Otpad koji Beč reciklažom ne pretvori u novi proizvod, pretvori u energiju
(Izvor: Beta)

Otpad koji Beč reciklažom ne pretvori u novi proizvod, pretvori u energiju

Jedan od elemenata uspješne strategije energetske održivosti grada Beča je razvijanje tehnologija za pretvaranje otpada u nove proizvode i obnovljivu energiju. Glavni grad Austrije nastavlja da postavlja standarde održivosti i inovacija u urbanom razvoju i ostao je posvećen simbiozi tehnologije, prirode i umjetnosti. Usvajanjem održivih praksi u gotovo svim aspektima pametnog planiranja i upravljanja, politike i programi Beča imaju za cilj da olakšaju život građana i zaštite prirodu dok Vlada planira povećanje budžeta za istraživanja na više od 3,7 odsto BDP-a.

Dokaz da su javna ulaganja u nauku preduslov za razvoj je program SCIRT (Sistem cirkularnosti i inovativno recikliranje tekstila) za reciklažu tekstila na Tehničkom univerzitetu u Beču čiji su istraživači prvi na svijetu otkrili hemijski proces za reciklažu poliestera.

Vodeći naučnik Instituta za hemijsko, ekološko i bionaučno inženjerstvo Univerziteta Andreas Bartl navodi da se istraživanjem, najprije finansiranim od strane Austrije, došlo do održivog načina rastvaranja pamuka u glukozu, nakon čega je uslijedila podrška Evropske unije za sljedeći izazov, elastin. "Trenutno radimo u malim razmjerama što nas čini nekonkurentnim ekonomski. Međutim, ako razmjere povećamo, mogli bismo postati ekonomski održivi, ali je to takođe pitanje političkih okvira. I dalje postoji potreba za boljom politikom. Možda će Komisija u Briselu razmotriti uvođenje politike kojom će se zahtijevati minimalni procenat recikliranog materijala u novim tekstilima. Ako se takva politika usvoji u naredne dvije godine, to će stvoriti pritisak na kompanije da povećaju reciklažu, što će učiniti procese koji trenutno nisu ekonomski održivi, održivim zbog potražnje na tržištu", kazao je on.

Na institutu navode da, kada se govori o zelenoj agendi, u tekstilnoj industriji nije odgovor koristiti prirodne materijale poput pamuka, jer je globalna proizvodnja pamuka u opadanju i za njeno povećanje potrebno je više zemljišta, što znači ili sječu šuma ili smanjenje proizvodnje hrane.

Dok su ambalažni materijali, poput PET-a i papira lako razdvojivi i reciklabilni, tekstilni proizvodi su složeniji i često sadrže mješavine materijala, što otežava proces reciklaže a procjena je da u Evropi postoji oko 200.000 tona tekstilnog otpada.

Institut zaključuje da će proizvodnja tekstilnih vlakana 2030. godine dostići između 130 i 150 miliona tona, na osnovu podataka da je od 1975. do 2021. godine prosječna godišnja stopa rasta bila dva miliona tona godišnje. Čak i ako se postigne prikupljanje svog tekstilnpg otpada, najmanje 65 miliona tona ne bi moglo biti reciklirano ako se ne preduzmu dodatne mjere za ponovnu upotrebu tekstila i pored dostignutih otkrića za reciklažu pamuka i poliestera.

"Pošto smo Univerzitet, mi ne možemo da se reciklažom bavimo industrijski, ali ako za to bude bilo potrebe, možemo industriji dati smjernice šta da radi, i kako da mehanizme sprovede na industrijski nivo", kazao je Bartl.

Naučni saradnik Emanuel Boschmeier, koji vodi tim istraživača u labaratoriji Univerziteta i koji je reciklažu tekstila uzeo kao temu svog doktorata, kaže da se za sada o tehnologiji odvajanja elastina od poliestera od kog se kasnije može napraviti novi proizvod samo predaje na fakultetu.

"Istraživanje 741 modnih artikala 12 poznatih brendova pokazalo je da polovinu tekstila upotrebljenog za njihovu proizvodnju čini elastin. Odvajanje elastina je neophodno kako bi se reciklirali milioni tona tekstilnog otpada", kazao je on. SCIRT-ov model cirkularne tekstilne ekonomije uključuje kompanije poput Decathlona, Bel&Bo, Xandresa i Petit Bateau-a koje koriste reciklirane tekstilne sirovine za dizajniranje i proizvodnju. Kada se ovi proizvodi nakon sezone jesen/zima odbace, uključuju se kompanije za sakupljanje tekstila.

Nakon sortiraja i pripreme, proizvodi se vraćaju kompanijama za reciklažu. Ovaj ciklus omogućava održivo korištenje tekstilnih resursa, smanjujući potrebu za novim materijalima i količinu otpada koji završava na deponijama ili u spalionici.

Međutim, grad Beč otpad ne smatra neupotrebljivim već kao priliku za stvaranje održivog izvora energije zbog čega u saradnji sa privatnim energetskim poduzećem "Wien Energie" unapređuje tehnologije za efikasnu obradu smeća i smanjuje ekološki otisak.

Spalionica "Spittelau" sagorijevanjem kućnog smeća grije trećinu svih domaćinstva grada ekološki prihvatljivom energijom postavivši za cilj da do 2040. godine grijanje Beča bude klimatski neutralno i bez upotrebe prirodnog gasa.

Postrojenje staro 50 godina ne zaostaje za tehnološkim razvojem već je, nakon što je slikar i arhitekta Fridensrei Hundertwaser zamoljen da oslika fasadu postavio kao jedini uslov za saradnju, spalionica opremljena najmodernijim mehanizmom za denitrifikaciju dimnih gasova, navodi Georga Barescha iz tima za odnose sa javnošću koji dodaje da je "Spittelau" umjetnik učinio i turističkom atrakcijom.

Sagorijevanjem 280.000 tona smeća godišnje dobija se 60 megavata toplotne energije i 14 megavata električne energije, dovoljno da zimi grije a ljeti hladi dva miliona ljudi.

Prvenstveno zamišljeno kao zdanje za grejanje bolnice koja je bila u bliuzini, zbog potrebe za električnom energijom spalionica je povećavala kapacitete a danas kvalitet gasova iz dimnjaka meri sistemom za monitoring dioksina i furana uvedim nakon izbijanja požara 1987. godine.

"Radimo zajedno sa gradom, oni nas kontrolišu kada je u pitanju emisija gasova spaljenog otpada. Njima šaljemo rezultate emisija koje dobijamo našim sistemom monitoringa. Ukoliko grad ustanovi visoke emisije štetnih gasova putem stanica za provjeru kvaliteta vazduha koje nezavisno ima na više lokacija u gradu mi prestajemo sa spaljivanjem", kazao je Bartl. Sinergija tehnologije, prirode i umjetnosti Beču omogućava mu da ostane lider u održivom urbanom razvoju, služi kao inspiracija i model za druge gradove ali i daje glas ljudima iz cijelog svijeta da na različite načine govore o svom viđenju socijalnog, demokratskog i ekološkog stanja.

Zato je u muzeju koji je Hundertwaser osnovao Kunsthaus (Startseite – Kunst Haus Wien) i nosioca prvog Klimatskog bienala koji traje do 11. augusta otvorena izložba 16 umjetnika iz cijelog svijeta koji kroz umjetnost, dizajn, arhitekturu i nauku daju svoje viđenje o klimatskim i društvenim promjenama. Čist vazduh i voda ali i visoka mjesta na međunarodnim rang listama o životnim uslovima na koja se Beč popeo dokazuju da gradska sredina može da se razvija onda kada se saslušaju uslovi umjetnika i finansijski uloži u naučnike pionire.

federalna.ba/Beta

Beč reciklaža
Srbija djevojčica Danka Ilić Beč
0 04.04.2024 08:41
Danka Ilić Beč
0 01.04.2024 14:46
reciklaža recikliranje reciklaža otpada otpad
0 16.03.2024 09:18