Pustoš u bh. selu izaziva jezu: Uvjeti za život postoje, no u teškim okolnostima

Da bosanskohercegovačka sela sve više postaju pusta, uvjerili smo se i nakon posjete Vrancima nadomak Kreševa. Nekad mjesto u kojem je svaka kuća imala kovačnicu, danas zjapi prazno. Nažalost, pandemija je zaustavila i turističke posjete, na kojima se zasnivao privredni razvoj ove općine.

Pustoš u selu koja izaziva jezu, kratko nam opisuju stanovnici Vranaca, sela nadomak Kreševa gdje je prije rata bilo stotinu, a danas tek dvadesetak mještana.

"Izađem šetam dole do pilane gdje je bila, kako bi rekao ne možeš sresti čovjeka i to je vrlo teško. Da Bog sačuva", ističe Vinko Marić, mještanin Vranaca.

"Imamo jedno dijete u osnovnoj školi, dva tinejdžera, ostalo je sve 50+, i nekoliko osamdesetogodišnjaka", kaže mještanin Ivica Kesić. 

Uvjeti za život postoje, no u teškim okolnostima, jer nema puno obradive zemlje, pa se tako ni prije, a ni danas od poljoprivrede ovdje nije moglo živjeti. Zato su se Vrančani okrenuli kovačkom zanatu i skoro svaka kuća imala je svoju duganju, priča nam osamdesetpetogodišnji Vinko. Penziju je zaradio ali i kruh u ruke dao mnogima. Danas kaže, niti ima koga učiti nit s kim progovoriti.

"25 kovačnica je bilo ručnih, svaka je kuća imala skoro. Kad zaustavimo kovačke poslove, kolo igramo, plešemo sa ženama. Nema naroda, ne možeš ih sresti da razgovaraš. Fali razonoda i budućnost."

Utihle su i takte, Vranački zvonik, koji je nekada pozivao na molitvu te upozoravao na nevrijeme.  

"Navečer kad se mrači, kad zazvone zvona morao si ići u kuću, i tada se obavljala večernja molitva, zatim kad pokojnik krene iz kuće. Međutim, sad samo pokoji znatiželjni turist zazvoni na ovim pločama."

Turisti ovdje imaju šta i vidjeti. Vranci još uvijek čuvaju autohtone bosanske kuće, starije od 300 godina, koje su stavljene i pod zaštitu države. No, pandemija je učinila svoje i  zaustavila posjete, pa se ovdje nadaju da će sa popuštanjem mjera ponovo oživjeti ovaj dio naše zemlje.

federalna.ba