Patti Smith i njena knjiga "Bread of Angels": Ljubavno pismo kraljice cool stila ljudima koji su je oblikovali

Legendarana Patti Smith (79 godina), američka pjevačica, pjesnikinja i umjetnica poznata kao “kraljica panka”, čija je muzika spoj poezije i rock energije, nastupila u Londonu tokom turneje povodom 50. godišnjice grupe "Horses". Tom prilikom je za BBC izjavila da je "ponizno vidjeti mlade ljude u dvadesetim godinama kako znaju riječi"-piše za BBC Katie Razzall.

Dua Lipa se divi njenom pisanju. Taylor Swift ju je spomenula u svojoj pjesmi “The Tortured Poets Department”, pjevajući: „Ti nisi Dylan Thomas, ja nisam Patti Smith“.

Pedeset godina nakon što je Smith izdala svoj samouvjereni, kultni album “Horses”, ona se vraća na turneju a jučer je također objavila knjigu memoara pod naslovom "Bread of Angels" (Kruh anđela).

„Ideja za knjigu mi je došla u snu“, kaže Smith.

Knjiga je fantastično štivo – portret umjetnice koja je bila u srcu njujorške kontrakulturne scene 1970-ih. Smith se družila s Bobom Dylanom, Bruceom Springsteenom i pjesnikom Williamom Burroughsom.

Patti i Bob Dylan u noćnom klubu “Bitter End” u New Yorku 1975. godine (Izvor: Chuck Pulin Cache Agency)

Tokom tog uzbudljivog perioda, ona je nastupala u legendarnom klubu CBGB (iako klub „još nije bio legendaran… bio je potpuno nepoznat“, kaže ona).

Pjevačica i kantautorica također je odbijala da popusti pred hirovima muških producenata. „Imala sam mnogo oklopa i nije ga bilo lako probiti“, kaže ona.

Njen prvi album Horses bio je namijenjen obespravljenima i odbačenima (Izvor: Lynn Goldsmith/Arista Records)

Njen prvi album "Horses" bio je namijenjen obespravljenima i odbačenima.

„Još smo živjeli u vremenu kada bi dijete, ako bi svojim roditeljima reklo da je gej, negdje na Srednjem zapadu ili drugdje, bilo odbačeno. New York je bio pun onih koji su bili odbačeni.”

Kada smo se sreli, Smith je upravo nastupila u Palladiumu na londonskom dijelu svoje evropske turneje.

Izvođenje pjesama koje su stare najmanje pola stoljeća pred publikom svih uzrasta, uključujući i mlade koji znaju njene stihove, „može te rasplakati, vrlo je ponizno“, kaže ona. „Čini da se osjećam kao da i dalje radim nešto korisno – a to je sjajan osjećaj.”

Fotografiju za album “Horses” snimio je bliski prijatelj Patti Smith, Robert Mapplethorpe, kojeg je opisala kao „umjetnika“ svog života (Izvor: Patti Smith/Robrt Mappletorphe Foundation)

Biti koristan je očigledno motivacija za Smith – pjesnikinju, spisateljicu, umjetnicu, aktivistkinju i pionirku čija rock pjesma "People Have the Power" (Ljudi imaju moć) poziva da se zauzmeš za ono u što vjeruješ.

Pjesmu je napisala sa svojim suprugom, muzičarem Fredom ‘Sonic’ Smithom, koji je preminuo prije više od 30 godina, sa samo 44 godine.

„To je bila njegova ideja“, kaže ona, „i bila je za ljude budućnosti, za proteste, za marševe, da se osjeti snaga.“

Od tada je „bila na marševima gdje ljudi nisu znali da ja marširam – a pjevali su tu pjesmu spontano“.

Dirljivo je što Fred nije doživio da vidi uspjeh pjesme, ali istovremeno ona osjeća veliku ponos i sreću zbog njega.

Patti Smith kaže da je kada je prvi put ugledala svog muža Freda, osjetila "ljubav na prvi pogled" (Izvor: Seiji Matsumoto)

Upitana - da li je nova knjiga ljubavno pismo njemu, Patti Smith je vidno emotivna. Čak i nakon 30 godina, razgovor o Fredu može je rasplakati. 

Vjerovatno njen najpoznatiji hit također je povezan s Fredom. Snimatelj Brucea Springsteena joj je ponudio pjesmu od koje je pjevač odustao, da vidi može li ona smisliti bolju ideju za stihove. Izbjegavala je da je sluša sve dok jedne noći nije čekala svoj sedmični poziv od Freda, koji je tada živio u Detroitu.

Pustila je traku i kaže da je sama sebi rekla: „Ovo je jedan od onih prokletih hitova“. Znala je to čim je poslušala. „Bilo je u mom tonalitetu, savršeno, imalo je senzualnost, bilo je himnično.“

Stihove za pjesmu Because the Night napisala je dok je čekala Fredov poziv, uključujući stihove: „Sumnjam li kada sam sama? Ljubav je prsten, telefon“. (On je, naravno, na kraju i nazvao.)

Patti i njen muž Fred na sceni 1979. godine. (Izvor: Jody Caravaglio)

Smith je napustila muzičku karijeru kada je bila na samom vrhuncu – na turneji po Evropi i praćena obožavaocima koji su je doslovno jurili po ulicama – zato što se zaljubila u Freda. Napustila je bend kako bi se vratila svojoj prvoj ljubavi – poeziji – i uživala u bračnoj sreći (par je zajedno imao dvoje djece).

Knjiga je, kaže, „ljubavno pismo mojim roditeljima, braći i sestrama, mom mužu, mom bratu, svim ljudima poznatim i nepoznatim koji su pomogli da postanem ono što jesam“.

Smith je, svakako, izgubila više voljenih osoba nego što bi iko trebao u jednom životu – i to prerano.

Ne samo Freda, već i svog najboljeg prijatelja, fotografa Roberta Mapplethorpea, koji je preminuo od AIDS-a 1989. godine u dobi od 42 godine. (Smithina knjiga iz 2010. Just Kids (Samo djeca) opisuje njihovu vezu, a Dua Lipa ju je nazvala „nevjerovatnom knjigom i pravim vremenskim kapsulom kreativnosti u periodu njenog procvata, posebno tokom 1960-ih i 1970-ih“.)

Pattin obožavani brat Todd također je preminuo, u 45. godini života.

Smith opisuje Roberta Mapplethorpea, u čije je sjećanje napisala knjigu Just Kids, kao „umjetnika svog života“ (Izvor: Kate Simon Photography)

U knjizi Bread of Angels (Hljeb anđela), Smith kao i uvijek živopisno piše o svom odrastanju. Njena porodica se preselila čak 11 puta prije nego što je napunila četiri godine. Izbačeni su iz kuće i morali su živjeti kod rodbine; kasnije su se preselili u zgradu u Philadelphiji koja je bila puna pacova.

Ipak, ono što najviše zrači iz knjige jeste način na koji je Smith vrlo rano razvila svoju umjetničku strast.

Dok su se većina nas u tom uzrastu još igrala lego kockicama i vježbala motoriku, mlada Smith je već postavljala velika filozofska pitanja o životu i bila očarana riječima.

Poezija, piše ona, „formirala je mapu koja je vodila do kraljevstva beskrajne mašte“.

Opsjednuta francuskim pjesnikom Arthurom Rimbaudom, u dobi od 17 godina napravila je „bezbolan prijelaz“ ka Bobu Dylanu.

„Riječi oba pjesnika činile su se kao da su napisane za pleme crnih ovaca, autsajdere koji pokušavaju opstati u vremenu koje im je dodijeljeno“, kaže Smith.

(Izvor: Steven Sebrin)

Patti Smith prisustvuje izložbi svojih umjetničkih radova u Glasgowu 2006. godine (Izvor: Getty Images) 

Kao što zna 1,4 miliona ljudi koji je prate na Instagramu, Patti Smith je umjetnica do srži.

Njena nova knjiga dublje istražuje sve ono što ju je oblikovalo.

Smith mi je opisala kako je kao dijete otkrila nekoliko primjeraka časopisa Vogue i bila očarana savremenom fotografijom.

"Bila sam šokirana, zapanjena, očarana. Bio je to potpuno novi svijet… Ne mogu objasniti zašto je jedno sedmogodišnje dijete, koje je živjelo u nižem srednjem staležu poslije Drugog svjetskog rata, bilo toliko privučeno time, ali to je bilo nešto stvarno", prisjeća se.

U dobi od devet godina, kada ju je pogodio virus tokom pandemije azijske gripe i bila toliko bolesna da je doktor rekao kako vjerovatno neće preživjeti, njena majka joj je kupila kolekciju snimaka Puccinijeve opere Madame Butterfly i stavila je pored njenog kreveta, da ih može vidjeti.

Smith iskreno vjeruje da ju je upravo želja da ih posluša natjerala da ozdravi.

Tokom jedinog porodičnog posjeta Muzeju umjetnosti u Philadelphiji, mala Patti se odvojila od porodice i sama ušla u salu punu Picassovih djela – i bila „opčinjena“. Tada se, kaže, „zaljubila u umjetnost“.

U muzej ju je odveo njen voljeni otac. Patti je kao dijete bila bolešljiva – preboljela je bronhijalnu upalu pluća, tuberkulozu, njemačke ospice, zaušnjake i vodene kozice, što ju je često primoravalo na duge periode mirovanja u krevetu.

Njena majka joj je kasnije rekla da joj je otac zapravo spasio život kad je bila beba. Rođena je „kašljajući“, a on bi je držao iznad posude s vrelom parom kako bi joj olakšao disanje.

Patti kaže da se „ugledala“ na Granta Smitha, čovjeka koji ju je odgajio kao svoju kćerku, ali da se oduvijek osjećala „drugačijom“ (Izvor: Linda Smith Bianucci)

Njena ljubav prema njemu je očigledna. Ali nakon što su njen otac i majka preminuli, ona i njena sestra su uradile DNK test kako bi saznale više o svom porijeklu. Smith je otkrila „šokantnu“ činjenicu – da joj biološki otac nije bio čovjek koji ju je odgajio. To otkriće prvi put je podijelila u svojim memoarima.

„Lagala bih kada bih rekla da mi srce nije bilo malo slomljeno.

Zapravo, to je i odgodilo objavljivanje knjige, jer sam morala da obradim sve te emocije. Toliki dio moje knjige posvećen je mom ocu – i dalje jeste.

On će uvijek biti moj otac, ali sada imam dva oca.“

Otkrila je da joj je biološki otac bio Jevrej, „100% Aškenazi“, s rođacima koji su, kako kaže, bili protjerani iz Rusije u Ukrajinu, zatim u Liverpool u Engleskoj, potom na Newfoundland u Kanadi, prije nego što su se nastanili u Philadelphiji u SAD-u.

„Ne znam mnogo o njemu“, kaže mi. „Ali sve što sam saznala o njemu – prepoznajem. Prepoznajem sebe u njegovom licu. Vidjela sam samo nekoliko njegovih fotografija, ali isti je stav. Jednostavno to osjećam.“

Otkriće joj je, kaže, dalo odgovore o „stvarima u sebi koje ostatak porodice nema“.

Smith hvali svoju majku što je čuvala tu tajnu. „Toliko je moja majka bila divna. Znala je cijelog života da sam bila privržena ocu, pa nikada nije rekla nijednu riječ koja bi me navela da pomislim da on nije moj… dala je sve od sebe da me zaštiti.“

Patti Smith iza scene, vježbajući svoj nastup prije izlaska na binu na Long Islandu, New York, 1975. godine (Izvor: Getty Images)

Patti Smith mi je oduvijek djelovala kao osoba koja ne pravi kompromise. Pomislite samo na te fantastične, gotovo rodno-neprilagođene fotografije iz 1970-ih.

Bila je vrhunac kontrakulturne scene.

"Nisam znala šta da očekujem kada smo se sreli. Pronašla sam toplu i promišljenu osobu, s intenzivnim estetskim osjećajem i – podjednako intenzivnom – ljubavlju prema porodici"- kaže BBC-ijeva novinarka Katie Razzall, autorica ovog teksta.

Njeni gubici su je oblikovali, a njena poezija je oblikovala ljude.

Ona je također strastvena podrška mlađim ženama umjetnicama koje su krenule njenim stopama.

Dua Lipa. Taylor Swift. One „dobro rade” jer muzičkom industrijom „dominiraju žene”.

Naziva ih „jakim djevojkama… kao u pjesmi "The Kids are All Right", djevojke su u redu. Suočavaju se s mnogo stvari, ali se s tim dobro nose”- kazala je u intrvjuu za BBC Patti Smith.

federalna.ba/BBC