Bičakčić i Bajramović u plinu vide šansu; Šćuric: Koncesija aerodroma bi bila pogubna

Dok je sudbina Južne plinske interkonekcije praktično izvjesna, hoće li bh. aerodromi biti prvi u Evropi koje će Amerikanci uzeti pod koncesiju? Šta su američki investitori najavili u Pismu namjere poslanom Vladi Federacije? Je li to ponuda koja se ne odbija? Kako zaštititi interese države i entiteta i biti konstruktivan partner strateškom američkom interesu? Gosti emisije Plenum bili su: Edhem Bičakčić, Zijad Bajramović i Alen Šćuric.

Bičakčić: Amerikanci su pokazali ozbiljnost i upornost u ovom projektu

Edhem Bičakčić, počasni predsjednik BH komiteta CIGRE, smatra da intenziviranje aktivnosti američkih partnera oko projekta Južne plinske interkonekcije predstavlja dugo očekivanu priliku za Bosnu i Hercegovinu, posebno u energetskom sektoru.

Kako ističe, s američke strane primjetna je ozbiljnost i upornost, dok domaće institucije tek trebaju odgovoriti istim tempom. „Ono što mi vidimo jeste upornost i intenziviranje aktivnosti sa američke strane, brojni sastanci kako diplomata, tako i predstavnika privrednika koji će se baviti tim projektom. S druge strane, kod nas tek treba ubrzati procese“, navodi Bičakčić.

Dolazak američkih investitora u energetski sektor BiH ocjenjuje izuzetno važnim, naglašavajući da se na takvu priliku čekalo decenijama. „Pozdravljam dolazak ozbiljnih američkih investitora u infrastrukturne projekte u Bosni i Hercegovini. Dugo smo to čekali, možda 20 i više godina, i evo sada se ukazuje ta šansa. Vjerujem da ćemo imati pameti i znanja da to iskoristimo i da s američkim partnerima napravimo dobar posao“, kaže on.

Bičakčić ističe da Južna interkonekcija nije samo novi plinovod, već strateški projekat koji omogućava sigurnije i stabilnije snabdijevanje. „Ovo je šansa za gasnu privredu u Bosni i Hercegovini da obezbijedi dvostruko napajanje, jer sada imamo samo jednu konekciju. To otvara prostor za dalji razvoj gasnog sistema, uključujući i mogućnost povezivanja prema Banjoj Luci“, naglašava.

Govoreći o zakonskom okviru, Bičakčić smatra da postojeća regulativa omogućava realizaciju projekta bez većih prepreka. „Mi već imamo Zakon o južnoj interkonekciji. Najavljene izmjene su male i mogu se napraviti u hodu. Ranije je bilo predviđeno finansiranje iz kreditnih i vlastitih sredstava, a sada se ide na koncesioni model, što je potpuno drugačiji i racionalniji pristup“, pojašnjava.

Posebno naglašava da bi koncesioni model mogao olakšati saradnju s Hrvatskom, gdje je potrebno izgraditi značajan dio gasovoda. „U Hrvatskoj treba napraviti oko 80 kilometara gasovoda i obezbijediti kapacitete na terminalu na Krku ili nekoj drugoj lokaciji. Ako Amerikanci uđu u ovaj projekat, oni to mogu i uraditi“, smatra Bičakčić.

Osvrćući se na paket koji uključuje i plinske elektrane te modernizaciju aerodroma, Bičakčić kaže da to nije neuobičajeno. „Ako računamo na Južnu interkonekciju, moramo računati i na tržište plina. Plinske elektrane upravo to tržište obezbjeđuju. Realna potreba je da jedna elektrana bude u Kaknju, druga u Tuzli, a treća vjerovatno u Mostaru“, navodi.

Ističe da plin neće u potpunosti zamijeniti postojeće izvore energije, ali da ima važnu tranzicijsku ulogu. „Plin je tranzicijsko gorivo, tako je definiran i u Evropskoj uniji. On neće riješiti kompletnu elektroenergetiku, ali će značajno pomoći u kriznim situacijama, kada su cijene električne energije enormne“, kaže Bičakčić.

Govoreći o problemu državne imovine, Bičakčić smatra da se i po postojećim zakonima može djelovati. „Potrebno je proglasiti javni interes i kroz eksproprijaciju po tržišnim cijenama riješiti pitanje zemljišta. To je standardna procedura i ja tu ne vidim prepreku, ako se hoće raditi“, ističe.

Na kraju poručuje da je ključ svega politička volja. „Ako se hoće – može se uraditi brzo i efikasno. Ako se neće, onda se uvijek mogu naći razlozi da se ništa ne uradi“, zaključuje Bičakčić.

Šćuric: Davati Aerodrom Sarajevo u koncesiju neiskusnoj kompaniji bilo bi pogubno za BiH

Najave da bi aerodromi u Bosni i Hercegovini mogli biti dio šireg koncesionog paketa koji uključuje i plinski sektor izazvale su brojne reakcije u javnosti. Alen Šćuric, analitičar za civilnu avijaciju smatra da je riječ o krajnje problematičnoj ideji, posebno kada je riječ o kompaniji koja se spominje kao potencijalni koncesionar.

„Kompanija AAFS Infrastructure and Energy je kompanija, ako je vjerovati poslovnom dnevniku, stara manje od godinu dana. Koncesije se ne daju takvim mladim kompanijama. Bez obzira da li je istina da li je ona povezana sa Donaldom Trumpom i da li je to sad neka nova kompanija koja je osnovana radi ovakvih projekata. Bez obzira na to, niko ne daje neiskusnim kompanijama koja nema iskustva sa koncesijama, koncesije aerodroma. To se ne radi.“

Šćuric naglašava da se aerodromi u pravilu povjeravaju isključivo velikim i iskusnim međunarodnim operatorima. „Uvijek se koncesije daju iskusnim kompanijama, kompanijama koje imaju više koncesija, kompanijama koje vode vrlo kvalitetno aerodrome. Ne vidim da je moguće da bi iko normalan dao u koncesiju aerodrome nekome ko se bavi plinskim biznisom i ko nema apsolutno ni jednu jedinu koncesiju i nikada se nije bavio aerodromima. To bi bilo pogubno za BiH.“

Govoreći o širem kontekstu, Šćuric smatra da je odluka o koncesijama u BiH već faktički donesena. „Evidentno, u BiH se forsira koncesija. Kada su veleposlanici SAD-a i EU rekli da žele koncesiju u BiH ja sam rekao to vam je gotova stvar. Pitanje je dana kada će Sarajevo otići pod koncesiju.“

Posebno je kritičan prema ideji da bi koncesija donijela koristi državi. „Od onog momenta kad vam političari počnu prodavati da je koncesija odlična stvar za državu i da neko dolazi ovdje da da nešto u Bosni i Hercegovini, to odmah zaboravite. To se ne dešava. Nijedan koncesionar, ni u regiji niti šire, nikada nije došao nešto dati nego nešto uzeti.“

Prema njegovim riječima, interes koncesionara je isključivo profit. „Koncesionar ovdje dolazi kada procijeni da je nešto hiper isplativo i da će na tome ozbiljno zaraditi veliki novac. Zato vam oni neće uzeti ni Banju Luku ni Tuzlu, nego će uzeti Sarajevo. Sarajevo donosi novac. Govorimo o 2,2 miliona putnika koje će vrlo brzo doći na 3 miliona putnika. To je velik novac koji će koncesionar dobiti.“

Upozorava da bi investicije bile svedene na minimum, a troškovi za putnike značajno povećani. „Koncesionar će investirati minimalno koliko mora i ono što mora on će smanjiti, pa ćete dobiti jako nekvalitetan dodatak terminalu ili vrlo nekvalitetna rješenja za bilo šta. Budite sigurni da će koncesionar odmah povećati aerodromske takse, da će grozno podići cijene parkinga i rent-a-cara. Njega se uopće ne tiče koliko će Sarajevo ili Bosna i Hercegovina biti povezana sa Evropom ili svijetom, njega samo interesira profit.“

Šćuric posebno ističe da Sarajevo nema realan razlog za koncesiju. „Aerodrom Sarajevo je aerodrom koji se odlično vodi, koji enormno raste, koji sam sebe može financirati i koji je profitabilan. Kojeg smisla onda ima davati takav aerodrom u koncesiju, gubiti jedan strateški bitan resurs i dovesti se u poziciju da imate probleme kakve ima Beograd i Zagreb sa svojim koncesionarima. ‘Nonsens’ je razgovarati o tome da aerodromi u BiH, pogotovo Sarajevo, trebaju ići u koncesiju.“

Govoreći o geopolitičkom pritisku, Šćuric priznaje da je situacija složena. „Nova kompanija koja nije stara ni godinu dana i koja nema gotovo nikakvih velikih projekata, a odjednom ima toliko ogromnu svotu novaca da može takve stvari dogovarati. I koja evidentno, pod uticajem ili radi za Donalda Trumpa. Da li imate vi te hrabrosti da odbijete Donalda Trumpa u ovom momentu? Ja te hrabrosti ne bih imao.“

Zaključuje da BiH mora biti izuzetno oprezna, te nakon potpisivanja ugovora nema nazad.

„Što se tiče koncesije Aerodroma Sarajevo, ja ni u ludilu ne bih u ovakav paket išao, osim ako iza te kompanije ne stoji neki drugi koncesionar koji je iskusan, koji ima kapital i koji može razvijati Aerodrom Sarajevo. U tom slučaju BiH mora angažirati izuzetno kvalitetne stručnjake da štite svoje interese, jer jednom kad se potpiše ugovor, vi ste ga potpisali na 30 godina. Onda više nema nazad.“

Bajramović: Projekat treba prihvatiti, nije potrebno nametati nepotrebne uslove

Zijad Bajramović, predsjednik BH komiteta CIGRE i bivši direktor BH Gasa, govorio je o prednostima i nedostacima Južne plinske interkonekcije. 

Riječ je o projektu koji je u vlasništvu američke kompanije, a ne Federacije BiH, iako se ranije zalagalo da nosilac projekta bude BH Gas. Međutim, BH Gas nije mogao obezbijediti potrebna finansijska sredstva, jer se radi o velikoj investiciji, niti su pribavljene neophodne političke saglasnosti, koje su išle veoma teško ili uopće nisu postignute, pojasnio je. Za razliku od toga, američka kompanija je, čini se, uspjela osigurati i sredstva i potrebnu podršku za realizaciju projekta, navodi Bajramović.

„Mislim da će to biti, na kraju, jedan dobar projekat za Bosnu i Hercegovinu, za Federaciju Bosne i Hercegovine“, kazao je, te dodao: „Naravno, i BH Gas će ostati kao kompanija koja će imati svoj dio odgovornosti. Znači, BH Gas ima nekih 250 km transportnog sistema kojima će upravljati. A kako će biti dalji odnosi nakon prestanka koncesije, ili da li će BH Gas ući u upravljanje i novim projektom, to zavisi od američkih investitora“.

Na pitanje šta nakon isteka koncesije, Bajramović je kazao da se vraća Federaciji, međutim kako se ipak ne zna šta će biti za 30 ili 45 godina te hoće li biti gasa u ovim količinama.

„Jer kad gledamo dekarbonizaciju za 50 godina, već je to 25 godina. Ali ja vjerujem da će biti narednih sigurno 30-40 godina gasa. S tim što moramo imati u vidu da ovaj projekat koji Amerikanci forsiraju, on će biti takve vrste da će se moći i hidrogen koristiti umjesto prirodnog gasa. Znači to su te nove tehnologije, pa čak i biogas“, pojasnio je Bajramović.

Govoreći o nedostacima, kazao je kako je moguće tražiti nedostatke, ali kako smatra da se projekat treba prihvatiti.

„Mislim da ovo što su ponudili treba prihvatiti, naravno uz one zakonske uslove koji se traže u skladu sa Zakonom o koncesijama. A mi da namećemo neke dodatne posebne uslove, naravno ako je u pitanju okoliš, i to treba biti ispoštovano. Ali da namećemo uslove gdje će biti sjedište kompanije ili koliko će ljudi raditi – mislim da je sad nepotrebno“, zaključio je.

federalna.ba