'Obitelj će vas ubiti ako pacijent umre': Liječnici suočeni s napadima u iračkim bolnicama
U Bagdadu 87% liječnika kaže da je doživjelo nasilje na poslu, neki uključuju oružje, a većina od strane rodbine pacijenata.
Maryam Ali je upravo ušla u dežurnu sobu na neurokirurgiji kada ju je muškarac zgrabio, gurnuo na tlo i zabio joj nož u leđa.
Zaštitari bolnice zatvorili su ustanovu i uhitili muškarca. S neobičnom srećom, kaže Ali, CCTV kamera koja je pokrivala odjel radila je.
“Sjećam se da sam rekla da sam mislila da ću umrijeti”, rekla je. “Bila sam u potpunom šoku. Proklinjala sam dan kad sam postala liječnik.”
Ali, 27, bila je na drugoj godini svog poslijediplomskog medicinskog staža u bagdadskoj bolnici Ghazi Al-Hariri kada se napad dogodio u siječnju 2021. Njezin napadač je uhvaćen i zatvoren, ali Ali je od tada, kao i mnogi irački liječnici, razmišljala o napuštanju zemlje.
Nedavno istraživanje bagdadskih liječnika pokazalo je da je 87% njih doživjelo nasilje u prethodnih šest mjeseci. Većina je rekla da je nasilje poraslo od početka pandemije, a tri četvrtine napada počinili su pacijenti i njihove obitelji.
Čovjek koji je napao Alija bio je lopov koji je često krao iz bolnice, kaže ona, i primjer je nedostatka sigurnosti zbog kojeg irački liječnici trpe visoku razinu nasilja na poslu. Ona i kolegice više su se puta žalile na pokvarenu bravu u dežurnoj sobi, no nitko to nije popravio.
U Iraku je uobičajeno da pacijenta uz dolazak u bolnicu prate prijatelji i obitelj, ponekad i do 15 ljudi. Kada liječnik ne može izliječiti umirućeg pacijenta ili se smatra da je pogriješio, napetosti se mogu preliti u nasilje.
Riyadh Lafta, profesor epidemiologije na Sveučilištu Mustansiriyah u Bagdadu, kaže: “Kada pacijenti odu u bolnicu i već su napeti i zabrinuti, liječnici se suočavaju s poteškoćama. Pacijenti postaju bijesni i napadaju.”
Slaba sigurnost znači da ti napadi mogu uključivati oružje, a oko 20% civila u Iraku posjeduje vatreno oružje.
"Ljudi su zabrinuti, naoružani su i postoje problemi sa zdravstvenim sustavom", kaže Lafta. “Svi ti čimbenici pridonose eskalaciji nasilja.”
Lafta se osobno prisjeća dva incidenta u kojima su ubijeni liječnici, a 2005. godine ubijena je skupina od 10 liječnika u guvernatu Karbala južno od Bagdada.
Slika CCTV-a prikazuje Tarika al-Sheibanija, iračkog liječnika i ravnatelja bolnice Al-Amal, u Najafu kako ga tuku rođaci pacijenta koji je umro od Covida. Foto: bolnica Al-Amal/Reuters
Lafta kaže da su klanovi koji djeluju pod iračkim plemenskim sustavom razvili novu metodu iznude. Oni prijete liječnicima i njihovim obiteljima zbog pogrešaka, stvarnih ili izmišljenih, tražeći "plemensku kaznu", za koju je Lafta vidio da doseže 145 milijuna iračkih dinara (82.000 funti). Drugi liječnici tvrde da su vidjeli kazne visoke i do 300 milijuna (168.000 funti).
“Nažalost u Iraku, većina ljudi zna da mogu izbjeći kaznu”, kaže Lafta. "Kad nema kazne, možeš raditi što god želiš."
Kardiokirurg Othman Qutaiba kaže da su takvi problemi natjerali liječnike da se prepuste "showbusinessu" - obavljanju beskorisnih medicinskih radnji na pacijentima samo kako bi umirili članove obitelji. "Kada vidite mrtvo tijelo i pored vas stoji 10 ljudi, ubit će vas ako kažete da je mrtav", kaže Qutaiba, 28. “Dakle, daš mu DC šok [defibrilatorom]. Možda dva, tri, četiri puta. Možda 10 puta.
"Znaš da nije u redu, ali što da kažeš?"
Qutaiba kaže da kolege to rade svakodnevno. Također poduzimaju mjere predostrožnosti, pozivaju zaštitare kada očekuju smrt pacijenta.
Nasilje je natjeralo liječnike da masovno napuštaju zemlju. Studija iz 2017. pokazala je da 77% mladih liječnika razmišlja o emigriranju. A 2019. glasnogovornik iračkog ministarstva zdravstva rekao je da je to već učinilo 20.000, a da je nasilje glavni uzrok.
Lafta kaže: “Nije samo osoba ta koja je izložena nasilju, već i njeni kolege, obitelj, prijatelji ili rođaci. Ovo je zarazno.
“Ranije smo imali problem s ‘odljevom mozgova’ – neke su zemlje uzimale naše medicinske stručnjake. Sada se fenomen promijenio u 'brain push'. Guramo naše mozgove izvan Iraka zbog nasilja.”
Plemenske kazne i prijetnje također tjeraju liječnike da izbjegavaju složene operacije, a novi diplomanti medicine izbjegavaju visokorizične karijere poput neurokirurgije i hitne medicine. "Moja specijalnost, kardiokirurgija, ima visoku stopu smrtnosti", kaže Qutaiba. “Nitko to neće učiniti. A ako to učine i pacijent umre, imat će problema.”
Diplomanti koji žele pohađati visokorizične specijalizacije sada mogu ubrzano proći kroz dvogodišnju rotaciju poslijediplomskog studija dok vlada nastoji riješiti nedostatak, kaže on.
Nakon operacije srca, Qutaiba je počeo plaćati veće mjesečne iznose svom klanu kako bi ga uzdržavao ako ga netko napadne ili pokuša iznuditi novac.
Iračka vlada pokušala se boriti protiv problema uvođenjem zakona o zaštiti liječnika 2010. godine, koji je liječnicima dopuštao nošenje pištolja na posao. Lafta ovo smatra smiješnim jer vjeruje da iza nasilja uopće stoji eskalacija posjedovanja vatrenog oružja.
“Kad napadači odu u bolnicu, imaju automatske puške i ima ih četiri ili pet”, kaže. “Doktor se ne može zaštititi malim vatrenim oružjem. On ne može biti tako brz kao te bande.”
Samo će sveobuhvatna sigurnost pomoći, kaže Lafta. “Kada ljudi poštuju zakon i budu ga se bojali, onda mislim da će ovo nasilje nestati samo od sebe.”
Zahra Esudan, studentica medicine na Mustansiriyahu, želi promijeniti status quo. “Želim pomoći ljudima. Želim nešto promijeniti u Iraku”, kaže ona. “Želim to od srca.”
Ali je, s druge strane, izgubila vjeru u sustav nakon što je klan njezinih napadača noću posjetio njezin dom kako bi izvršio pritisak na nju da povuče svoj slučaj. Vratila se na posao, ali razmišlja o emigraciji. “Toliko sam bliska sa svojom obitelji, mislim da se ne isplati živjeti sama bez njih”, kaže. "To je jedina stvar koja me zaustavlja."
federalna.ba/The Guardian