Od Sportinga do svjetskog vrha: Kako je Cristiano Ronaldo postao jedan od najvećih nogometaša svih vremena

Kada je Cristiano Ronaldo objavio da završava reprezentativnu karijeru, učinio je to simbolično, govoreći o dresu koji je tokom više od dvije decenije postao neraskidivo povezan s njegovim imenom. Legendarni portugalski napadač poručio je da je došlo vrijeme da vrati dres s brojem sedam i „prepusti ga budućnosti“, čime je najavio kraj jednog od najznačajnijih poglavlja u historiji svjetskog nogometa.

Bio je to emotivan oproštaj od putovanja koje je počelo u augustu 2003. godine, a tokom kojeg je Ronaldo za reprezentaciju Portugala odigrao 234 utakmice i postigao 146 golova, postavivši rekorde u obje kategorije u muškom reprezentativnom nogometu.

U videoporuci objavljenoj u četvrtak Ronaldo je naglasio da njegova sjećanja na godine provedene u nacionalnom timu nisu ograničena samo na utakmice, pogotke, trofeje i rekorde.

Posebno mjesto, poručio je, zauzimaju ljudi s kojima je dijelio to putovanje – saigrači, treneri, navijači i portugalske zajednice širom svijeta koje su ga podržavale tokom cijele karijere.

„Nogomet su ljudi“, rekao je Ronaldo, završivši oproštajnu poruku riječima: „Portugal će uvijek biti dio mene.“

Njegova odluka označila je završetak reprezentativnog dijela karijere izgrađene na izuzetnoj ambiciji, fizičkoj disciplini, upornosti i sposobnosti da se prilagođava promjenama koje donose godine.

Od talentovanog dječaka s portugalskog ostrva Madeira do jednog od najtrofejnijih i najprepoznatljivijih sportista na svijetu, Ronaldo je tokom više od dvije decenije neprestano pomjerao granice i postavljao standarde koje će buduće generacije teško dostići.

Od Madeire do Manchester Uniteda: Dječak koji nije prestajao trenirati

Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro rođen je 5. februara 1985. godine u Funchalu, na portugalskom ostrvu Madeira. Još kao dječak pokazivao je izuzetan nogometni talenat, ali i ambiciju koja će kasnije postati jedno od njegovih najprepoznatljivijih obilježja.

Sa samo 12 godina napustio je porodicu i preselio se u Lisabon kako bi se pridružio omladinskoj akademiji Sportinga CP, jednog od najpoznatijih portugalskih klubova.

Bio je to početak zahtjevnog puta tokom kojeg je mladi Ronaldo morao naučiti živjeti daleko od kuće, istovremeno pokušavajući ostvariti san o profesionalnoj nogometnoj karijeri.

Nekadašnji saigrači iz Sportingove akademije kasnije su se prisjećali izuzetno motivisanog dječaka koji se nije zadovoljavao redovnim treninzima. Ronaldo je često nastavljao vježbati i nakon završetka predviđenih treninga, a ponekad bi noću odlazio u teretanu ili zatvorenu sportsku dvoranu kako bi dodatno radio na brzini, tehnici i fizičkoj spremnosti.

Za prvi tim Sportinga debitovao je u augustu 2002. godine, sa 17 godina, u kvalifikacionoj utakmici za Ligu prvaka protiv milanskog Intera.

Njegova seniorska karijera u Portugalu nije dugo trajala, ali je jedan prijateljski susret naredne godine potpuno promijenio njen tok.

Tokom utakmice protiv Manchester Uniteda 2003. godine, Ronaldo je brzinom, driblinzima, karakterističnim prebacivanjem nogu preko lopte i prodorima toliko impresionirao engleske nogometaše da su oni nakon susreta pozvali svog menadžera Alexa Fergusona da ga dovede u klub.

Ubrzo je stigao na Old Trafford kao izuzetno talentovan, ali fizički još nedovoljno razvijen osamnaestogodišnjak.

Prvobitno je želio nositi dres s brojem 28, koji je koristio u Sportingu.

Međutim, Ferguson je imao drugačije planove.

Dodijelio mu je legendarnu sedmicu, broj koji su prije njega u Manchester Unitedu nosili velikani poput Georgea Besta, Erica Cantone i Davida Beckhama.

Taj broj postat će jedan od najprepoznatljivijih simbola Ronaldove karijere.

U Manchester Unitedu postepeno se transformisao iz nepredvidivog krilnog napadača, poznatog po atraktivnim driblinzima, u jednog od najubojitijih strijelaca svjetskog nogometa.

S engleskim klubom osvojio je tri uzastopne titule prvaka Premier lige, Ligu prvaka 2008. godine i svoju prvu Zlatnu loptu, prije nego što je 2009. prešao u Real Madrid.

Devet godina u Real Madridu: Period u kojem je postao mašina za golove

Transfer u Real Madrid označio je početak najefikasnijeg razdoblja Ronaldove klupske karijere. U dresu španskog velikana postigao je nevjerovatnih 451 gol u 438 zvaničnih utakmica, čime je postao najbolji strijelac u historiji kluba.

Njegov prosjek bio je veći od jednog pogotka po utakmici, što predstavlja izuzetno dostignuće na najvišem nivou evropskog nogometa. Tokom devet sezona provedenih u Madridu Ronaldo je osvojio četiri titule Lige prvaka, dva prvenstva Španije i tri Svjetska klupska prvenstva.

Posebno mjesto među njegovim dostignućima zauzima sezona 2013/2014, kada je postigao 17 golova u Ligi prvaka. Taj učinak i dalje predstavlja rekord po broju pogodaka jednog nogometaša u jednoj sezoni ovog takmičenja.

U Madridu se nastavila i njegova igračka transformacija. Nogometaš koji je na početku karijere bio prepoznatljiv po složenim driblinzima i eksplozivnim prodorima sve više se pretvarao u izuzetno efikasnog napadača u kaznenom prostoru.

Kako je s godinama postepeno gubio dio nekadašnje eksplozivnosti, Ronaldo je svoju dominaciju održavao zahvaljujući kretanju bez lopte, osjećaju za pravovremeno utrčavanje, preciznosti završnice i izvanrednoj igri glavom.

Upravo ta sposobnost prilagođavanja omogućila mu je da ostane među najboljim svjetskim nogometašima znatno duže nego što je uobičajeno. Tokom karijere postavio je niz evropskih rekorda, među kojima su 140 pogodaka u Ligi prvaka, 183 nastupa u tom takmičenju i postizanje golova u tri različita finala.

Osvojio je ukupno pet Zlatnih lopti, priznanja koje se dodjeljuje najboljim nogometašima svijeta. Istovremeno, njegovo dugogodišnje rivalstvo s argentinskim velikanom Lionelom Messijem obilježilo je čitavu jednu eru svjetskog nogometa.

Njihova borba za individualne rekorde, trofeje i prestiž predstavljala je jednu od najvažnijih sportskih priča 21. stoljeća.

Juventus, povratak u Manchester i novi početak u Saudijskoj Arabiji

Ronaldo je 2018. godine napustio Real Madrid i karijeru nastavio u italijanskom Juventusu. Tokom tri sezone provedene u Torinu postigao je 101 gol i osvojio pet trofeja, nastavljajući potvrđivati status jednog od najefikasnijih napadača evropskog nogometa.

U Manchester United vratio se 2021. godine, što je izazvalo veliko oduševljenje navijača kluba u kojem je ostvario prvi veliki međunarodni uspjeh.

Ipak, njegov drugi boravak na Old Traffordu nije završio onako kako su mnogi očekivali. Nakon sve izraženijih nesuglasica i problema u odnosima s rukovodstvom kluba i stručnim štabom, Ronaldo je 2022. godine napustio Manchester United sporazumnim raskidom ugovora.

Tokom dva perioda provedena u engleskom klubu ukupno je postigao 145 golova u 346 nastupa, prema statistici navedenoj u izvornom tekstu.

Nakon odlaska iz Engleske prihvatio je ponudu saudijskog Al Nassra. Njegov dolazak u Saudijsku Arabiju imao je značajan utjecaj na međunarodnu prepoznatljivost tamošnje profesionalne lige.

Ronaldo je postao najpoznatiji nogometaš koji je prešao u saudijsko prvenstvo, a njegov transfer doprinio je povećanom interesovanju drugih afirmisanih evropskih i svjetskih igrača za nastupe u tom takmičenju.

Karijera koju su pratile i kontroverze izvan nogometnih terena

Uprkos brojnim sportskim uspjesima, Ronaldovu karijeru obilježile su i kontroverze koje nisu bile povezane s njegovim nastupima na terenu. U Španiji je 2019. godine prihvatio nagodbu u predmetu koji se odnosio na utaju poreza na neprijavljene prihode od prava na korištenje njegovog lika i imena.

U okviru nagodbe pristao je platiti kaznu od 18,8 miliona eura i prihvatiti uslovnu zatvorsku kaznu od 23 mjeseca. Godinu ranije, 2018, jedna žena optužila ga je za seksualni napad koji se, prema njenim tvrdnjama, dogodio u Las Vegasu 2009. godine.

Ronaldo je odbacio optužbe.

Američki tužioci odlučili su da protiv njega ne podignu krivičnu optužnicu, dok je građanska tužba odbačena 2022. godine zbog nepravilnosti u postupanju advokata tužiteljice.

Njegov drugi mandat u Manchester Unitedu također je završen uz velike kontroverze.

U televizijskom intervjuu s britanskim voditeljem Piersom Morganom 2022. godine Ronaldo je javno kritikovao upravu kluba i tadašnjeg trenera Erika ten Haga.

Nakon tog intervjua Manchester United i portugalski nogometaš sporazumno su raskinuli ugovor.

Portugal i Ronaldo: Od suza 2004. do historijskog evropskog naslova 2016. godine

Za mnoge portugalske navijače najveća Ronaldova dostignuća ipak nisu vezana za Manchester United, Real Madrid ili Juventus, nego za reprezentaciju Portugala. U seniorskom nacionalnom timu debitovao je protiv Kazahstana sa samo 18 godina.

Već naredne godine nastupio je na svom prvom Evropskom prvenstvu, koje je 2004. održano upravo u Portugalu. Domaća reprezentacija stigla je do finala, ali je u odlučujućoj utakmici poražena od Grčke.

Mladi Ronaldo tada je teren napustio u suzama, nakon što je Portugal propustio priliku da pred domaćim navijačima osvoji prvi veliki međunarodni trofej.

Dvanaest godina kasnije uspio je ostvariti ono što mu je tada izmaklo. Na Evropskom prvenstvu 2016. godine u Francuskoj Ronaldo je kao kapiten predvodio Portugal do historijske titule.

Tokom turnira postigao je tri pogotka, a posebno važnu ulogu imao je u polufinalnoj pobjedi protiv Velsa, kada je postigao jedan gol i asistirao za drugi.

Finalna utakmica protiv Francuske, međutim, za njega je završena mnogo ranije nego što je očekivao.

Zbog povrede koljena morao je napustiti teren nakon samo 25 minuta.

Iako više nije mogao pomoći saigračima igrom, ostao je uz aut-liniju, bodrio ekipu i emotivno proživljavao svaki trenutak utakmice. Portugal je na kraju slavio rezultatom 1:0, zahvaljujući pogotku Édera u produžecima. Bio je to prvi veliki međunarodni trofej u historiji portugalske reprezentacije.

Ronaldo je taj uspjeh više puta opisivao kao jedno od najvažnijih dostignuća svoje karijere.

Nakon evropske titule predvodio je Portugal i do osvajanja prvog izdanja UEFA Lige nacija 2019. godine, a zatim i do novog trofeja u istom takmičenju 2025. Tokom završnice Lige nacija 2025. postigao je gol u polufinalnoj pobjedi protiv Njemačke, a zatim se upisao među strijelce i u finalu protiv Španije.

Time je postao prvi nogometaš stariji od 40 godina koji je postigao pogodak u finalu Lige nacija.

Šest svjetskih prvenstava i rekordi koji će ostati upisani u historiju

Ronaldova dugovječnost na najvišem nivou postala je gotovo jednako impresivna kao i njegova sposobnost postizanja golova. Tokom reprezentativne karijere nastupio je na šest evropskih i šest svjetskih prvenstava.

Na Svjetskom prvenstvu 2026. godine postao je prvi nogometaš u muškoj konkurenciji koji je postigao pogodak na šest različitih izdanja Mundijala. Ronaldo je tako nastavio niz koji je započeo na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, postižući najmanje jedan gol na svakom narednom turniru.

Na prvenstvu 2026. godine dva puta je zatresao mrežu Uzbekistana, a jednom je bio strijelac protiv Hrvatske. Time je svoj ukupni učinak na svjetskim prvenstvima povećao na 11 pogodaka u 27 nastupa.

Po broju odigranih utakmica na Mundijalima nalazi se na drugom mjestu, iza argentinskog nogometaša Lionela Messija, koji je nastupio u 34 susreta. Ronaldo je ujedno rekorder muškog reprezentativnog nogometa sa 234 nastupa i 146 golova za Portugal.

Najbolji je strijelac u historiji evropskih prvenstava sa 14 pogodaka, dok drži i rekord po broju golova u kvalifikacijama za svjetska prvenstva, gdje se 41 put upisao među strijelce.

Ove brojke svjedoče o njegovoj izuzetnoj kontinuitetu, sposobnosti da postiže golove u različitim fazama karijere i dugogodišnjoj važnosti za portugalsku reprezentaciju.

Posljednje sedmice obilježio sukob sa selektorom Jorgeom Jesusom

Iako je veći dio reprezentativne karijere bio obilježen velikim uspjesima, posljednje sedmice Ronaldovog boravka u nacionalnom timu protekle su u znaku javnog neslaganja s novim selektorom Portugala Jorgeom Jesusom. Ronaldo je 30. septembra napustio reprezentativni kamp u Kopenhagenu, nakon što je tri dana ranije ostao na klupi za rezervne igrače tokom portugalske pobjede nad Norveškom rezultatom 2:1 u Ligi nacija.

Portugalski napadač optužio je Jesusa da nije ispunio ranija obećanja u vezi s njegovom minutažom.

Nakon odlaska iz reprezentativnog kampa Ronaldo se javno oglasio i izvinio navijačima i saigračima zbog toga što je okupljanje napustio bez dozvole.

Istovremeno je naglasio da ostaje na raspolaganju nacionalnom timu i da Portugalski nogometni savez treba odlučiti o eventualnoj disciplinskoj kazni.

Savez mu je 19. oktobra izrekao suspenziju od 30 dana i novčanu kaznu od 255 eura. Dio suspenzije Ronaldo je do tada već odslužio u okviru privremene disciplinske mjere.

Manje od mjesec dana nakon te odluke objavio je da završava reprezentativnu karijeru.

Dres s brojem sedam ostavlja budućim generacijama

Ronaldo je oproštajnu poruku posvetio upravo dresu koji je tokom više od dvije decenije postao simbol njegovog identiteta u portugalskoj reprezentaciji. Broj sedam pratio ga je kroz najveće uspjehe, od prvih nastupa na velikim takmičenjima do osvajanja Evropskog prvenstva i dva trofeja Lige nacija.

Ipak, u oproštajnoj poruci želio je naglasiti da njegova reprezentativna karijera nije bila samo priča o individualnim dostignućima.

Govorio je o ljudima koji su ga pratili, saigračima s kojima je dijelio svlačionicu, trenerima koji su ga usmjeravali i navijačima koji su mu pružali podršku u Portugalu i širom svijeta.

Njegova odluka da „vrati sedmicu“ i prepusti je budućnosti simbolično označava početak novog razdoblja portugalskog nogometa.

Iza njega ostaju 234 reprezentativne utakmice, 146 golova, titula evropskog prvaka, dva trofeja Lige nacija i brojni individualni rekordi.

Ali za generacije portugalskih navijača Ronaldo će ostati mnogo više od statistike.

Bit će upamćen kao nogometaš koji je s reprezentacijom prošao put od bolnog poraza u finalu Evropskog prvenstva 2004. do historijskog trijumfa 2016. godine, kao kapiten koji je predvodio nacionalni tim kroz različite generacije i kao sportista čije je ime postalo neraskidivo povezano s Portugalom.

Njegove završne riječi iz oproštajne videoporuke najbolje sažimaju odnos koji je tokom svih tih godina imao prema reprezentaciji: „Portugal će uvijek biti dio mene.“

federalna.ba/AA

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.