Nestale djevojčice Azije: Generacija izgubljena zbog prenatalne selekcije spola

Globalno se više od 140 miliona djevojčica smatra "nestalim" kao rezultat prenatalne selekcije spola protiv djevojčica, prema Populacijskom fondu Ujedinjenih naroda (UNFPA).

Većina, oko 100 miliona, "nestala" je u Aziji, broj koji je prvi istakao dobitnik Nobelove nagrade Amartya Sen 1990. godine.

UNFPA definira omjer spolova pri rođenju kao broj dječaka rođenih na 100 djevojčica, koji inače iznosi između 104 i 106. Međutim, u nekoliko azijskih zemalja ovaj balans se značajno poremetio.

Omjer spolova pri rođenju u Vijetnamu porastao je sa 109,8 dječaka na 100 djevojčica u 2006. godini na 111,4 u 2014. i 112 u 2023.

Vlasti su upozorile da bi, ako se ne poduzmu snažne intervencije, zemlja mogla imati višak od 1,5 miliona muškaraca uzrasta 15 do 49 godina do 2039. godine, a 2,5 miliona do 2059.

Kako bi suzbio prenatalnu selekciju spola, Hanoj je predložio strožije finansijske kazne za pojedince ili institucije koje otkrivaju ili pomažu u određivanju spola fetusa.

Međutim, profesorica razvoja društva na Univerzitetu Cornell Alaka Basu sumnja da će kazne same riješiti problem.

"Roditelji će pronaći druge načine da zadovolje svoju želju za većim brojem sinova nego kćeri", kazala je, tražeći kombinaciju društvenih, ekonomskih i pravnih reformi kako bi se riješili korijenski uzroci.

Iako je prenatalna selekcija spola i dalje raširena u dijelovima Azije, nekoliko zemalja, uključujući Kinu, Južnu Koreju i Indiju, postiglo je značajan napredak od ranih 2000-ih. UNFPA je za Anadolu rekao da taj napredak proizlazi iz političkih mjera, podizanja svijesti javnosti i promjena društvenih normi.

Kina je, primjerice, suzila omjer spolova pri rođenju sa 121,2 u 2010. na 111,3 u 2020. koristeći višestruki pristup koji je uključivao pravnu provedbu, edukaciju javnosti i ciljane programe socijalne pomoći, uz širi ekonomski razvoj.

Razlozi za praksu 

Stručnjaci kažu da rješavanje preferencije sinova zahtijeva razumijevanje njenih društvenih, ekonomskih i psiholoških korijena.

Budući roditelji prekidaju trudnoće s djevojčicama u korist mogućih budućih sinova pod društvenim očekivanjima koja dječacima pripisuju veću ekonomsku, društvenu i religijsku vrijednost, prema UNFPA-u.

Sinovi se smatraju budućim izdržavateljima i nasljednicima, dok se kćeri smatraju finansijskim teretom, povezanim s praksom miraza ili kao gubitak za porodicu.

Basu je objasnila da je širenje tehnologije za prenatalno određivanje spola i pristup pobačaju, prvobitno uvedenih kako bi se kontrolisao rast populacije, olakšalo ovakvu selekcijsku praksu.

Ovi društveni pritisci također štete odraslim ženama, koje se mogu suočiti s prisilom da rode muško dijete, riskirajući zdravlje i autonomiju, ili budu prisiljene na rane brakove koji ograničavaju obrazovanje i ekonomske mogućnosti.

"Srećom", primijetila je Basu, "svi ovi imperativi" ekonomske sigurnosti, društvenog statusa i nastavka loze čini se da postaju manje važni.

Navela je Južnu Koreju i Indiju kao primjere zemalja u kojima roditelji sve više cijene kćeri, čak i dok stope fertiliteta opadaju.

Previše muškaraca 

Izrazito narušen omjer spolova ima dalekosežne demografske, ekonomske i društvene posljedice.

U Kini, na primjer, ima oko 30 miliona više muškaraca nego žena u populaciji od 1,4 milijarde.

"Najznačajnija demografska posljedica rodne neravnoteže je manjak podobnih mladenki za višak muškaraca u društvu", rekla je Basu.

S manje žena, dodala je, postoji i manje potencijalnih majki, što smanjuje ukupan broj rođenih i usporava rast populacije.

Ovaj pritisak na tržištu brakova najviše pogađa muškarce iz ruralnih i siromašnijih područja, dovodeći do većeg društvenog nezadovoljstva, rodno zasnovanog nasilja i trgovine ljudima. Žene i djevojčice iz siromašnijih područja često se prisiljavaju na brak kako bi se zadovoljila potražnja, prema UNFPA-u.

Studije također pokazuju da neoženjeni muškarci, u prosjeku, imaju veću smrtnost i lošije zdravstvene ishode u poređenju s oženjenim.

Put naprijed 

Stručnjaci se slažu da rješavanje selekcije spola zahtijeva kombinaciju političkih reformi, edukacije i dugoročnog ulaganja u rodnu ravnopravnost.

Mjere uključuju poboljšanje pristupa obrazovanju i zapošljavanju za djevojčice, proširenje socijalne zaštite za porodice s kćerima i integraciju rodne ravnopravnosti u sve sektore razvoja.

Zabrane određivanja spola fetusa, mehanizmi odgovornosti i kampanje javne svijesti moraju biti praćeni društvenim promjenama, kažu stručnjaci.

"Politike čiji je cilj promjena društvenog pogleda, potičući obrazovanje i zaposlenje djevojčica, smanjujući ekonomsku ili društvenu zavisnost roditelja od djece, putem socijalne sigurnosti, na primjer, i kroz javne poruke o važnosti kćeri, mogle su pomoći zemljama poput Koreje i Indije u posljednje dvije decenije", rekla je Basu, pozvavši druge nacije da usvoje slične pristupe agresivnije.

UNFPA je dodao da kinesko iskustvo pokazuje da je promjena moguća i da nudi lekcije koje druge zemlje u regiji mogu primijeniti kako bi zatvorile rodni jaz.