Posjetili smo Dječije selo mira u Turiji
Posljedica agresije dovela je do toga da je veliki broj djece ostao bez roditeljskog staranja. Neki od njih odrastali su u domovima i ustanovama koje su napravljene nakon rata. Međutim, čak i kada živimo u miru, nevjerovatno je da ovakve ustanove i dalje odgajaju veliki broj djece. Primjer jednog takvog doma Dječije selo mira u Turiji.
„Svako dijete koje se rodi, ono zaslužuje da se neko o njemu brine. Eh, zato smo mi tu“, kaže Osman Pozderović, direktor Dječije selo mira u Turiji.
Ovo selo je, priča nam, još od devedesetih godina utočište djeci koja su zbog rata ostala bez roditelja: „Mi smo 22. maja 1998. godine imali 64 djeteta na otvaranju sela. Od ta 64, 34 su bili djeca bez roditelja, pretežno samo Podrinje, Srebrenica do Bijeljine“.
Iako se pojavila nakon rata, potreba za ovakvom ustanovom je ostala i danas. Disfunkcionalne porodice, ostavljanje tek rođene djece, nasilje - samo su neki od razloga zbog kojih se djeca moraju udaljiti iz svog prvog doma.
Tako je i Amela Mehinbašić, danas studentica zdravstvenih studija, kao desetogodišnja djevojčica stigla u Selo mira. Ono što je nedostajalo u njenoj biološkoj porodici, pronašla je u svom novom domu: „Pružilo mi je dom, onu pravu toplotu. Mislim - ne može biti onako kao prava porodica, ali imamo sve što nam je potrebno za normalan život“.
U Dječijem selu mira trenutno boravi 66 djece različitih uzrasta, a brigu o njima vodi šest odgajateljica. Uloga koju imaju u životima ove djece je nemjerljiva, a povezanost koja se vremenom rodi daje osjećaj sigurnosti, baš onako kako bi dijete trebalo da osjeti u porodici.
„Zaista je jaka povezanost. Oni uvijek dođu kod mene i traže utjehu. Ako nešto se desi, znaju da sam im ja tu kao zaštitinik, ja sebe tu smatram skoro kao roditeljom“, govori Fahreta Nukičić.
Osim sa Tuzlanskog, u ovo selo mogu doći i djeca iz drugih kantona naše države. Cilj je pružiti im dom, ali im omogućiti i školovanje kako bi postali svoji ljudi, obrazovani i pošteni. U tome im, osim stranih donatora, pomažu i lokalne i kantonalne vlasti.
„Na godišnjem nivou to iznosi oko 100 hiljada maraka. 2021. godine je to bilo 105 hiljada, 2022. 115 hiljada, a za pet mjeseci ove godine oko 65 hiljada maraka - što znači da za ovih 25 godina smo izdvojili preko dva miliona za rad ovog sela“, navodi Anto Iljkić, sekretar Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak TK-a.
Zahvaljujući stranim donatorima, djeca nakon završetka školovanja imaju priliku ići u inostranstvo gdje im bude pronađena porodica. Za 25 godina postojanja, preko pet stotina štićenika je tako pronašlo svoj novi dom. Neki od njih danas žive u zemljama Evrope i Australije, ali prema riječima odgajatelja, ne zaboravljaju svoje Selo mira, nego se javljaju da i sami postanu donatori i budu ruka pomoći novim generacijama.
federalna.ba