Obilazak stratišta: Svaki pedalj zemlje podsjeća na genocid nad Bošnjacima
Majke i žene Srebrenice i Podrinja obišle su danas stratišta svojih najmilijih na lokalitetima u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku. Tužna povorka krenula je ispred Čaršijske džamije u Srebrenici, a cvijeće i Fatiha su položeni i proučeni ispred Osnovnog suda i bivše zgrade policije u Srebrenici.
Majka Aiša Omerović je u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice izgubila 42 člana porodice. Prije pada Srebrenice ostala je bez dva sina i brata.
"Ovdje nema ni jedne stope, ni jednog pedlja zemlje, a da ne podsjeća na genocid. Međutim i danas dan je produžen genocid u Srebrenici. Živim u Srebrenici, vratila sam se kada je bila prva dženaza, ja sam se vratila među zlikovce i ostala. Svašta sam preživjela, ali ne bih sada da pričam, nekada ću ispričati šta su mi radili i šta rade još uvijek. Ali ovi dani za nas su teški, preteški… Jedva preživljavam i jedva ostajem živa", kazala je majka Omerović.
Majke Srebrenice uprkos godinama, bolesti, prijetnjama i negiranjima neće odustati od traganja za svojim najbližim i obilascima stratišta širom Podrinja.
Fazila Efendić, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke, istakla je kako je današnji dan za nju veoma težak, jer zna na kojem je stratištu i kako ubijen njen suprug.
"Najteže stratište mi je Pilica i sve imam neki predosjećaj da je moje dijete ubijeno u Pilici. Ono je strašno. Nije nigdje slatka smrt, svugdje je teško, ne zna se gdje je teže, ali se ja najteže osjećam u Pilici", kažen Efendić, kojoj su u genocidu, pored supruga i sina, ubijeni mnogobrojni članovi familije.
Efendić, koja je povratnica u Srebrenicu, prokomentarisala je i privođenje povratnika Mirsada Omerovića u Policijsku stanicu.
"Za mene je to strašno. Znači li to da ni u kom slučaju ne smiješ reći šta je bilo, šta se desilo? Znači može da te ubije, a da ne smiješ reći da te je ubio. Može ubiti dijete, a da ne kažeš da je ubijeno. Naša je borba za istinu i pravdu, da se dokaže", kazala je Efendić, ističući kako su nedopustiva privođenja povratnika i žrtava genocida u Srebrenici.
O privođenju Mirsada Omerovića govorio je i Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Narodnoj skupštini RS.
"Mirsad Omerović je prva žrtva ratnohuškačkog i četničkog orgijanja u Srebrenici od strane Srpske pravoslavne crkve i organizacionog odbora za obilježavanje 'Petrovdanskih dana'. Mirsad Omerović je preživio genocid, bio je zatočen u logoru Šljivovica u Srbiji, i sve je ovo emotivno doživio i bilo je pitanje vremena kada će se desiti izliv emocija kod žrtava genocida", kazao je Tabaković.
U okviru obilaska mjesta stradanja preživjele žrtve su obišle Srebrenicu, zgradu Elektroprenosa u Potočarima, lokaciju masovne grobnice Budak (Potočari) i Kravicu. U prostor nekadašnje zadruge u Kravici nisu bili u mogućnosti ući obzirom da je već drugu godinu kapija zatvorena.
Nakon Kravice obišli su i stadion u Novoj Kasabi.
Hasan Hasanović je preživio genocid, a danas radi kao kustos u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari.
"U Novoj Kasabi 12. jula 1995. godine počela je velika zasjeda oko Kameničkog brda. Ubijeno je nekoliko stotina muškaraca i dječaka. Narednog dana su blokirani svi ovi putevi i počela je masovna operacija zarobljavanja dječaka i muškaraca. S megafonima su ih pozivali da siđu na asfalt i predaju se. Oko 6.500 muškaraca i dječaka se predalo. Oko 1.200 ih je dovedeno na stadion u Novu Kasabu. NATO je iz svog aviona snimio fotografije zarobljenih muškaraca i dječaka", rekao je Hasanović.
Hajrija Orić kaže da je njen suprug Šahin zarobljen u Kasabi.
"On je bio na ovom stadionu sa svojim bratom Ramizom. Prebačeni su u Kravicu gdje su ubijeni", istakla je Hajrija kojoj je u genocidu ubijen i sin Elvir:
"Elvir je bio 1976. godište. Ubijen je. Pronađen je i identifikovan. I otac mu je nađen, ali svega nekoliko kostiju. Ukopani su u mezarju Memorijalnog centra. Nekako mi je lakše kad znam da imaju svoje mezarove da mogu otići i proučiti Fatihu", kazala je Hajrija.
federalna.ba/AA