Nasilje je nasilje - bilo ono u virtualnom ili u stvarnom svijetu

Grad Bihać je prije nekoliko dana bio poprište najnovijeg slučaja porodičnog nasilja koje se završilo ubistvom 32-godišnje žene. Primjeri nasilja – porodičnog, vršnjačkog ili cyber nasilja - gotovo su svakodnevni u našem društvu.

Od ismijavanja i ignoriranja pa do fizičkih napada - na školskim hodnicima, u vlastitom domu ili na internetu – nasilje je tu. Adnan Dizdarević, student iz Bihaća, bio je žrtva cyber nasilja koje je ubrzo preraslo u fizičko nasilje: „Ako se ne kazni na vrijeme, dese se situacije slične mojoj gdje se može desiti nešto znatno gore. Primijetio sam da se to dešava često u osnovnim i srednjim školama. Mislim da bi administracija, profesori i slično trebali gledati da se to spriječi, a ne čekati da se problem razvije u gore nešto“.

Uprava policije Unsko-sanskog kantona je od početka godine evidentirala pet krivičnih djela upotrebom društvenih mreža te dva događaja koja su završila privatnom tužbom za klevetu. Većina mladih ljudi sa kojima smo razgovarali su bar jednom sami bili žrtva cyber nasilja ili poznaju druge vršnjake sa sličnim iskustvima.

„Bila sam žrtva nasilja na internetu sa otprilike 12 godina. Vjerujem da bi roditelji trebali paziti na mlađu djecu šta rade na internetu, a i starije tinejdžere da paze šta im se može desiti jer neke situacije znaju komplikovane“.

„Kroz prijatelje i društvene mreže na kojima sam bio aktivan dosta ga je bilo, je to kasnije preraslo u nasilje“.

„Nisam nikad doživjela, ali sam bila svjedok, a i vidjela sam na različitim portalima da se vodi polemika o tim vrstama nasilja“.

Novi trendovi i tehnologije sa sobom donose i nove opasnosti pa malo ko od korisnika zna da ih od govora mržnje, vršnjačkog nasilja i cyber predatora dijeli samo nekoliko klikova.

„Zato je važno da pratimo te elemente ponašanja koji mogu ukazivati na promjene jer mogu reći da se većina adolescenata našla u takvom rizičnom ponašanju. U svakom slučaju kroz otvoreni razgovor i važno je potražiti stručnu pomoć, te prije svega educirati roditelje kako bi imali uvida kako to djeca provode vrijeme na internetu“, navodi Una Halilagić, magistra psihologije

Mogu li roditelji djelovati?

„To je uzelo maha. Ne koristim društvene mreže, ali ne mogu roditelji - to samo moraju psihijatri odigrati ulogu i neka viša sila. Tu nema lijeka bez medicine“.

Bilo koji oblik nasilja treba na vrijeme prepoznati i prijaviti. Roditelji, škole i ostale institucije moraju nasilničko ponašanje osuditi i na njega adekvatno reagirati, smatraju stručnjaci. Posebno iz razloga jer se žrtve vraćaju u školu ili zajednicu gdje je i njihov zlostavljač.

„Nisu dovoljno educirani. Škole kao javne ustanove, kao ustanove koje obrazuju ujedno i odgajaju našu djecu trebaju više pažnje ovome da posvete“, ističe Aida Behrem, direktorica bihaćkog Udruženja Žene sa Une.

Adnan Beganović, inspektor je za rad sa maloljetnicima, seksualne delikte i nasilje u porodici MUP-a USK-a, najavio je da u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja planiraju edukacije u osnovnim i u srednjim školama, kako bi objasnili mladim sugrađanima štetnost njihovih određenih ponašanja i opasnost od sukoba sa zakonom.

Pred nasiljem niko ne smije zatvarati oči, a koliko god to bilo teško, važno je potražiti pomoć ukoliko ste žrtva bilo kojeg oblika nasilja.  

„Na kraju dana - bullying je bullying, bio on virtualan ili u stvarnom svijetu“, poručuje naš sagovornik s početka.

federalna.ba