Prvi maj u porušenoj Gazi: Radnici bez plata, fabrika i sigurnosti

Dok radnici širom svijeta obilježavaju 1. maj – Međunarodni praznik rada, u Gazi je ovaj datum obilježen u znaku preživljavanja u ratom razorenom području. Prigodnih prvomajskih manifestacija nema, a radna mjesta su u velikoj mjeri uništena. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, zvanična stopa nezaposlenosti iznosi oko 80 posto.

Na Međunarodni praznik rada, palestinski radnici i dalje sjede u svojim šatorima, a ne u svojim domovima, nakon izraelske invazije na Pojas Gaze i uništenja svega. Palestinski radnici koji su više od 20 godina trpjeli posljedice blokade Gaze, sada pate još više. Mnogi od njih u ratu su izgubili porodice, mnogi su ranjeni, mnogi postali invalidi. Mnoge porodice su izgubile svog hranitelja, radnika koji je bio stub porodice i zarađivao makar i malo u teškim uvjetima da prehrani svoju porodicu.

Život bez posla i prihoda

Stanovnik Gaze Asad Naser opisao je svakodnevicu u kojoj, kako kaže, nema ni posla ni mogućnosti za rad.

„Nemam posao, ne mogu raditi, ne mogu pronaći drugi posao, ništa ne mogu. Nema fabrika, nema prilika, niko ne traži radnike. Sve je uništeno. Da pokreneš posao trebaju ti sredstva, treba ti zanat, mogućnost da posao razviješ“, kazao je Naser.

Izgubljeni izvori egzistencije

Stanovnik Gaze Ali Almasri ističe da su rat i blokada uništili gotovo sve izvore prihoda.

„Dok ostatak svijeta slavi svoja dostignuća i napredak u tehnologiji, mi u Palestini patimo. Zamislite radnika koji je izgubio svoju plaću, tvornicu u kojoj radi, posao. Poljoprivrednici i ribari, svi su izgubili svoje izvore prihoda od početka rata. Poručujemo svijetu: pogledajte Palestinu, pogledajte naše stanje i ono što nam je rat donio“, rekao je Almasri.

Ograničen život i teški poslovi

Radnici u Gazi protestiraju i obraćaju se svijetu, tražeći da stane uz njih, da rat bude zaista zaustavljen i ukinuta blokada Gaze kako bi bio omogućen ulazak građevinskog materijala i povratak normalnom životu.

„Sve je sada ograničeno, nema resursa koji ulaze u zemlju, niti mogućnosti izlaska iz nje. Rušenje bombardiranih kuća trenutno je jedan od najopasnijih poslova, jer ne postoji nikakva zaštitna oprema tokom rada – nema kaciga, rukavica, obuće niti bilo kakve zaštite“, naveo je Naser.

Pozivi na ukidanje blokade

Ukidanjem blokade radnici bi mogli ponovo raditi i osigurati osnovna sredstva za život svojim porodicama koje dugo pate, a čije su se muke dodatno povećale tokom rata kada su im uništene kuće, fabrike, radionice i prodavnice, kao i državne institucije. Danas sjede u šatorima, izolirani od svijeta, bez ikakvih sredstava za život.

federalna.ba