Mesoprerađivači u SBK-u na koljenima, bh. građanima meso iz evropskih rezervi
Dok se država hvali stotinama miliona maraka podijeljenih poljoprivrednicima, oni koji to stvarno jesu kažu kako je konačno vrijeme za promjenu Zakona, kako bi taj novac stizao onim istinskim, a ne lažnim proizvođačima.
Na kraju ove druge pandemijske godine s kovidom, koji je uz sušu poljoprivrednoj proizvodnji pričinio značajnu štetu, najveći problem su, ipak, uvozni lobiji, a s njima i domaći mesoprerađivači, zbog kojih se najčešće gasi uzgoj junadi, a mi jedemo meso iz evropskih rezervi. Sela se gase, a zemlja ostaje pusta.
"Mi 99% jedemo uvozno meso, to se kupuje iz nekih država, mi smo pojeli sve evropske zalihe" - ovako na kraju godine, ne bez gorčine, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa SBK-a Amir Bulut objašnjava stanje u proizvodnji mesa u Srednjobosanskom kantonu, koji prema zvaničnim podacima, u uzgoju ima tek nešto više od hiljadu bikova i junica, što je nedovoljno za podmirenje potreba za mesom na ovom području.
No, nažalost, kaže, i pored toga plasman iz domaćeg uzgoja, za koji postoji propisana procedura ,gotovo je nemoguća misija, pa stoga ne čudi što je samo u prvih devet mjeseci ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno 53,1 milion kilograma mesa i drugih klaoničkih proizvoda.
"Ili nam smanjuju cijenu ili od nas traže pola od tih podsticaja koje mi trebamo dobiti. Ove i prošle godine dosta ljudi napustilo proizvodnju tova junadi, prešli su na mlijeko", dodaje Bulut.
Potvrđuje to i Sedin Muhić iz naselja Rovna, jedan od najvećih proizvođača u općini Busovača, koji uz 24 grla, od kojih 14 muznih krava, ovih dana proširuje proizvodnju, odbijajući odlazak iz države, a u poslu mu pomaže cijela porodica.
"Trend je dijaspora, svi hoće u Njemačku, i ja sam imao priliku, zet radi u Sloveniji, zvao me je, nisam htio, borimo se, radimo", priča Sedin.
"Nije teško, na ovoj našoj farmi koliko se muze, sa svojom ženom namirim to sve, pomuzemo, izlijemo mlijeko u laktrofriz - to je sat i po vremena posla", dodaje Zijad Muhić.
Onda slijedi prehrana grla, ali je sve to, kažu, zimi mnogo lakše. No, ljeti je drugačije, jer treba pripremiti hranu i tada nema radnog vremena. Ne žale se Muhići, koji su sve stekli vlastitim radom, ali ističu da je posljednjih godina cijena stočne hrane, goriva i vještačkog đubriva drastično porasla, a cijena litre mlijeka ostala ista. Ali i odnos države prema poljoprivredi.
"Sistem poljoprivrede nije dovoljno regulisan. Poljoprivreda je dovedena u socijalne slučajeve, to je problem države, trebalo bi zakon promijeniti da je poljoprivreda razvojni faktor", poručuje Bulut.
Umjesto što je način da se novcem namijenjenim poljoprivredi finansiraju oni koji kravu i traktor vide isključivo na televizoru, ali se na taj način osiguravaju glasovi. A dotle istinski proizvođači uz svu brigu oko proizvodnje, moraju brinuti i sa lobijima, zbog kojih smo i svi mi na gubitku. Jer obrti se gase, ljudi odlaze, a mi jedemo nekvalitetnu hranu, čije ćemo posljedice dugoročno plaćati.
federalna.ba