#nisamtražila: Imala sam nepunih 15 godina, a on godište mojih roditelja

#nisamtražila: Imala sam nepunih 15 godina, a on godište mojih roditelja

Nakon što je glumica Milena Radulović optužila za silovanje profesora i reditelja Miroslava Aleksića, u samo nekoliko sati povezale su se žene iz cijelog regiona. Ispričale su svoje traume i jedna drugoj poručile- #NisiSama. 

U znak podrške nastala je i Facebook stranica "Nisam tražila", napravljena s ciljem da ženama, žrtvama bilo kakvog nasilja, olakša da o tome govore javno uz zagarantovanu anonimnost. Za samo 24 sata objavljene su brojne ispovijesti žena koje su pretrpile agoniju iz više balkanskih gradova.

"Molim anonimno. Imam više ružnih priča u svom životu, pitam se i danas da li sam privlačila bolesne idiote. Kad sam imala 12 god, išla sam na instrukcije iz latinskog i francuskog kod jednog starog uglednog profesora u Zagrebu. Imao je preko 80 godina. Prvo smo imali latinski u grupi, a zatim sam ja ostajala sama na francuskom. Jednog lijepog dana me na izlasku poljubio u usta i rekao au revoir mademoiselle. Mislila sam da je to neki francuski običaj..bila sam dijete. Slijedeći tjedan me zvao u krilo, nevoljko sam morala ići, dirao me posvuda, jezik u usta, ruka u gaće.. Ništa nisam rekla.
Tjedan poslije je nastavio, zvao me u spavaću sobu, nisam instinktivno nikako htjela. Ostali smo za stolom gdje me ispipavao ko divljak. Rekla sam ocu koji je odmah reagirao. Jako sam mu i danas zahvalna što mi je vjerovao. Jer ljudi mi nisu vjerovali. Poslije je taj čovjek došao u moju osnovnu školu tražiti đake koji bi htjeli instrukcije iz latinskog. Trebalo ga je na policiju. Pitam se da li je još nekoj djevojčici radio takve gadarije. Nisam zaboravila. Sjećam se da je njegova kćerka bila u stanu i često prolazila po hodniku dok me pipao, ali nije ulazila. Htjela sam da uđe i da mu kaže da prestane.
Eto."

Jedna od priča dolazi iz Tuzle, gdje je studentica doživljavala verbalno nasilje od strane asistenta na Akademiji dramskih umjetnosti.

"Asistent na ADU me od početka školovanja verbalno zlostavljao govoreći kako “ko muško na mene biciklo ne bi naslonio”, kako sam “debela”, “krme” i nerijetko je koristio “Taško Načić” kada mi se obraćao. Govorio je da sam seljak i da dolazim iz seljačke sredine te da su mi preci “trehali šljiviće”. Sadistički je uživao u vrijeđanju svojih studenata, a naročito kada je mene verbalno zlostavljao i kada se ismijavao na moj izgled, vezu sa dečkom (jer je redovno pregledavao naše profile po društvenim mrežama pa je znao sve šta se dešava). To je kuluminiralo ljetos, na četvrtoj godini kada mi je otvoreno, ispred pet kolega, zaprijetio fizičkim nasiljem. “Hoćeš da ti razvežem šamarčinu,” reče držeći svoju veliku ruku tik kraj mog lica. Strah koji sam tada pretrpjela ne mogu da objasnim. Taj čovjek ima preko stotinu kilograma i da me zaista udario mislim da bih bila u komi. Prijavila sam događaj u Rektorat i pogodite šta se desilo - ništa! Zataškali su događaj, kao što to inače rade u Tuzli. Taj asistent još uvijek radi na Akademiji i vjerovatno vrijeđa nekog drugog, opravdavajući to kao “pedagošku metodu”. A ja? U taj grad nisam otišla već šest mjeseci iz straha da ga ne sretnem. A i kada sam napokon otišla u studentski grad, mjesto koje treba da bude prepuno veselih sjećanja, nisam smjela bez grupe ljudi da hodam. I sad razmišljam kakve posljedice mogu JA da imam zbog NJEGOVE prijetnje. Hvala vam, hrabre kolegice, studentice, žene što ste mi dale snage da nastavim svoju borbu. Kada se javno govori o nečemu, niko to ne može zataškati!
- BiH"

Brojne žrtve nisu progovorile zbog sramote, šutjeli su jer su se plašili nečije reakcije. Grupa je dala priliku ženama da progovore i o traumama iz djetinjstva. 

"Doboj,1995 godina.Imal sam nepunih 15 godina a on godište mojih roditelja.Radio je u firmi blizu željezničke stanice kao šef. Pozvao me je u svoju kancelariju da se ugrijem i tu pišem zadaću.Bila sam prvi razred medicinske škole. Govorio je kako nema djece i da bi mi kupio knjige za školu.U ono vrijeme poslije rata,to je za mene bilo nešto veliko,poštovala sam ga beskrajno. Dogodilo se da me je pokušao na silu poljubiti i u tom trenutku ušla je njegova sekretarica.Izletila sam u tom trenutku i ne znam ni kako sam našla izlaz. Pitam se,kako te može seksualno privući dijete koje se nikad nije našminkala,u sirotinjskom džemperu na kopčanje,blijeda i mršava?! Nikome nisam rekla a trebala sam. Godinama sam se pitala jesam li ja kriva? Možda se još neko pronađe u ovim redovima ,vezano uz istog predatora. Hvala ovoj stranici na mogućnosti da barem anonimno kažemo ono što se javno ne usuđujemo. Anonimno molim vas, zbog moje porodice.
Doboj ,BiH"

Na Facebook stranici objavili su koliko poruka je stiglo od dana osnivanja. Porazno je da taj broj iznosi preko hiljadu. Ova svjedočanstva su dokaz hrabrosti preživjelih i važnosti javne osude, podrške društva i kažnjavanja počinioca. Rodno zasnovano nasilje ne smije biti tabu, a svaka žena, djevojka i djevojčica moraju biti zaštićene, jer imaju pravo na život bez nasilja. 

federalna.ba

žene nasilje silovanje Nisam tražila Facebook ispovijesti