Onkološki pacijenti čekaju na citostatike kojih nema
Nedostatak citostatika za onkološke pacijente u Bosni i Hercegovini postao je ozbiljan problem kojem i dalje nema rješenja. Pacijenti su primorani lijekove kupovati u privatnim apotekama ili van granica BiH izdvajajući velika sredstva kako bi ostali živi. Oni koji sebi ne mogu priuštiti lijek na listi su čekanja koju pacijentice nazivaju „listom smrti“, a koja svakim danom postaje sve duža.
Otkrivanje bolesti i primanje terapije na vrijeme od ključnog je značaja za izlječenje u ovakvim situacijama. Ipak, čini se da se sistem urotio protiv oboljelih od raka. Teška borba za život onkoloških pacijenata dodatno je otežana zbog nedostatka citostatika koji su im potrebni za liječenje. Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu oglasili su se prošle sedmice, navodeći da su trenutno suočeni s problemom nedostataka određenih lijekova, usljed čega privremeno nisu u mogućnosti pružiti kontinuiranu terapiju onkološkim pacijentima. Lejla Ibričević Balić, šefica Klinike za hematologiju KCUS:
„Problem nedostatka je zato što nemamo isporuku od dobavljača. A dobavljači su ti koji nabavljaju lijekove i uvoze lijekove i imaju pravo na distribuciju u Federaciji BiH. Samim tim u toj kariki trenutno nam je nedostatak proizvođača. Neki možda i ne proizvode suificijentne količine koje su potrebne u cijelom svijetu, a mi kao manji potrošač u na kraju dobijemo te citostatike.“
Alen Pilav, v.d. direktora KCUS-a naglašava:
"U suštini Klinički centar ne nabavlja citostatike, ali imamo izvanrednu saradnju sa Fondom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine koji u suštini kupuju citostatike. Mi smo ti koji ordiniramo pacijentima i naravno da smo mi najviše na udaru. Cijeli lanac nam je, ne mogu, reći problematičan. Jednostavno zbog tog nedostatka lijekova mi imamo probleme i svi pacijenti, da tako kažem, pate."
Federalna vlada je za Fond solidarnosti koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije izdvojila 50 miliona maraka, međutim taj novac još nije operativan. Zavod je sačinio i dostavio nadležnom Ministarstvu program utroška sredstava na dalje postupanje. I dok nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, onkološki pacijenti, životno ugroženi, čekaju na lijek. U velikom broju slučajeva čekanje završi gubitkom života. Alma Šehić iz Udruženja žena oboljelih od raka Renesansa kaže da je prinuđena kupovati lijekove za liječenje raka, ali da mnogi nisu to u mogućnosti:
„Sedmično moram obezbjediti sama sebi lijek. Primam pet ampula, jedna ampula košta 108 KM. To sedmično iznosi 540 KM. Do koga je više ovdje, zašto nema citostatika. Kažu da nije do Kliničkog nego do Vlade. U Vladi kažu nije do njih nego do Federalnog fonda. Ono što znam da mi bez obzira što uplaćujemo doprinose i poreze kupujemo sami sebi lijekove da bi produžili život. U međuvremenu je umrlo dosta žena, jutros smo dobili obavijest da je još jedna naša članica umrla u 42 godini. Zato što je bila na toj listi čekanja, odnosno listi smrti. I sad vidite koliko njima košta jedan ljudski život?!
Osim citostatika oboljeli od raka kupuju i hormonalne terapije. Hadžira Bičo, oboljela od raka kaže da se osjeća ugroženo i odbačeno od društva i ne krije razočarenje zbog tog odnosa:
„Imam strašne, nenormalne bolove od druge terapije. Sad kažu da nema ni hormonalnih injekcija, sad ću i njih morati kupovati jer mi je karcinom ovisan o hormonima. Tako da ne znam šta misle ovi naši političari dokle će ovo biti ovako.“
Ono što je u cijeloj priči oko nedostatka citostatika i hormonalnih terapija gdje odgovornost nadležni prebacuju jedni na druge jedino jasno jeste da mnogi lijek nikad ne dočekaju. Branka Baban, oboljela od raka:
„Umiru naši susjedi, prijatelji, poznanici i rodbina. I opet niko ne odgovara. Ne reaguje Tužilaštvo koje ima zakonske osnove, ma ne reaguje niko.“
Optimizam kod oboljelih nestaje. Jer citostatika nema, nema ni hormonalne terapije, većina nema ni novca da navedene lijekove kupe u privatnim apotekama, previše toga nema i tu se krug zatvara. Lista čekanja, odavno to već nije, a broj pacijenata na njoj sve više raste. Trenutno živi ostaju samo oni koji mogu kupiti lijek, a i njih je sve manje.