Sporost institucija i nedostatak političke volje koče dekarbonizaciju privrede

Karbonska taksa kao novi namet privredi BiH od 2026. godine. Katastrofa ili prilika? Šta su bila očekivanja, šta obaveze, a šta smo dosad uradili? Slijedi li novi val poskupljenja za građane BiH?

Gosti novog izdanja Plenuma su bili: Sanel Buljubašić, Vedran Lakić, Edin Duraković i Mirsad Jašarspahić.

Lakić: Ono što pogodi privredu, pogodit će i građane

Ministar energije, rudarstva i industrije FBiH, Vedran Lakić na samom početku objasnio je važnost stupanja na snagu karbon takse, te spremnost Bosne i Hercegovine na taj korak koji nas očekuje od 1. januara 2026. godine. Naglasio je ministar i odgovornost koja je na zastupnicima da se usvoji Zakon o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u BiH, ističući kako neće izgubiti nadu da će se zakon na kraju usvojiti.

„Ukoliko se ne promijenimo, ovo je početak jednog vrlo teškog procesa za našu industriju u BiH. Mislim da mi u BiH još uvijek nismo svjesni, jer vidim da povlačimo poteze koji nisu dobri. Praktično, ovo znači da će svi naši izvoznici koji koriste energiju - da kažem prljavu energiju ili proizvode električnu energiju iz neobnovljivih izvora energije - morati plaćati taksu. Sav taj novac će poslije da ide u Evropsku uniju, a imali smo priliku, imamo još uvijek, nadam se, da taj novac ostaje u BiH i da sa tim novcem investiramo ponovo u energetsku efikasnost, u energetski sistem BiH i sve benefite svega toga na neki način koristimo unutar BiH“, rekao je ministar Lakić.

Nadalje, ministar je pojasnio kako je neophodno situaciju posmatrati, ne kao zahtjeve EU koji su 'radi EU', nego kao zahtjeve koji 'čine BiH boljom'. Privreda se nije dovoljno probudila i pobunila, navodi ministar, govoreći kako je neophodno postupiti onako kako pravila Evropske unije nalažu.

Ono što 'pogodi privredu, pogodit će direktno i građane', kaže ministar Lakić, te dodaje kako 'smo si dali zapravo da politizujemo energetski sistem jedne države – što je apsurd', zaključio je on.

Buljubašić: EU nam želi pomoći, ali moramo sami poduzeti nove korake

„Nažalost, omjer je 80-20 u korist proizvodnje električne energije iz termopotencijala, kada govorimo o Elektroprivredi BiH, u ovim lošim ideološkim uslovima. Taj omjer nažalost zna biti i lošiji“, započeo je generalni direktor Elektroprivrede BiH, Sanel Buljubašić.

Na udaru su proizvođači električne energije, željezo, čelik, đubrivo, cementare, navodi direktor Buljubašić.

„Kada govorimo s aspekta elektroprivrede, mi smo već krajem 2023. godine počeli zvoniti i uzbunjivati na primjenu CBAM od 2026. godine. Prvo što smo uradili kao Elektroprivreda BiH jeste da smo zajedno sa svim elektroprivredama iz šest zemalja zapadnog Balkana potpisali jedno zajedničko pismo prema Energetskoj zajednici. Zamolili smo da se na neki način prolongira uvođenje CBAM-a za BiH i ostale zemlje, zato što mi nismo spremni da na takav način prihvatimo uvođenje CBAM-a iz jednog prostog razloga što će to biti trenutno jako veliko opterećenje na proizvođače električne energije odnosno na sve one proizvode koji su vezani za električnu energiju koja se proizvodi u termoelektranama“, rekao je Buljubašić.

Evropska unija želi pomoći, ali su potrebni koraci s naše strane, pojašnjava Buljubašić:

„Ako želimo da budemo, a mislim da je BiH opredijeljena da budemo dio Energetske zajednice, da moramo imati ista pravila kakva imaju građani EU. Znači mi ne možemo biti u nekom povlaštenom položaju, odnosno na EU i na takav način. Oni žele da nam pomognu, ali uistinu mi moramo praviti određene korake i radnje kako bismo dobili odgovarajuću pomoć iz EU“, zaključio je.

Jašarspahić: Ubrzati donošenje zakona i strategija

Na pitanje da li se privreda dovoljno buni zbog uvođenja novih taksi i mjera iz EU-a, Mirsad Jašarspahić istakao je da ne dijeli mišljenje da privrednici šute.

„Ne slažem se s tim. Privredna komora je još prije četiri do pet godina, zajedno s našim članicama, naročito onima koje su izvozno orijentisane i već pozicionirane u globalnim lancima snabdijevanja – posebno u metaloprerađivačkoj i automobilskoj industriji – počela pripreme za ovaj proces. Ti privrednici su već tada dobili informacije i počeli računati koliko će biti opterećeni novim taksama“, kazao je Jašarspahić.

Dodao je da je komorski sistem proteklih godina, a naročito ove, intenzivno radio s kompanijama kroz radionice i edukacije kako bi im približio mehanizam obračuna troškova i prilagođavanja novim pravilima.

„Radi se o procesu koji je već započet u 2026. godini i odnosi se na šest intenzivnih industrija – proizvodnju električne energije, čelika, aluminija, cementa, đubriva i hidrogena. Nakon toga slijedi drugi paket koji nas posebno brine, jer će obuhvatiti i naše najveće izvoznike“, pojasnio je on.

Jašarspahić ističe da će novi krug obuhvatiti industrije koje čine okosnicu bh. izvoza – poput metalne i drvne industrije.

„Te dvije grane su naši najveći izvoznici i najbolji integratori drugih privrednih subjekata u BiH“, rekao je.

Govoreći o mjerama koje BiH treba poduzeti, upozorio je da je neophodno ubrzati donošenje zakona i strategija koje bi državu pripremile na novi evropski sistem.

„Idealno bi bilo da već sada krenemo s usvajanjem zakona i državne strategije dekarbonizacije, kao i mape puta za uspostavu EU-ETS sistema – koji je jedina alternativa CBAM-u. Ali bojimo se naše sporosti i nedostatka političke volje“, upozorio je.

Prema njegovim riječima, riječ je o obimnom dokumentu koji precizno definiše korake za uspostavljanje ETS sistema u BiH, čime bi novac od taksi ostajao unutar zemlje i vraćao se privrednicima kroz projekte energetske tranzicije i efikasnosti.

„Tako bi naši proizvođači ostali konkurentni i dobro pozicionirani u globalnim lancima snabdijevanja“, dodao je.

Zaključio je da Evropska unija CBAM mehanizam uvodi prije svega radi zaštite vlastitih proizvođača, ali da BiH mora pravovremeno reagovati.

„CBAM je zaštita evropskih proizvođača od nelojalne konkurencije izvan EU. Kompanije na Balkanu nemaju tu taksu koja u Evropi postoji još od 2005. godine. Do sada je u okviru EU ETS sistema prikupljeno 175 milijardi eura, koje se vraćaju u projekte energetske efikasnosti i tranzicije. Evropa ne želi da njene fabrike sele proizvodnju u zemlje poput BiH, Srbije ili Sjeverne Makedonije – i upravo zato je uveden ovaj mehanizam“, zaključio je Jašarspahić.

Duraković: Mi kasnimo dvije, tri godine kao javni sektor

Na pitanje šta kažu privrednici iz Tuzlanskog kantona i kakav je plan kako se nositi s novim izazovima, Edin Duraković, odgovara:

„Mi smo u protekle tri godine kroz projekte Smart School 1 i 2, Smart Step i Ecotec inicijativu Twin Transition, odnosno dupla tranzicija, striktno radili na energetskim projektima i podršci obrazovnim institucijama. U prva dva projekta pomagali smo osnovnim i srednjim školama da pređu sa kotlova na čvrsto gorivo na kotlove na pelet. Kada smo imali Smart School 2, dobili smo dodatna sredstva od 360.000 KM, uz učešće kantona sa 150.000 KM, i izgradili osam fotonaponskih elektrana na školama sa najvećim brojem učenika, raspoređenih po cijelom kantonu. Pokrili smo osam najvećih jedinica lokalne samouprave.“

Na pitanje da li se radi o edukaciji ili infrastrukturnim projektima, Duraković pojašnjava:

„Ne, ovdje govorimo o konkretnim mjerama – zamjena kotlova, izgradnja fotonaponskih elektrana. Takođe, imamo projekat Smart Step, vezan za Univerzitet u Tuzli, gdje ćemo rekonstruisati zgradu Mašinskog fakulteta, ugraditi fotonaponsku elektranu, toplotne pumpe, nabaviti laboratorijsku opremu i formirati centar za energetsku tranziciju privrednih subjekata – jedan stop shop za sve projekte koje budu željeli realizovati.“

Govoreći o privrednicima, Duraković ističe:

„Mi kasnimo dvije, tri godine kao javni sektor. Tuzlanski kanton prednjači, posebno zbog blizine evropske granice. Imamo desetine privrednih subjekata čija je proizvodnja 100% izvozno orijentisana prema Evropskoj uniji. Pored toga što će biti ugrožena radna mjesta, ugrožen je i opstanak tih kompanija. Privrednici još ne zahtijevaju od politike konkretnu podršku, iako imaju pravo – preko 80% budžeta Tuzlanskog kantona puni privreda. Oni samostalno donose rješenja.“

Duraković zaključuje:

„Smatram da smo svi odgovorni, posebno iz sfere politike, ukoliko dođe do zatvaranja firmi, gubitka radnih mjesta, nekonkurentnosti naših proizvoda na evropskom tržištu, a na kraju krajeva i zatvaranja proizvodnih pogona. Moramo biti svjesni svoje uloge i odgovornosti u ovom procesu.“

federalna.ba