Nedjeljni komentar Đorđa Vujatovića: 'Eureka'
Za prijevremene izbore u RS-u je prijavljeno pet stranaka i dva nezavisna kandidata. SNSD je, sasvim očekivano, promijenio mišljenje. Uz njih, prijavu CIK-u su poslali: Savez za novu politiku, Ekološka partija RS-a, Za pravdu i red-Lista Nebojše Vukanovića i SDS, te nezavisni kandidati Slavko Dragičević i Igor Gašević. Fokus je ipak na kandidatima dviju najvećih stranaka, ali i osobi koja vuče sve konce u politici RS-a. Komentar kolege Đorđa Vujatovića.
Eureka ili ti pronašao sam. Čuvene su riječi koje se pripisuju antičkom matematičaru i jednom od najvećih svjetskih pronalazača Arhimedu nakon spektakularnog otkrića mjerenjem obima i gustine vode i drugih tijela.
Manje je poznato da je Arhimed do svog najpoznatijeg otkrića, koji je nazvan zakonom, došao tražeći istražujući količinu zlata u kruni, po zadatku koji mu je stigao od Hierona 2, kralja Sirakuze.
Tako smo dobili potvrdu da je i u antici, kao i danas važnija bila kruna, ko je nosi i kakve naredbe će nosilac ise da donese.
Više od dva milenijuma poslije, domaći matematičari i statističari, vjerujući da je svaki od njih novi Arhimed, više se bave gustinom biračkog tijela, a njihovi proračuni se bave godinama vladanja.
“Eureka”- samo što nije uskliknuo prije nekoliko dana i Milorad Dodik, najavljujući da je pronašao rješenje kojim će javnosti da opravda zašto su on i njegova stranka po ko zna koji put doveli u zabludu stanovnike Republike Srpske.
Od nećemo dozvoliti nove izbore, do ova je odluka bila laka prošlo je dva mjeseca i isturanjem svog kandidata SNSD je ponovo ponizio sve institucije, pa čak i svoje najistaknutije članove koji su stajali na grudobranu ispred Palate u Banjaluci.
Ne postoji matematičar koji će uspješno izračunati koliko puta je zvanična politika iz Banjaluke pogazila svoje riječi i kapitulirala, poništila sopstvene zakone, pravdajući to višim interesom i proglašavajući pobjedom demokratije, ideje i nacionalnih interesa.
Uzaludno je objašnjavati da su toliko puta ogoljeni izašli pred javnost, kao i Arhimed onomad nakon slavnog pronalaska, ali šta političari znaju šta je stid.
Kruna kao simbol moći i vlasti vjerovatno neće pasti sa glave Miloradu Dodiku još dugo.
Nekrunisani kralj, nominalno u demokratskom društvom, ali koje je prilagodio sebi i svom načinu vladavine.
Desertifikovani predsjednik koji i dalje koristi sve resurse i sam donosi odluke, bez obzira što u parlamentarnoj demokratiji, stvarna vlast počiva na trodijelnoj diobi vlasti, odnosno, ona se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Funkcija predsjednika, iako zvanično protokolarna, u ovom trenutku samo je sinonim za zaštitu lika i djela samo jedne osobe.
To što su dvojica najisturenijih kandidata za predsjednika ljudi iz akademske zajednice, za sve je manje bitno. Jer nisu oni tu zato što je društvo dovoljno odmaklo da bira samo najbolje i one koji su priznati u svom poslu.
Jedan od njih je tu zato što je čovjek od povjerenja, a drugi zato što se glavešine unutar opozicije nisu mogle dogovoriti i nisu imale dovoljno hrabrosti da isture one koji su najpopularniji.
Da li će Branko Blanuša biti žrtva za gašenje najveće opozicione stranke ili će Siniša Karan biti čuvar trona do povratka kralja, u ovom trenutku nije toliko bitno.
Najbitnije pitanja su da li smo dovoljno hrabri da ukažemo na sve nelogičnosti I nedosljednosti domaće politike i da li je društvo dovoljno razborito da shvati o čemu se u stvari radi.
Još jedno pitanje koje se tiče Dodika je da li će odstupiti sa mjesta predsjednika stranke. Kako je on sam rekao, nakon toga bi mogao da bude predsjednik neke nevladine organizacije.
Kuriozitet je da je baš njegova vlast te iste nevladine organizacije proganjala i nazivala neprijateljima, te im zabranila političko djelovanje.
No, pragmatičan kakav je uvijek i bio, možemo očekivati da će i u tom polju da zakone prilagodi sebi, a vjerovatno i da u takvu organizaciju prespe budžet predsjednika od 77 miliona maraka.
Jer kako kažu u jednom domaćem filmu “onaj ko stavi krunu na glavu, njemu je kruna važnija od glave”.
federalna.ba