Prva beba nakon 30 godina: Malo selo u Abruzzu postalo simbol italijanske demografske krize

U Pagliari dei Marsi, drevnom planinskom selu smještenom na obroncima planine Girifalco u italijanskoj regiji Abruzzo, svakodnevicu već godinama određuje tišina. U uskim kamenim ulicama, na zidovima koji gledaju prema planinama i u dvorištima napuštenih kuća, više je mačaka nego ljudi. One se slobodno kreću selom, ulaze u domove, protežu se na suncu i svojim tihim predenjem ispunjavaju prostor koji je decenijama ostajao bez ljudskih glasova.

No, od marta ove godine, Pagliara dei Marsi više nije isto mjesto.

Razlog nije nova investicija, infrastrukturni projekt ili povratak iseljenih porodica, već – rođenje djeteta. Događaj toliko rijedak da je izazvao slavlje kakvo selo nije pamtilo gotovo tri decenije.

Prva beba nakon gotovo 30 godina

Mala Lara Bussi Trabucco prva je beba rođena u Pagliari dei Marsi nakon skoro 30 godina. Njeno rođenje povećalo je broj stanovnika sela na otprilike 20, a njeno krštenje u crkvi preko puta porodične kuće okupilo je cijelu zajednicu – doslovno sve mještane, ali i njihove stalne „stanovnike“, mačke koje su, simbolično, prisustvovale ceremoniji.

Tolika je rijetkost rođenja djeteta u ovom selu da je Lara ubrzo postala glavna atrakcija za posjetioce.

„Ljudi koji do prije nekoliko mjeseci nisu ni znali da Pagliara dei Marsi postoji dolaze samo zato što su čuli za Laru“, kaže njena majka Cinzia Trabucco. „Sa samo devet mjeseci, ona je već poznata.“

Simbol nade, ali i upozorenje

Iako je Larino rođenje dočekano s radošću i nadom, ono istovremeno brutalno podsjeća na duboku demografsku krizu s kojom se Italija suočava.

Prema podacima italijanskog statističkog zavoda Istat, u 2024. godini zabilježen je historijski minimum broja rođenih – svega 369.944 beba, čime je nastavljen negativni trend koji traje već 16 godina. Fertilitet je pao na rekordno nizak nivo: u prosjeku 1,18 djece po ženi reproduktivne dobi, što Italiju svrstava među zemlje s najnižim natalitetom u Evropskoj uniji.

Uzroci su brojni i složeni – od nesigurnog zapošljavanja i masovnog odlaska mladih u inostranstvo, preko nedovoljne podrške zaposlenim majkama, do porasta muške neplodnosti. Uz to, sve veći broj ljudi svjesno odlučuje da ne osniva porodicu.

Preliminarni podaci za prvih sedam mjeseci 2025. godine ukazuju na daljnje pogoršanje situacije, a među 20 italijanskih regija, Abruzzo bilježi najdramatičniji pad – čak 10,2 posto manje rođenja u odnosu na isti period prethodne godine.

Selo kao ogledalo nacionalnog problema

Iako sićušno, Pagliara dei Marsi postalo je simbol šire slike Italije: starenja stanovništva, zatvaranja škola i nestajanja čitavih zajednica. Posljedice su sve veći pritisak na javne finansije i ozbiljni socijalni i ekonomski izazovi za lokalne i nacionalne vlasti.

„Pagliara dei Marsi već dugo pati od drastične depopulacije, dodatno pogoršane smrću starijih mještana, bez ikakvog generacijskog nasljeđivanja“, kaže gradonačelnica Giuseppina Perozzi, koja živi nekoliko kuća dalje od Larine porodice.

Perozzi ne krije zahvalnost roditeljima djevojčice, Cinciji Trabucco (42) i njenom partneru Paolu Bussiju (56), jer su odlučili zasnovati porodicu upravo u ovom selu, uz nadu da će njihov primjer ohrabriti i druge.

Život daleko od grada – izbor koji ima cijenu

Priča ove porodice nije tipična. Cinzia Trabucco, profesorica muzike, rođena je u Frascatiju, blizu Rima, gdje je godinama radila prije nego što je odlučila preseliti se u selo iz kojeg potiče njen djed. Željela je, kaže, podizati dijete daleko od gradske gužve. Tamo je upoznala Paola Bussija, građevinskog radnika iz tog kraja.

Nakon Larina rođenja, porodica je ostvarila pravo na jednokratni „baby bonus“ od 1.000 eura, uveden od januara 2025. godine u okviru politike vlade premijerke Giorgie Meloni, koja demografsku krizu naziva „demografskom zimom“. Osim toga, mjesečno primaju dječiji dodatak od oko 370 eura.

Ipak, finansijska pomoć ne rješava njihove najveće probleme.

Nedostatak vrtića, škola i sistema podrške

Najveći izazov za porodicu jeste usklađivanje brige o djetetu s poslovnim obavezama. Italijanski sistem podrške ranom djetinjstvu hronično je nedostatan, a obećanja o povećanju broja vrtića, uprkos snažnoj retorici vlasti, uglavnom su ostala neispunjena. Mnoge žene, nakon trudnoće, primorane su napustiti posao, a povratak na tržište rada često je izuzetno težak.

Dodatna briga odnosi se na obrazovanje. Posljednji učitelj u Pagliari dei Marsi radio je prije nekoliko decenija, a njegova kuća istovremeno je služila i kao škola. Danas najbliža osnovna škola postoji u susjednom Castellafiumeu, ali zbog zatvaranja škola širom Italije, ostaje neizvjesno hoće li i ona dugoročno opstati.

„Finansijski poticaji sami po sebi nisu dovoljni“, smatra Trabucco. „Cijeli sistem mora se iz temelja promijeniti. Mi smo zemlja s visokim porezima, ali to se ne pretvara u kvalitetan život ni dobre javne usluge.“

Borba za porodilišta u regiji

Otprilike sat vožnje od Pagliare nalazi se Sulmona, nekada prosperitetan grad u kojem se vodi borba za opstanak porodilišta u bolnici Annunziata. Tokom 2024. godine tamo je rođeno svega 120 beba – daleko ispod minimalnih 500 potrebnih za zadržavanje finansiranja.

Ako se odjel zatvori, trudnice bi morale putovati do L’Aquile, regionalnog centra udaljenog oko sat vremena vožnje, što u zimskim uslovima može biti izuzetno rizično.

„Regija je velika, a zimi su putevi često opasni“, upozorava ginekolog Gianluca Di Luigi, prisjećajući se slučaja žene koja je tokom poroda osam sati bila zaglavljena u snježnoj oluji. „Kada je stigla, morali smo hitno uraditi carski rez. Bila je to njena prva trudnoća i iskustvo ju je duboko traumatiziralo.“

Zdravstveni radnici i lokalni političari smatraju da kriterij od 500 poroda godišnje, postavljen još 2010. godine, više ne odgovara realnosti.

„Nikada nismo dostigli tu brojku“, kaže babica Berta Gambina, koja u porodilištu radi već 39 godina. „Ali učinit ću sve da se ne zatvori – moj najveći strah je da trudnice ostanu bez pomoći.“

Potreba za širim pristupom

Ornella La Civita, vijećnica iz redova Demokratske stranke, upozorava da novčani poticaji gube smisao ako osnovni zdravstveni i socijalni sistemi nisu osigurani. „Kako možete davati novac ženama da rađaju, a ne garantovati im sigurno mjesto za porođaj?“, pita ona.

Jedna od tema o kojoj se rijetko govori jeste očuvanje plodnosti, smatra Di Luigi, uključujući i mogućnosti poput zamrzavanja jajnih ćelija. „Ideološke barijere su godinama kočile raspravu o tome“, kaže. „Ako želimo više djece, potrebna nam je i edukacija – ne samo poslovi za mlade, nego i znanje o očuvanju plodnosti.“

Mala Lara kao velika poruka

U selu u kojem tišina traje desetljećima, jedna beba postala je simbol nade, ali i snažan podsjetnik na razmjere krize s kojom se Italija suočava. Iz Pagliare dei Marsi, mjesta gdje mačke još uvijek nadmašuju ljude, dolazi poruka da demografski oporavak ne zavisi samo od novca – već od dubokih, sistemskih promjena koje će omogućiti mladim porodicama da ostanu, žive i planiraju budućnost.

federalna.ba/The Guardian