Odabrao je biti Pjevač, ostao Sarajlija – takvog ćemo ga pamtiti

Možda smo izgubili košarkaša, nekog ko bi mogao parirati svom najboljem prijatelju, Kinđetu – Mirzi Delibašiću. Ali smo dobili pjevača. I to ne bilo kakvog — dobili smo sinonim za to zvanje: Davorina Popovića.

Kada je šezdesetih godina prošlog stoljeća napustio košarku i krenuo umjetničkim putem, teško da je mogao slutiti šta će nam time pokloniti. Davorin Popović je toliko postao pjevač da je, kako su govorili njegovi savremenici, i vojni rok služio s pjesmom.

Bio je mnogo više od vrhunskog vokala — čovjek iz raje, šarmantan, duhovit i pristupačan. Karijeru je započeo u grupi Pauci, a Indeksima se pridružio 1964. godine.

Govorio je: „Ko jednom uđe u muziku, teško iz toga izađe. To je gore nego droga“. I ostao joj je vjeran do kraja.

U Sarajevu danas postoji spomen-obilježje koje podsjeća na trenutak kada su Ismet Arnautalić i Šefko Akšamija dogovorili osnivanje grupe. Budući da su bili studenti, simpatično su je nazvali Indeksi.

O Davorinu se ne može govoriti bez Indeksa, niti o Indeksima bez Davorina. Recipročan je to odnos. Kroz grupu su od 1962. do 2001. prošli brojni muzičari: Slobodan Kovačević, Mladen Pavičić, Josip Boček, Kornelije Kovač, Đorđe Novković, Ranko Richtman, Sinan Alimanović i Fadil Redžić.

Kao i mnogi bendovi tog vremena, počeli su prepjevima. Prva autorska pjesma, „Pružam ruke“, 1966. godine, smatra se začetkom rokenrola na ovim prostorima. Prodali su 45.000 ploča i pitali se — zar u Sarajevu ima toliko gramofona?

S takvim vjetrom u leđa, u sinergiji s ozbiljnim kompozitorima i tekstopiscima, nastali su bezvremenski hitovi. I da li su se u diskografiji i u Studiju ‘Kec’ zalomile neke komercijalne izvedbe? Dakako. Da li ih treba koristiti kao mjeru stvari? Nikako. Jer, čak i takve, prilagođene ukusu publike, napravljene su da traju. Indeksi nisu za jednokratnu upotrebu.

Posebno mjesto zauzima pjesma „Negdje na kraju u zatišju“ iz 1969. godine — rok-poema u trajanju od 11 minuta, objavljena kao singlica – ploča se morala okrenuti da bi se čuo drugi dio. U potpunosti drugačija od ustaljenih, trominutnih ljubavnih pjesama.

Godine 1978. objavili su album Modra rijeka, inspirisan poezijom Mak Dizdar, s likovnim potpisom Mersad Berber. Bio je to jedinstven spoj poezije, likovne umjetnosti i rok-muzike.

Za svoj rad dobili su i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1978. godine — prvu takvu takva uručena nekom iz ove branše.

Bili su oličenje Sarajeva koje je značilo biti zaokupljen stvaralačko misijom u svim uvjetima, simbol boemskog duha i, nadasve, humanizma.

“Kako god, ja nikako ne mogu da napustim Sarajevo, meni je Sarajevo u krvi. Nikad nisam dolazio u iskušenje. Da sam jednom došao u iskušenje, šta se događalo u Sarajevu, ja bih otišao. Ali nisam došao u iskušenje, ja pripadam toj sredini i ja sam morao tu ostati.”

Ostao je i tokom opsade, dok mu je porodica bila van grada. Taj čin hrabrosti Sarajevo nikada nije zaboravilo.

Njegovim odlaskom završila se jedna era. Ali pjesme Indeksa ne žive kao nostalgija — žive kao aktivna, živa forma. Jer pjesme, za razliku od ljudi, ne moraju preko modrih rijeka.

Možda nije napisao sve te stihove niti komponovao sve melodije. Ali ih je tako lijepo izvodio. Lijepo je pjevao lijepe riječi i ostao tako u svojoj najvećoj funkciji zapamćen - kao Pjevač.

federalna.ba