Blagojević: Iracionalna politika iz RS-a ne može donijeti korist ovom entitetu

Ko nam čuva Ustav i u kakvim okolnostima? Kako je zbog neodgovornih politika Ustavni sud BiH postao česta meta kritika? Sudije u nepotpunom sastavu, kojima mandat ističe ili je već istekao. Osim na domaćem, rok probili i na evropskom terenu. Ko vodi politiku inata, ko taktizira, a ko zbog toga ispašta? Na ova, ali i druga pitanja u Plenumu odgovaraju Faris Vehabović, Nedim Ademović i Milan Blagojević.

Blagojević: Manipulacije etničkim pitanjima štete Ustavnom sudu BiH

Kako je zbog neodgovornih politika Ustavni sud BiH postao česta meta kritika? Da li građani prepoznaju opasnost, jednog u nizu, problema s kojim se suočava država?

“Ako bismo sudili prema nedavno održanim prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, rekao bih da građani to ne prepoznaju s obzirom na to da je na tim izborima kandidat SNSD-a imao podršku, a vodi destruktivnu politiku kada je riječ o ovom pitanju, iako naravno to što radi SNSD u vezi s ovim pitanjem zaista ne vodi ničemu”, rekao je profesor ustavnog prava Milan Blagojević.

Istakao je da takav potez neće dovesti do bilo kakvog pozitivnog rezultata, budući da je Ustav Bosne i Hercegovine u tom segmentu jasan, kako je pojasnio, Član 6 propisuje da većinu potrebnu i za rad i za donošenje odluka čini većina sudija tog suda. Podsjetio je da Ustavni sud BiH ima ukupno devet sudija, od kojih su dva iz Republike Srpske, te ocijenio da politika koju vode SNSD i Milorad Dodik ne može donijeti korist Republici Srpskoj.

Nadalje je Blagojević kazao kako je srpska delegacija još 1995. godine pogriješila te bi sada ‘da igra na kvarno’, navodi. “Da Ustavni sud BiH zove navodno krnjim sudom, iako on to nije, zato što nema dvoje sudija iz Republike Srpske, a nema ih - ne zbog BiH, što to ne da BiH - nego što jedna iracionalna politika iz Republike Srpske to ne dozvoljava. Do kad će trajati ovaj sistem opet zavisi od volje naroda”, zaključio je profesor.

Na pitanje političke manipulacije o etničkoj pripadnosti sudija i zašto se time manipuliše, Blagojević je rekao:

“Sudija kad uđe u sudnicu, s ili bez toge, on mora da zaboravi je li ove ili one nacije, ove ili one vjere i da bude pošten sudija - bez obzira ko je pred njim, kome sudi i kome treba da presudi. Međutim, stvarnost našeg života ovdje u BiH, ne samo života koji mi živimo u posljednjih 30 godina, nego i u prošlosti, je takva da smo mi naprosto nacionalno pocijepani u torove, nacionalno.”

Kada je riječ o Ustavu Bosne i Hercegovine, naveo je da je tačno kako u članu 6, koji se odnosi na sudije Ustavnog suda BiH, ne postoji nacionalni predznak. Kako je pojasnio, Ustav propisuje da dvoje sudija iz Republike Srpske bira Narodna skupština RS, dok četvero sudija iz Federacije BiH bira Parlament Federacije BiH.

“Međutim, Ustav se ne može tumačiti, njegov domet, domašaj, cilj samo posmatranjem jedne odredbe - u ovom slučaju člana 6 - nego ima poslije tog člana 6 još jedan član. To je član 9 u kojem kaže da će funkcioneri u institucijama BiH i sudije Ustavnog suda - domaće sudije iz BiH su funkcioneri u jednoj od tih institucija u Ustavnom sudu – u pravilu odražavati nacionalnu strukturu BiH”, pojasnio je Blagojević.

Imajući u vidu ovu ustavnu odredbu, naglasio je da se s ustavno-pravnog aspekta ne može osporavati praksa prema kojoj su iz Federacije BiH u kontinuitetu, gotovo 30 godina, u Ustavni sud BiH birana po dvojica sudija bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, kao što su iz Republike Srpske birana dva srpske nacionalnosti.

“Što se tiče Evropskog suda za ljudska prava, tu zaista ne smije biti nacionalnog ograničenja i nema ga ni u Ustavu BiH, niti u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, zaključio je profesor.

Vehabović: O BiH se ne smije odlučivati bez njenog glasa u Strasbourgu

Sudija Evropskog suda za ljudska prava Faris Vehabović izjavio je da produženi mandat sudija u Strasbourgu nije neuobičajena praksa i da je ključni problem dugogodišnje odugovlačenje domaćih institucija u procesu slanja liste kandidata. Ističe da je za Bosnu i Hercegovinu presudno da ima svog predstavnika u Sudu, jer bi odsustvo sudije značilo da se o pitanjima BiH odlučuje bez njenog glasa.

Vehabović pojašnjava da u Evropskom sudu za ljudska prava ne postoji pojam „tehničkog mandata“, te da sudije, prema Evropskoj konvenciji, nastavljaju obavljati funkciju dok se ne izabere njihov nasljednik, kako bi se osigurao kontinuitet rada Suda.

„Moram napraviti jednu važnu ispravku – u Evropskom sudu za ljudska prava ne postoji tehnički mandat. Postoji sudija koji, u skladu s članom 23. Evropske konvencije, nastavlja normalno obavljati svoju funkciju dok se ne izabere novi sudija. To je mehanizam koji sprečava da Sud stane s radom“, naglasio je Vehabović.

On ističe da višegodišnja kašnjenja u izboru sudija nisu specifična samo za Bosnu i Hercegovinu, te navodi primjere drugih evropskih država koje su također godinama čekale imenovanje novih sudija.

„Ovakva situacija uopšte nije neuobičajena. Kolega iz Poljske čekao je tri godine nasljednika, kolegica iz Ukrajine također tri godine, Rumunija godinu dana, Srbija godinu i po, Kipar godinu, Armenija godinu, Slovačka godinu i po. To je poznata praksa u Evropskom sudu za ljudska prava“, rekao je Vehabović.

Vehabović pravi paralelu između Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, upozoravajući da nijedan sud ne smije biti blokiran zbog političkih odluka ili odugovlačenja u imenovanjima.

„Sud ne smije stati, isto kao što ne smije stati ni Ustavni sud Bosne i Hercegovine zato što je neko odlučio da ne pošalje sudije. Osnovno pitanje je – da li želimo da se o nama odlučuje bez nas?“, upitao je Vehabović.

Govoreći o proceduri izbora sudije, Vehabović podsjeća da su prethodni konkursi propadali zbog proceduralnih i političkih razloga, uključujući nepoštivanje rodne ravnopravnosti i, kako navodi, neprihvatljivo insistiranje na etničkim kriterijima. „Prva lista je pala jer nije ispunjavala uslov zastupljenosti oba spola. Druga lista je, po mom ličnom mišljenju, bila izuzetno kvalitetna, ali je ocijenjena kao neprihvatljiva jer kandidati nisu odgovarali nečijim etničkim očekivanjima. Smatram da je to pogrešan pristup“, kazao je Vehabović.

On naglašava da kriterij za izbor sudije mora biti isključivo stručnost u oblasti ljudskih prava i ustavnog prava, a ne etnička pripadnost ili politička podobnost. „Nama trebaju najbolji stručnjaci iz oblasti ljudskih prava i ustavnog prava. Donositi zaključke na osnovu imena i prezimena ili etničke pripadnosti je potpuno neprihvatljivo. Evropskom sudu su potrebni vrhunski pravnici, a ne politički podobni kandidati“, poručio je.

Vehabović ističe da mu lično produženi mandat nije ugodna situacija, ali da osjeća profesionalnu i moralnu obavezu da Bosna i Hercegovina ima svog sudiju u Strasbourgu.

„Ovo za mene lično nije ugodna situacija, jer stvara stanje neizvjesnosti. Međutim, osjećam obavezu da, kada se govori o Bosni i Hercegovini, tu bude neko iz BiH, a ne prazna stolica“, rekao je.

Na kraju, Vehabović upozorava da neimplementiranje presuda Evropskog suda za ljudska prava ozbiljno narušava ugled Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni.

„Neizvršavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava ostavlja jako lošu sliku o Bosni i Hercegovini. Presuda Sejdić–Finci donesena je još 2009. godine i za skoro dvije decenije nije učinjeno gotovo ništa da se ona provede“, zaključio je Vehabović.

Ademović: Nadam se da će građani kazniti SNSD na izborima

Prošle sedmice Vijeće Evrope usvojilo je rezoluciju o stanju u Bosni i Hercegovini, u kojoj su sublimirani ključni učinjeni i neučinjeni koraci domaćih vlasti. U dokumentu su posebno detektovani problemi u vezi s neimenovanjem sudija iz Republike Srpske u Ustavni sud BiH, uz poziv nadležnim institucijama da to pitanje hitno riješe, kao i poziv Predsjedništvu BiH da dostavi rang-listu kandidata za Evropski sud za ljudska prava.

Govoreći o ovom pozivu i dugogodišnjoj blokadi, advokat ustavnog prava Nedim Ademović smatra da se ne radi o novini, već o logičnoj reakciji međunarodnih institucija. „To je još jedan sasvim logičan potez prema Republici Srpskoj, zato što Republika Srpska, prije svega javna vlast, obstruira izbor sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine. To je politika koju SNSD provodi“, rekao je Ademović.

On naglašava da posljedice takve politike ne snose političke elite, već građani. „Građani bi trebali biti svjesni da to ide prije svega njima na štetu. Zato što gube jednu vrlo vrijednu sudsku instancu, jedan pravni lijek, jednu konačnu instancu pred Evropskim sudom za ljudska prava, da u punom kapacitetu raspravljaju o njihovim slučajevima“, ističe Ademović.

Prema njegovim riječima, cilj ovakvih opstrukcija bio je slabljenje Ustavnog suda BiH. „SNSD je pokušao kroz čisto politikanstvo da oslabi Ustavni sud, da pokuša da kroz neimenovanje učini taj sud disfunkcionalnim. To je bila jedna površna politika, jer se takvom destruktivnom politikom u Bosni i Hercegovini nikada ne može nešto postići.“

Ademović ovakvo djelovanje ocjenjuje suprotnim temeljnim demokratskim vrijednostima. „To je bilo protivno principima demokratije i pravne države, za svaku osudu, i ja se nadam da će to prije svega građani prepoznati i da će oni na izborima kazniti SNSD, između ostalog i zbog činjenice da su obstruisali učešće u radu državnog Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.“

Dodaje da je paradoksalno što su time onemogućeni upravo interesi Republike Srpske. „Na taj način su onemogućili da sudije koje se biraju iz Republike Srpske, kroz svoju participaciju, mogu artikulirati interese i kroz jači konsenzus dolaziti do boljih i kvalitetnijih mišljenja. Prema tome, to je prije svega išlo na štetu građana Republike Srpske.“

Osim problema s neimenovanjem sudija iz Republike Srpske, Ademović upozorava da se situacija dodatno komplikuje i u Federaciji BiH. Mandat predsjednika Ustavnog suda BiH Mirsada Ćemana istekao je 1. decembra, iako je Parlament Federacije o tome bio blagovremeno obaviješten.

„Ustavni sud je još početkom prošle godine obavijestio Parlament Federacije da će 1. januara isteći mandat. Više puta su upozoravali, slali dopise i na jesen, kao i povodom isteka mandata sudkinjama Valeriji Galić u oktobru ove godine. Međutim, Parlament ne radi mnogo po tom pitanju.“

Na pitanje zašto se čeka, Ademović kaže da odgovor leži u političkim kalkulacijama. „Ja ne znam konkretan odgovor, to pitanje treba postaviti onima koji biraju sudije Ustavnog suda BiH. Međutim, ne bih isključio mogućnost da se čeka izbor sudije koja će doći na mjesto sudkinje Galić, jer bi tada možda došlo do određene političke trgovine, čemu su vrlo skloni naši političari.“

Ističe da se takva praksa mora prekinuti. „Ako je do sada bila loša praksa, ta praksa se mora promijeniti. Treba vršiti pritisak na one koji biraju sudije i okrenuti se evropskim vrijednostima.“

Za Ademovića, to podrazumijeva jasne kriterije. „Moramo izabrati sudije koji će biti apsolutno neutralni, stručni i koji neće nositi hipoteku bilo kakve veze s političkim strankama, što se do sada dešavalo jako često.“

Na pitanje ko treba vršiti pritisak, njegov odgovor je jasan. „Javnost treba da vrši pritisak, zato što je u najvećem interesu građana da dobiju poštenog, moralnog, politički neutralnog i nepristrasnog sudiju koji zna svoj posao.“

Dodaje da je dosadašnji način izbora pokazao duboke sistemske slabosti. „Dosadašnji izbor sudija je pokazao da su ljudi dolazili iz politike, iz političkih stranaka, imali direktne ili indirektne veze s njima. Iako se može reći da se sudije s vremenom ‘očiste’ od političke konotacije, mi nemamo potrebe prolaziti kroz tu fazu.“

Zaključuje da se kriteriji moraju postaviti od samog početka. „Treba zahtijevati da od starta dobijemo listu čistih sudija, gdje će se vrednovati isključivo kriteriji potrebni za sudiju. To je jedini način da se riješi rak-rana ovog sistema.“

federalna.ba