Politički igrokaz o jedinstvu pod trobojkama ili realna prijetnja?

Prijatelj Dodik odgovorio je prijatelju Čoviću: ni Herceg-Bosna nema predsjednika. Ne možemo braniti Čovića jer Herceg-Bosna nije administrativna jedinica, ali ne možemo da se ne upitamo, da li je Dodikova poruka signal nejedinstva SNSD-a i HDZ-a ili tek jedan politički igrokaz?

Međutim, ono stvarno jedinstvo jeste srpsko. A kako ono izgleda u režiji Milorada Dodika i Aleksandra Vučića - dok jedan ne priznaje institucije države Bosne i Hercegovine, a drugi njen suverenitet? Gledamo li na sceni vezanje zastava kao i ‘90-ih, što je bio uvod u ratno razaranje i agresiju? Koriste li obojica nacionalne simbole za održavanje političke moći, a pod krinkom proslave praznika srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave?

Jedan narod, jedna država, jedan lider, jedna zastava i grb, jedna himna - srpska varijanta države, bez Drine kao granice.

“U ovom vijeku treba da se okupimo oko ideje: jedan narod, jedna srpska država”, rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.

Na djelu je provedba zaključaka Svesrpskog sabora, svezanih trobojki u znak demonstracije onog čemu teže dva režima. Autokrata i osuđenik kao mjera srpstva i patriotizma, kojim se dešavaju narod i sankcije, slave inačicu velike Srbije.

Retorika devedesetih ponovo na sceni

“O kojoj farsi, o svesrpskom jedinstvu pričamo kada u Republici Srbiji devet mjeseci traju žestoke demonstracije protiv vladajućeg režima gdje je brat na brata, otac na sina - znači Srbin na Srbina. I govorimo o svesrpskom jedinstvu. Zamislite kako bi to sve jedinstvo izgledalo kada bi ga Vučić provodio u Bosni i Hercegovini ili u Crnoj Gori”, kaže Dragan Stevanović, predsjednik Upravnog odbora Srpskog građanskog vijeća Bosne i Hercegovine.

“Dodik s najavom referenduma o samoopredjeljenju koji će realizirati ili ne – ostaje da se vidi, u suštini, pokušava do kraja dovesti ona opredjeljenja koja su on i Vučić zacrtali prilikom usvajanja zaključaka o ‘srpskom svetu’”, ističe Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine.

Lazović dalje dodaje da kao neko ko je dugo na političkoj sceni, “želi da vjeruje da od toga neće biti ništa te da će Bosna i Hercegovina nadvladati svoje i unutrašnje i vanjske protivnike na način da će i ‘srpski svet’ ostati samo na papiru”.

Vučićeva računica

Pravo na zajedničku državu cilj je kojem streme, a dan srpskog jedinstva alat je za nacionalističko mobiliziranje i pokušaj stvaranja novog stanja na terenu u jeku Dodikove kampanje za referendum o samostalnosti RS-a, ogrnut trobojkom tuđe, a ne svoje države. Uz Vučićevu podršku, kao i ‘90-ih, i propagandu o ugroženosti srpstva.

“To je jedan identitarni ideološki narativ koji za svoju realizaciju čeka povoljnije povijesne okolnosti. Da li će to biti za 50, 100, 150 godina? Znamo da je to mitološka svijest, mitološka struktura, to se ne mijenja – mijenjaju se samo akteri. Zato ja često kažem - Dodik je samo izvođač radova tog projekta”, istakao je profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćira Filandra.

Stevanović poručuje kako se radi o političkoj farsi koja treba Aleksandru Vučiću.

“Ona mu treba ne zbog Srba u Bosni i Hercegovini, nego zbog svojih malobrojnih pristalica u Republici Srbiji, da bi demonstrirao državničku politiku i moć. Što se Milorada Dodika tiče, ja njega više ne komentarišem, on je jedan bivši političar, sadašnji građanin koji čeka još svoj sudski epilog i tako će i završiti”, zaključuje on.

Sakriveni iza priče o zajedništvu, kreirali su i parahistoriju u kojoj su ratni zločinci heroji, a entitet država, koju je u svoj grunt stavio Vučić. Crtači karata svečarski i kontra Ustava Bosne i Hercegovine zagledani u prošlost i osuđenu ideologiju, budućnost pokušavaju kreirati po istom principu - bez drugih naroda.

federalna.ba