Prokrijumčareni u predgrađa - Opasnost bez kraja za Etiopljane koji traže bolji život u Južnoj Africi

U večernjim satima 5. januara, stanovnici predgrađa Mulbarton u južnom Johanesburgu primijetili su pet mladića na ulici, odjevene samo u donje rublje.

Kasnije su policajci Južnoafričke Republike uhapsili njih pet, zajedno sa još sedam mladića. Policija je navela da su dvojica bila u vozilu koje je učestvovalo u potjeri velikom brzinom. Jedan 47-godišnji Etiopljanin uhapšen je i optužen za otmicu i nepostupanje po policijskim naredbama. Dvanaestorica muškaraca, prvobitno smatrani tinejdžerima, prema policiji su imali između 22 i 33 godine, i optuženi su da su ilegalno boravili u Južnoj Africi.

Ovaj incident je samo posljednji u nizu slučajeva u kojima su mladi Etiopljani bježali iz kuća u predgrađima Johanesburga, gdje su, navodno, bili zatvoreni u teškim uslovima dok su krijumčari tražili novac od njihovih porodica kako bi ih oslobodili.

Etiopljani u Južnoj Africi

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) UN-a procijenila je 2024. godine da u Južnoj Africi živi oko 200.000 Etiopljana. Yordanos Estifanos, istraživač “južne rute” od Etiopije do Južne Afrike, procjenjuje da desetine hiljada dolazi svake godine.

Etiopljani migriraju u Južnu Afriku još od 1994., kada je Nelson Mandela otvorio zemlju za druge Afrikance nakon kraja aparthejda. “Bilo je i drugih političkih trenutaka u Etiopiji koji su izazvali valove migracije iz određenih regiona, posebno tamo gdje je postojala represija,” rekla je Tanya Zack, autorica knjige The Chaos Precinct koja opisuje etničku dijasporu Etiopljana u Johanesburgu.

Putovanje Asegeda Yohannesa

Aseged Yohannes stigao je u Južnu Afriku 2012. godine, nakon što je pobjegao iz Addis Ababe, gdje je bio uhapšen zbog izražavanja podrške opoziciji. On i tri prijatelja platili su krijumčaru 22.000 birra (oko 1.805 KM) na granici s Kenijom, a ostatak 20.000 birra po dolasku u Južnu Afriku. Putovali su noću preko granice i preko Kenije, Tanzanije, Malavija i Mozambika – ukupno oko dva mjeseca.

Yohannes je tražio azil, radio u malim prodavnicama i sada vodi trgovinu alkoholom u jednom johanesburškom townshipu. On sebe smatra sretnim što je imao relativno sigurnu i glatku rutu: “Bila je to sreća. Bog prvi, zapravo. I platio sam i onda našao prave ljude [krijumčare].”

Rizici i promjene rute

Od tada, putovanje je postalo mnogo opasnije i podložnije iznudi. U 2020. godini 64 osobe su pronađene mrtve u kamionu u Mozambiku. Prihodnost krijumčarenja privukla je suparničke bande koje ponekad presreću migrante kako bi ih preprodale, navodi Estifanos.

Profil migranata se također promijenio – sada ih motivira uglavnom ekonomska prilika u Južnoj Africi i nedostatak iste u Etiopiji. Većina sada dolazi iz oblasti oko grada Hosanna u južnoj Etiopiji, što je djelimično inicirao Tesfaye Habiso, bivši ambasador Etiopije u Južnoj Africi.

Lične tragedije i savjeti

Sahlu Abebe je krenuo na istu rutu tri godine nakon što mu je brat savjetovao da ne ide. Njegova grupa je prošla kroz Tanzaniju, gdje je prijatelj preminuo od bolesti, a on je zatvoren šest mjeseci u Malaviju sa 90 drugih ljudi. Abebe tvrdi da nije zlostavljan od krijumčara u Johanesburgu, ali je dvaput opljačkan i stalno je izložen ksenofobnim napadima.

“Ne bih savjetovao drugima iz Hosanne da idu ovim putem. Nije sigurno,” rekao je Abebe.

federalna.ba/The Guardian