Od Kawasakija do Phoenixa: Preživljavanje ekstremne vrućine širom svijeta

Dok ekstremne temperature obaraju rekorde širom svijeta, The Guardian je pokušao prikazati kako izgleda jedan dan života običnog građanina tokom toplotnog vala, od jutra u Japanu do večeri u Sjedinjenim Državama.

Dan: 20. juli 2023

10.30: Kawasaki, Japan

Shota Nagasaki, 30, građevinar koji postavlja beton

Ovim poslom se bavim već 12 godina – otkako sam završio srednju školu – i za to vrijeme je postalo vruće. Ova godina je pomalo luda. Mislim, ima godina koje nisu tako vruće, ali s vremenom temperature rastu.

Ne živim u blizini radilišta pa sam kao i obično uzeo kamion iz kompanije i odvezao se ovdje; sa uključenom klimom naravno. Ali ne volim sjediti u kamionu i rashlađivati se za vrijeme ručka kao neki momci, onda mi je samo gore popodne, u najtoplijem dijelu dana.

Skoro svi sada nose ove jakne sa ugrađenim ventilatorima, one čine veliku razliku. Jakne koje imaju dva ventilatora na baterije obično oko donjeg dijela leđa su se poboljšale tokom četiri ili pet godina koliko ih koristim, što je dobro jer se vrućina također povećava. To je noćna mora ako ga zaboravite ponijeti.

U danima kada ne mogu da radim u hladu, nosim i veliki slamnati šešir, poput Luffyja iz One Piecea (veoma popularne mange i animea).

Svaki dan popijem oko tri litre vode koju donesem u velikoj kantini, zatim još tri flaše pića od 500ml iz automata, obično sportska i gazirana pića. Ipak, jedem iste stvari kada je vruće, često ramen.

Ovu pauzu pravimo sada oko 10, pa ručak, pa opet u tri popodne. Osim toga, radi se direktno od 8 do 17 sati. Ne možete napraviti pauzu samo zato što je vruće.

Globalno zagrijavanje podiže temperaturu. Za narednih 10 godina, pretpostavljam da će biti gore. Morate koristiti klima-uređaj, ali to je začarani krug, što više klima-uređaja, više energije koristimo, a to plus emisija iz vozila znači više globalnog zagrijavanja.

U budućnosti ćemo možda morati da koristimo ove jakne sa ventilatorima 24/7.

15:00: Peking, Kina

Qing, 40, asistent filmskog reditelja

Danas je u Pekingu ponovo skoro 40 stepeni. Radim od kuće. Uglavnom ostajem u kući kada je ovako vruće. Ne koristim klima-uređaj jer mojoj konstituciju ne odgovara hladnoća. Brinem se da ću se prehladiti od klima-uređaja ili da ću dobiti glavobolju. Ne koristim ni nikakve ručne ventilatore. Samo pokušavam da se koncentrišem na druge stvari da odvratim pažnju od vrućine. Za otprilike sat vremena idem na trčanje, vjerovatno 5 km u parku u blizini moje kuće. Trčim popodne jer je to najtopliji dio dana. To je najbolji način da se ohladite. Trčim dva ili tri puta sedmično, a nakon znojenja se istuširam. Ali ako neko želi da isproba ovu metodu, prvo treba da bude u dobroj formi i da pije puno vode.

Za doručak sam pravio palačinke od krompira, a za ručak piletinu koju sam pravio u fritezi. Želio sam jesti piletinu jer su proteini dobri prije trčanja. Ali generalno nemam neku određenu ishranu, samo jedem sve što imam pri ruci.

Najvažnije je po ovom vremenu piti puno vode. Danas sam pio čaj od smrznutog ličija i sušenog cvijeća orhideje. Smrznuti liči stavim u vruću vodu, to je pomalo različito, ali ne mogu direktno da jedem ledeno voće.

Uvek pijem običnu prokuhanu vodu. Ne mogu da podnesem da pijem ledenu vodu. Možda kada je popijete, osjetite kratkotrajno olakšanje, ali kasnije ne odgovara mom stomaku. Na taj način, ja sam pomalo poput starca.

15.45: Gaza City, Gaza

Karim Shehab, 24, vlasnik firme

Već skoro dvije godine vodim vape shop u Gaza Cityju, ali otkako je ljeto počelo, rad u trgovini je bio težak. Živim sa četiri brata, tri sestre i roditeljima. Nemamo privatnosti, jer ponekad svi spavamo u istoj prostoriji koja ima klimu.

Danas nisam imao sreće sa strujom. Bila je isključena cijelu noć, tako da sam uglavnom bio na krovu do ranog jutra. Kada sam u podne došao u radnju, sa temperaturom od 34 stepena, klima je radila, ali je nestalo struje nakon jednog sata i sada se oslanjam na  ventilator na baterije. Ljeto je ove godine počelo rano i toplije je nego inače. Problemi u Gazi su dvostruko veći od drugih mjesta koja svjedoče visokim temperaturama, jer od 2006. godine (nakon što se Izrael jednostrano povukao iz tog područja) postoje neprekidni nestanci struje, a tokom vrhunca ljeti i zimi broj sati prekida se povećava. Problem sa strujom se povećao ovog ljeta, sa jedva šest sati dnevno.

Ujutro se probudim i vidim da sam obliven znojem. Ako je prekinuta struja, a klima ne radi, trčim u kupatilo da se istuširam.

Dan provodim u potrazi za strujom, hodajući između svoje radnje, kuće, kuće prijatelja i javnih mjesta, do kasno u noć. Mi smo primorski grad, pa je noću još uvijek jako vlažno. Zovem okolo da saznam gdje postoji klima uređaj koji mogu koristiti. Često spavam na različitim mjestima, ovisno o temperaturi i dostupnosti struje.

12.25: Palermo, Italija

Ilaria Messina, 22, konobarica

Istina je da ovog četvrtka, kao i drugih dana otkako je počeo ovaj talas vrućine, kada dođem u bar jedva čekam da mi se završi smjena. Veoma je teško. Biti konobarica u Palermu znači stalno se kretati, servirati desetine espresa i kapućina, pod suncem. Stigla sam jutros na posao u 8 ujutro, a smjenu ću završiti u 16 sati. Onda moram da hodam 20 minuta pod užarenim popodnevnim suncem da bih stigla kući. Pokušajte zamisliti: dvadeset minuta pod ovim suncem, na ovoj vrućini, sa preko 43 stepena.

Kada otvorim vrata svog stana totalno sam shrvana. Jedino olakšanje su klima i ventilator. Ne postoji druga alternativa protiv ove vrućine. Ovo je drugačija vrućina u odnosu na druga ljeta. To je nešto drugačije. Zagušljiva je, ali i vlažna. Kada smo na poslu, pijemo nekoliko litara vode i voćnih napitaka.

Svijet se mijenja. Ovaj toplotni talas može biti samo rezultat klimatske krize. Radim ovaj posao nekoliko godina i mogu vam reći da je svake godine, svakog ljeta sve teže i teže. A vi mislite da zato što smo u Palermu barem možemo uživati u vodi. Ne, ne mogu više uživati u moru. I tamo je prevruće.

16:00: Phoenix, Arizona

Ash Ponder, fotograf

Vani je oko 48C. Točim gorivo pa moram stajati napolju. To je tako strašno. U hladu sam, ali kada sam na suncu mogu osjetiti kako iz mene izlazi samo voda.

Morao sam da se prijavim ranije pa sam ustao u 4 ujutro. Nisam morao da fotografišem jutros pa sam mogao da radim na svom kompjuteru. Razmišljao sam o odlasku na vježbanje, ali bilo je prevruće.

Izašao sam oko 10 ujutro. Onda nije bilo tako loše - vjerovatno oko 39C ili tako nešto. Trenutno je skoro 49C i očajno je. Svaki put kada otvorite vrata, odmah vas dočeka vreo zrak, kao iz peći, osjećate to tako intenzivno. Međutim, nakon toga, to je poput lošeg osjećaja stalnog kuhanja. Pijem puno vode – 2 litre – prije nego što izađem iz kuće i uzmem malo elektrolita u prahu pomiješanih s još malo vode samo da pokušam održati nivo elektrolita stabilnim. Izaći ću vjerovatno do zalaska sunca.

Malo sam nervozan jer moram malo planinariti kao dio popodnevnog zadatka i znam da se povrede dešavaju tokom planinarenja kada se osjećate umorno. Osjećam se umorno, pa ću ići vrlo sporo.

Više ni djeca ne razvaljuju hidrante da bi se igrala u vodi. Trotoar je prevruć da bi čak i pokušali stajati pored hidranta kako bi ga pokušali otvoriti. Ljetne radosti koje ste možda vidjeli u prošlim danima više ne postoje.

Iskreno, osjećam se kao da sam imao slabu iscrpljenost uzrokovanu vrućinom u posljednjih 20-ak dana. Dobijate osjećaj kao da gledate u tunelu, vid vam se sužava i više ne možete da jasno razmišljate.

Ako znate šta osjećate, ako vam je neko rekao da su to osjećaji toplotne iscrpljenosti, možete pripaziti na to. Ali toliko je suptilan da ga je teško primijetiti. I dalje mi se prikrada.

Osjećam se kao da je danas bio još jedan dan obaranja rekorda. Iskreno ne znam koliko još ovoga mogu podnijeti.

federalna.ba/The Guardian