Posavski voćari zadovoljni prinosima, ali poticaji ne prate rast troškova

Voćarstvo, kao i ostale poljoprivredne proizvodnje na otvorenom, ove godine prate izrazito nepovoljni vremenski uvjeti. Proljeće je bilo dosta zahtjevno, s velikom količinom kišnih oborina, uslijedila je suša, što je zahtijevalo navodnjavanje, pojavila se i bolest. Unatoč problemima, voćari ne posustaju. Zahvaljujući uloženim naporima i neophodnim mjerama, posavski voćari su uspjeli sačuvati zdrav plod, a prinosi su zadovoljavajući. U tijeku je berba ranih sorti jabuka i krušaka.

Đurina Marković Pejić i njen suprug Marko u voćarstvu su osam godina, a u ovaj posao krenuli su nakon završenog fakulteta, jer nisu imali posla u struci. Odlučili su se za visoko intenzivan nasad jabuka, a na više od 1.800 stabala uzgajaju tri sorte. Kako nisu imali iskustva u voćarstvu, najprije su prošli neophodnu edukaciju.

„U sklopu projekta Iuvenes Fructus je bila edukacija o voćarstvu, konkretno smo radili u voćnjaku jabuke u Kornici. Tu se i rodila ta ljubav. Ostvarili smo start up poticaj u iznosu od 10.000 KM koji nam je bio jako dobra odskočna daska da uđemo u ove vode“, priča Đurina.

Marko u voćnjaku od 4,5 hektra uzgaja pet sorti jabuka, na više od 13.000 stabala, a kako bi uskladištio urod gradi i komoru za voće.

„Ova godina je dosta teško krenula, bilo je puno problema kod oprašivanja, bilo je dosta partenokarpije. Međutim, uspio sam izvući dosta kvalitetan rod, 100 posto zdrav. Zadovoljni smo i s količinom roda“, ističe Marko.

Uz jabuke, počela je i berba krušaka. Joso Živković iz Matića na više od 10 hektara ima oko 1.000 stabala krušaka, 8.000 jabuka i više od 10.000 šljiva.

„Prinosi su relativni, sa sorte na sortu. Šljiva nam je ove godine ostala zahvaljujući vremenskim uvjetima kakvih nije bilo na drugim mjestima. Kod nas je donekle dobro. Kruške su isto dobre, mogli su biti i bolji prinosi“, govori Joso.

Poticaji su dobri kod podizanja nasada i za mehanizaciju, ističu voćari, ali ne i za proizvodnju. Smatraju da bi poticaji, s obzirom na inflaciju i troškove u zaštitu i prihranu, trebali biti mnogo veći.

„Evo što bih naglasila i apelirala višim razinama vlasti: što se tiče voćarstva, da se potakne sama proizvodnja, ali i da se potakne proizvodnja s obzirom na ulog po jedinici površine. Dakle, u voćnjaku jabuke koji je na pola hektra naša cijena koštanja same proizvodnje je oko 5.000 maraka godišnje, što ne možemo reći da je jednaka cijena i u proizvodnji šljive“, navodi Đurina.

„Već godinama stagniraju, isti su, ne znamo koji će biti na federalnoj razini, da li će doći do njihovog rasta. Normalno, očekujemo da do toga dođe, zato što sve drugo ide gore, a sama inflacija divlja“, poručuje Joso.

„Uvijek bi mogli biti bolji, nisu loši, međutim, tu imamo problema s uvozom svake godine“, ističe Marko.

Voćari, srećom, nemaju problema s plasmanom, a najviše se okreću lokalnim otkupljivačima, što podupire i Vlada Posavskog kantona kroz poticaje po kilogramu prodanog voća na ovome području. Potencijal za voćarstvo vide u vrijednim ljudima i plodnoj posavskoj zemlji i snažnijoj potpori institucija.

„Samo da se više potakne, da što više mladih uđe u tu priču, vjerujem da bismo mogli napraviti jako puno“, zaključuje Đurina Marković Pejić.

federalna.ba