Onkološki pacijenti danima bez terapije, umjesto rješenja zatraženo strpljenje
Agonija za onkološke pacijente se nastavlja. Ovaj put nije u pitanju Tuzla, već Sarajevo. Nije aparat, ali jeste terapija. Na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu lijekova za hemoterapiju danima nema. Priznaju to i iz ove institucije, ali i Federalnog fonda zdravstvenog osiguranja, u čijoj je nadležnosti nabavka lijekova. Ne nude rješenje već pozivaju na strpljenje, ali strpljenjem se ne liječi.
Život kroz dijagnozu, opterećenja i problem za problemom. Posljednji - nedostatak terapije. Bez lijekova za hemoterapiju ponovo je ostao Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. S njim, dakle, i nekoliko stotina najtežih pacijenata.
A osim nedostatka citostatika zabrinjavajuće djeluje podatak da su 193 žene oboljele od karcinoma dojke na listi čekanja za lijekove koji se finansiraju putem Fonda solidarnosti. Dakle, one tek trebaju doći na red za primanje terapije koje nema.
“Možemo samo da zamislimo u kakvoj situaciji se nalazi jedan pacijent koji se pored jedne jako strašne dijagnoze karcinoma suočava s tim da nema lijek ili da mora da preskače terapiju”, kaže Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.
“Ovi malo jači citostatici za teže slučajeve, njih nema. Te žene leže u kući i čekaju. Čekaju milost i nemilost da neko to nabavi”, govori Azra Babajić.
U milosti i nemilosti nadležnih oboljeli su već godinama. Iako se vlast mijenja, problemi ostaju isti. Tenderi padaju, bolesnici umiru, a odgovornost niko ne preuzima. Iz KCUS-a navode da je za nabavku nadležan isključivo Federalni fond zdravstvenog osiguranja i reosiguranja. Iz Fonda su za Federalnu televiziju potvrdili da prekid u snabdjevenosti citostatika postoji, i to onih koji su u proceduri uvoza ili su na kontroli serije. Poručuju, postoje alternative i refundacija za kupljeni lijek. I nije problem samo za KCUS. Iako kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja na svojim računima čuvaju desetine miliona maraka, dugi su spiskovi oprema i lijekova koji nedostaju.
“Ne postoji nikakva zakonska mogućnost da mi nabavimo citostatike. Znamo da je to veliki problem. Čini mi se da se ponavlja početkom svake godine. To nešto je s njihovim nabavkama problem. Mi tu ne možemo ništa”, poručuje Enis Hasanović, ministar zdravstva KS-a (SDP).
Novi problem, ali priča stara. Nefunkcionisanje sistema javnih nabavki.
“Ranije smo govorili da bi dobro bilo da se izmijeni Zakon o javnim nabavkama, koji je jedan od uslova Evropske unije i da se interventni uvozi omoguće i olakša kad je potreban neki lijek jer bolest ne može da čeka”, ističe Fikret Kubat, direktor Udruženja Srce za djecu.
“Farmaceutske kompanije su često raspoložene da dio lijekova doniraju našim pacijentima, ali upravo zbog tog Zakona o javnim nabavkama nisu u mogućnosti to da urade, a i zbog toga što se na donirane lijekove mora plaćati PDV”, ističe Glušac.
Podsjetimo, problem citostatika samo je vrh ledenog brijega bh. zdravstva. Već više od godinu traje saga o izboru najpovoljnijeg ponuđača za nabavku linearnog akceleratora na UKC-u Tuzla. Tako tamošnji onkološki bolesnici umjesto zračenja u Tuzli, na zračenju idu u Zenicu, Sarajevo i druge gradove.
federalna.ba