Radiohead se vratio na scenu nakon sedam godina: magični povratak bendu koji je predvidio budućnost

Skoro deceniju nakon posljednjeg albuma i više od sedam godina od posljednjeg nastupa, Radiohead se iznenada vratio na scenu — i to bez velike najave, bez novog albuma i bez ikakve komercijalne motivacije. Samo muzika, energija i publika koja je čekala gotovo cijelo desetljeće da ponovo čuje svoj omiljeni bend uživo.

Bend koji je uvijek bio korak ispred vremena

U tih gotovo deset godina tišine, svijet se promijenio na načine koje su Thom Yorke i njegovi saradnici kao da već davno predosjetili. Bolesti koje prelaze sa životinja na ljude, ratovi, klimatske katastrofe, urušavanje infrastrukture i beskrajne kiše – sve to je odavno živjelo u tekstovima Radioheada. Njihove pjesme bile su poput distopijskih proročanstava, soundtrack za budućnost koja se upravo odvija pred našim očima.

Yorkeova reputacija “muzičkog proroka” možda je s godinama postala pretjerana, ali ostaje činjenica da je njegova lirika uvijek precizno hvatala nerv epohe – tjeskobu, otuđenost i osjećaj da svijet klizi iz ruku.

Povratak bez pompe – ali s ogromnim odjekom

Radiohead se vratio bez spektakularne kampanje, bez “velikog povratničkog albuma”, i bez klasičnog PR-a. Samo najava nekoliko kratkih rezidencija u evropskim gradovima – i to je bilo dovoljno da fanovi širom svijeta polude od uzbuđenja. Na sceni, bend nastupa “u krugu”, okružen publikom, dok se kroz prozirni projekcijski ekran prelijevaju slike i svjetla, stvarajući osjećaj istovremene intimnosti i nadrealnosti. Ali za razliku od mnogih bendova koji nakon duge pauze izgledaju krhko, Radiohead djeluje kao da nikada nije otišao.

Prve riječi koje Yorke izgovara – stih “Shell smashed, juices flowing” iz pjesme “Let Down” – djeluju gotovo simbolično. Pjesma s albuma OK Computer, koja je decenijama bila favorit među fanovima, dobila je novi život zahvaljujući TikToku, gdje ju je otkrila mlađa generacija. U tome ima nečeg poetskog: prijenos melankolije i nade s generacije X na generaciju Z.

Zvuk koji nikada ne stari

Od prvog tona jasno je da je bend u vrhunskoj formi. Glas Thoma Yorkea zvuči mekano i krhko, ali istovremeno moćno i smireno. Jonny Greenwood isporučuje složene, gotovo orkestralne gitarske linije, dok ritam sekcija – Colin Greenwood, Phil Selway i dodatni perkusionista Chris Vatalaro – stvaraju zid zvuka koji doslovno prodrma arenu.

Kombinacija starijih i novijih pjesama pokazuje puni spektar njihove karijere: “2 + 2 = 5”, “Bloom”, “Ful Stop” i legendarne numere s albuma Kid A (Everything in Its Right Place, Idioteque) sada zvuče kao himne – hladne, elektronske konstrukcije iz studija pretvorene su u plesne, gotovo ritualne momente.

Kod pjesme “15 Step”, čak i publika u gornjim redovima ustaje – skaču i pjevaju kao djeca, dok Yorke kroz smijeh podsjeća: “It comes to us all” – bilo da misli na starost, smrt ili nešto treće. Gotovo šezdesetogodišnji frontmen, sijed i bradat, pleše po sceni s energijom tinejdžera i karizmom rok ikone koja nikada nije izgubila svoj šarm.

Publika u transu, energija neuništiva

Atmosfera u dvorani je električna. Čak i pjesme poput “The National Anthem” ili “Fake Plastic Trees”, koje su fanovi čuli stotine puta, zvuče svježe, gotovo sirovo. Yorke, poznat po svom minimalnom kontaktu s publikom, ograničava se na kratko “gracias” – ali sve govori njegov glas i način na koji se kreće.

Dok svira “How to Disappear Completely”, čini se kao da se svijet zaustavio. Publika diše u ritmu s bendom – i odjednom postaje jasno da ovaj povratak nije samo muzički, već i emotivni trenutak za cijelu generaciju koja je odrasla uz Radiohead.

Radiohead: više od benda, ogledalo vremena

Radiohead nikada nije bio samo bend. Njihova muzika je oduvijek bila refleksija našeg vremena – iskrivljeno ogledalo koje pokazuje sve ono što pokušavamo ignorisati. Iako se neki fanovi mogu žaliti zbog izostanka više pjesama s albuma A Moon Shaped Pool ili The Bends, koncert ne ostavlja ni trunku razočaranja.

To nije nostalgični povratak, već potvrda da Radiohead još uvijek ima šta da kaže – i da njihova muzika ima snagu da poveže svjetove, generacije i emocije.

Setlista: povratak kroz tri decenije

1. Let Down

2. 2 + 2 = 5

3. Sit Down. Stand Up

4. Bloom

5. Lucky

6. Ful Stop

7. The Gloaming

8. Myxomatosis

9. No Surprises

10. Videotape

11. Weird Fishes/Arpeggi

12. Everything in Its Right Place

13. 15 Step

14. The National Anthem

15. Daydreaming

16. A Wolf at the Door

17. Bodysnatchers

18. Idioteque

Encore:
Fake Plastic Trees
Subterranean Homesick Alien
Paranoid Android
How to Disappear Completely
You and Whose Army?
There There
Karma Police

federalna.ba/The Guardian