Problem trgovine ljudima veoma prisutan i u Bosni i Hercegovini - oko 70 posto žrtava čine djeca

Problem trgovine ljudima je jedan od najekstremnijih oblika kršenja ljudskih prava, pogotovo dječijih. Nažalost, ovaj problem veoma je prisutan i u Bosni i Hercegovini. U 2021. godini evidentirano je 57 potencijalnih žrtava, od kojih je 50 djece. Prošle godine 38 od kojih je 29 maloljetnih dječaka i djevojčica.

Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da su 70 posto potencijalnih evidentiranih žrtava maloljetnici. U saradnji sa partnerima, World Vision BiH je, u protekle tri godine, pružio podršku u prevenciji i suzbijanju trgovine ljudima, sa fokusom upravo na djecu. Razvijeni su protokoli za prevenciju i postupanje u slučajevima prosjačenja i drugih oblika eksploatacije djece. Protokoli su uspostavljeni na lokacijama na kojima je evidentiran veliki broj djece koja prosjače, a propisuju način prevencije i postupanja sa potencijalnim žrtvama. Neira Baltes, voditeljica odjela za komunikaciju World Vision BiH:

 „U protekle tri godine napravljeni su veliki pomaci kada je u pitanju suzbijanje i prevencija trgovine ljudima sa fokusom na djecu. Dakle, eksploataciju djece i prisilu na dječije prosjačenje. Oni se najviše ogledaju u kreiranju 30 protokola koji upravo adresiraju ovaj problem, a potpisani su i usvojeni na lokalnom nivou.“

Mirsada Bajramović, izvršna direktorica Udruženja „Zemlja djece“ u BiH navodi kako, među identifikovanim žrtvama trgovine ljudima, skoro 90% djece čini udio u strukturi identifikovanih žrtvama trgovine ljudima. Lokalni, odnosno kantonalni protokoli, čiji je cilj prevencija, i uvezivanje svih lokalnih institucija u borbi protiv trgovine ljudima, kaže Bajramović, već pokazuje rezultate:

 „Zahvaljujući upravo takvim referalnim mehanizmima, u posljednje tri godine, identifikovano je nekoliko slučajeva trgovine djecom koja su eksploatisana u svrhu prisilnog prosjačenja. I, kada govorimo o tim slučajevima, mi već sad imamo pravosnažne sudske presude gdje su počinioci ovakvih krivičnih djela osuđeni na 10 godina zatvora. Ali, isto tako, dobili smo i prvo slučaj, odnosno prvi procesuirani slučaj organizovane trgovine ljudima u kojima je izrečena kazna za 6 počinilaca u visini od 74 godine zatvora.“

To pokazuje da ovakvi lokalni referalni mehanizmi jesu dobar model. Ne samo prevencije, nego, prije svega, zaštite žrtava trgovine ljudima. Posebno kad su u pitanju djeca, poručuje Bajramović i dodaje:

 „Takođe, lokalni referalni mehanizmi pružaju mogućnost da se na nivou lokalne zajednice formiraju lokalni timovi, mobilni timovi, koji rade na proaktivnoj identifikaciji djece koja su potencijalne žrtve trgovine ljudima. I mi smo, i u okviru ovog projekta, i još jednog sestrinskog projekta koji vodi World Vision uz podršku njemačke vlade, formirali 6 mobilnih timova, od čega su već dva formalizovana.“

Projekat je pokrenut nakon određenih istraživanja i nakon što je primjećen veliki broj djece koja su eksploatisana u BiH i prisiljena da prosjače, a čija je vidljivost do momenta pokretanja ovih inicijativa bila veoma mala, kaže Neira Baltes:

 „Ono što World Vision uvijek govori jeste da je, nažalost, ovo samo vrh ledenog brijega i da, u stvari, ta evidencija potencijalnih žrtava trgovine ljudima ovisi i o kapacitiranosti profesionalaca na lokalnom nivou, ali i o našem pravosudnom sistemu i adekvatnoj reakciji pravosudnog sistema.“

U protekle tri godine intenzivno su radili sa profesionalcima na lokalnom nivou, policijom, centrima za socijalni rad, školama, zdravstvenim službama kako bi, upravo, bili spremni adekvatno reagovati i pomoći osobama koje se nalaze u riziku od trgovine ljudima sa fokusom na djecu.