Premijera predstave 'Filozofija palanke' sutra u BNP-u Zenica

Premijera izvedbe predstave „Filozofija palanke“, prema motivima djela Radomira Konstatinovića te u režiji Andraša Urbana i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, biće održana sutra, 14. maja, u 20.00 sati u BNP-u.

Direktor BNP-a Miroljub Mijatović i srbijanski reditelj ove predstave Andraš Urban, na dananjoj su pres-konferenciji istakali da je jako dugo trajao proces planiranja realizacije ovog projekta, ali Urban smatra da je izabrao dobre glumce te da su dali svoj maksimum.

-Palanku stalno tumačimo u smislu provincijalnog. Ali, u ovom se slučaju, ipak, koristi u nekim filozofskim razinama i razmjerama, čime je određena jedna vrsta zajednice. Ili sve zajednice. Kako zajednica funkcioniše u odnosu na pojedinca- kazao je Urban, koji je podvukao kako palinka, odnosno zajednica guši individualce, odnosno sve što je ljudska sloboda.

Smatra kako su završili proces, te pravom izmorenošću i predanošću cilju, odnosno premijeri i predstavi Filozofija palanke.

Dramaturginja predstave Vedrana Božinović smatra kako je nemoguće uništiti palanku, koja je neuništiva.

-Da je pisao u Bosni i Hercegovini, možda bi Konstantinović upotrijebio izraz- mahala. Najstrašnija stvar koja se, zapravo, dešava je da smo mi, vrlo često, ponosni na to što smo palančani i to živimo tako kako živimo.

Mi ne razmišljamo introspektivno, u smislu da su ti mehanizmi, možda, mehanizmi koji nas zadržavaju u nekom “statusu quo”, u nekom “živom blatu” u kojem tonemo, nego se ponosimo time kao nečim što je naš specifikum i što nas odvaja od ostatka svijeta.

Mi imamo, taj, neki “saft”- kako, to, Andraš voli nazvati. I tim “saftom” se užasno ponosimo- kazala je Božinović, koja je podvukla kako je bolno saznanje da takav način života guši te ne dozvoljava da se izvuče iz tog mehanizma.

Pozorište je, smatra, odgovorno da o tome govori te da govori o stvarima koje niko ne govori te koje su bolne i mogu da koštaju pojedinca i društva, odnosno da nema bijega u tišinu. Palanka postane usud.

-Pa, palanka, jeste naš usud. To kaže Konstantinović. To su otvorene rečenice njegove knjige: Iskustvo nam je palanačko! Teško je, to, reći našoj palanačkoj oholosti, ali to je naš usud. I to jeste tako- istakla je Božinović, koja je zbog bolesti glumice Lamije Salihović preuzela i ulogu glumice u ovoj predstavi.   

Kao što je i samo djelo, iskustvo rada na predstavi, istakao je glumac Benjamin Bajramović, bilo je teško i zahtjevno, ali lijep proces.

-Ne možemo izaći iz palanke. Palanka je neto što je konstanta- vjerovatno od početka čovječanstva, a, vjerovatno, će, tu, biti i do samog kraja. Palanka je jedno stanje uma, jedan od mehanizama kojim društvo koriguje pobunjenike, ljude koji su drugačiji, marginalce…

Palanka je i mehanizam, i oružje i stanje uma…Također je, nažalost, najčešće je mainstream- kazao je Bajramović, koji je podvukao kako je suprotno od palanke na margini.

Palanka je, ističe, u suštini, veliki konformizam te čuvanje konformizma- po cijenu i nasilja, ali da se treba boriti protiv takvog stanja.  

Glumica Adna Kaknjo, koja je podvukla kako je iz ovog procesa izašla kao drugačija osoba, dodala je i kako se, ipak, nikada ne treba odricati sebe, identiteta, vjere, pripadnosti…

-Da sve ono što, mi, jesmo njegujemo- i mane i vrline. Takvi, u potpunosti i u cjelosti, idemo u svijet i upoznajemo druge ljude, jer samo kada smo drugačiji imamo šta i da ponudimo. Jer, šta da smo svi isti?!

Gdje je ljepota komunikacije, gdje je ljepota razmjenjivanja mišljenja?! Svijet u koji palanka uporno želi da ode, po mom mišljenju, nije svijet kada ćete uzeti pasoš i preći “13 ili 14 granica”, da biste pronašli taj, neki, idealni svijet o kojem pričamo.

Ne, svijet sam ja- svijet sam ja, ona koja je pomirena sama sa sobom; pomirena sa svojim crvenim linijama, pomirena sa svojim ličnim limitima i sa onim s kime mogu da rastem- kazala je Kaknjo.     

Najvažnije je, dodala je, umjesto fokusa na izgled i vanjštinu, njegovati sopstvenu ličnost iznutra te se kao takvi predstaviti.

Glumački ansambl čine: Benjamin Bajramović, Mirza Bajramović, Vedrana Božinović/Lamija Salihović, Iman Bubić, Amer Javoraš, Adna Kaknjo, Adis i Selma Mehanović. Dramaturginja je Vedrana Božinović, a scenografiju i kostime uradila je Sabina Trnka. Muziku je uradio Attila Antal.

Fena/federalna.ba