poput Jhene Aiko i Frank Oceana.
I uprkos Rayeinim strahovima, to je bilo ključno za njenu karijeru: pjesmu je otkrio Olly Alexander iz Years & Years, koji ju je pustio na svojoj izdavačkoj kući Polydor.
Njihova saradnja je počela.
"Imao sam svoj prvi album prilično spreman za izlazak prije nego što sam se uopće pridružila izdavačkoj kući", rekla je Raye kasnije za Vogue. “Do moje 17. godine, proveli su tri godine nagovarajući me... uz otmjene večere.
"Ali nije mi trebalo dugo da vidim da su snovi kojima su me namamili laž."
Nakon što je ugovor potpisan, fanovi koji su se zaljubili u Hotbox i Rayein nezavisno izdani EP, Welcome To Winter, primijetili su da se njena muzika značajno okrenula ka popu. Isprva je branila promjenu: "Uz Welcome to the Winter, shvatila sam da nikoga nije briga osim cool djece u Londonu", objasnila je 2016. "Tako da sam morala pronaći način da radim ono što želim, na način da ljudi to čuju."
Ubrzo je postigla ogromne hitove sa plesne liste. Njena prva velika isplata stigla je za ulogu ko-scenariste Blonde's All Cried Out. Zatim, je 2017. godine, ušla u top 10 kao gostujući vokal i ko-scenarist odvažne i drske klupske himne Jaxa Jonesa You Don't Know Me.
Uspjeh je došao uz upozorenje: Polydor je želio sve više i više plesnih hitova. Insistirali su da će moći preuzeti kreativnu kontrolu tek kada Raye utvrdi svoje ime.
Ali to se nikada nije dogodilo, a pjesme za koje je bila pod pritiskom da napiše nisu joj značile gotovo ništa.
U razgovoru sa Louisom Therouxom prošle godine, izdvojila je globalni hit Bed (napisan sa Davidom Guettom 2021.), kao jedan od svojih najbezdušnijih snimaka. "To je stvarno, stvarno jako dosadan snimak", priznala je. "To nije moja omiljena pjesma, ali moj bankovni račun je volio tu pjesmu." 'Pa šta?', mogli biste pomisliti. Ako možete da živite od stvaranja identikit plesnih himni, gdje je šteta? Istina je u tome da je Rayein duh bio uništavan, jednim po jednim udarcem generičkog bubnja.
Da bi to prebrodila, okrenula se piću, pa drogi. „Mogla sam da se mirim sa svojom karijerom jer sam bila pod nekom vrstom sedativnosti“, rekla je za Theroux. Onda je postalo gore.
Raye je uvijek bila otvorena o svojim iskustvima seksualnog napada u muzičkoj industriji. Njena pjesma Ice Cream Man zasnovana je na incidentu u kojem joj je muzički producent stavio ruku između nogu kada je imala 17 godina. Šokantno, to nije bio izolovan incident. "Ovo se dešava djevojkama u studijima stalno", rekla je ona. "Stalno."
Do trenutka kada je Ice Cream Man objavljen na njenom debi albumu, novi tekstovi su naveli i druga zlostavljanja
"I was seven, was 21, was 17, and was 11," she sang. "If I was ruthless, they'd be in the penitentiary." . („Imala sam sedam, 21, 17 i 11 godina“, pjevala je. "Da sam bila nemilosrdna, oni bi bili u zatvoru.) Ta bi se sjećanja ponovo pojavila u vrijeme kad i loš raskid i ili kada bi u njenoj karijeri, stvari postale mračne. “Kada tako čuvate stvari, one vas izjedaju iznutra”, rekla je. "A za mene, nažalost, zloupotreba supstanci bila je povezana sa otupljivanjem traume koju sam doživjela. Ušlao sam prilično duboko i postalo je stvarno opasno u jednom trenutku."
Escapism opisuje trenutak kada je dotakla dno, šmrkajući kokain u taksiju sa strancima i nadajući se da će noćne veze otjerati loše misli. Tek kada se ponovo povezala sa crkvom, izvukla se iz ponora. "Postoji svijet u kojem da nisam ponovo pronašla vjeru, možda ne bih ni bila ovdje", rekla je. „A kada sam se otrijeznila, shvatila sam šta sam sebi radila... da bih pokušala biti neko ko žele da budem."
To je, više od svega, izazvalo dramatičan protest protiv Polydora koji je pokrenuo njen put ka nezavisnosti. Vrata koja su bila zatvorena iznenada su se otvorila. Svirala je Glastonburyjevu Pyramid Stage-u, osvojila nagradu Ivor Novello za Escapism, a svoju turneju završila je velikom televizijskom svirkom u Royal Houseu.
Bez obzira koliko Brit nagrada osvoji u subotu, njene rekordne nominacije označavaju dolazak pop zvijezde čiji je glas jednako jedinstven koliko i uvjerljiv. „Konačno sam tu i konačno kontrolišem svoju karijeru“, kaže. „Stvari su tako pozitivne i ja sam zaista tako zahvalna. "Ali, znaš, bila je ovo krvava „minuta“".
federalna.ba/BBC