Palestinska poezija: "Pisana pod ruševinama i na telefonima"

Poezija možda nije najbolji odgovor na zračne napade, ali za mnoge Palestince ona je postala oblik odbrane među ruševinama i u uslovima stalnih ubijanja u Gazi, opisuje The Guardian.

„Poezija održava nadu živom. Čak i u najmračnijim trenucima, palestinska poezija i dalje zamišlja budućnost“, kaže Nazmi al-Masri, profesor jezika na Islamskom univerzitetu u Gazi, tokom online poetskog događaja koji su organizovali njegovi studenti.

On dodaje da poezija daje ljudima jezik da izraze kolektivnu tugu te da u Gazi ona bilježi ono što kamere ne mogu uvijek zabilježiti, a brojevi ne mogu objasniti.

Poezija kao svjedok historije

„Kada razaranje izbriše fizičke prostore, poezija postaje svjedok historije“, kaže al-Masri.

Čitanje studentskih radova organizovano je povodom objave zbirke Folding a River, koju potpisuju pjesnikinja Alison Phipps i njen kolega Tawona Sitholé.

Phipps, koja godinama sarađuje s Islamskim univerzitetom u Gazi, kaže da je poezija „majčinski jezik Palestine“ i ključni oblik umjetničkog izraza.

Obrazovanje pod ruševinama

Zbog toga što je 95 % zgrada univerziteta oštećeno ili uništeno, nastava se odvija online, u rijetkim trenucima kada postoji dovoljno solarne energije za kratke video pozive.

Od početka rata, ubijeno je 72 člana fakulteta i 543 studenta, dok je 2.860 studenata diplomiralo u istom periodu.

Poezija kao otpor i sjećanje

„Palestinska poezija ima dugu tradiciju tema poput domovine, egzila, sjećanja, otpora, ljubavi i preživljavanja“, kaže Masri.

Mnogi studentski radovi posvećeni su palestinskom pjesniku Refaatu Alareeru, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu 2023. godine zajedno s članovima svoje porodice.

Njegova poznata poruka „Ako umrem, morate živjeti da ispričate moju priču“ snažno je odjeknula među studentima.

“Pisano pod ruševinama”

Na kraju jednog čitanja, student je poručio: „Odbacimo rat“, što je kasnije postalo naslov zbirke njihovih pjesama.

U uvodu knjige autori pišu da ovo nisu pjesme pisane u miru, već „pisane pod rušećim plafonima, na telefonima s praznim baterijama, pamćene jer papir možda neće preživjeti“.

Poezija bez mržnje

Iako govore o velikom stradanju, pjesme su iznenađujuće lišene mržnje i osvete.

Phipps ističe da mladi pjesnici ne žele odražavati nasilje koje proživljavaju, već ga nadilaziti.

„Za moje studente iz Gaze, biti živ je oblik otpora“, kaže ona.

Palestinski pjesnik Mosab Abu Toha poručuje: „Nosimo svoje kuće u srcima nakon što su zidovi nestali“.

federalna.ba